SDP U BESPUĆIMA NEOZBILJNOSTI: Predsjednik stranke nestaje spretnije nego Houdini, a tajnik ne zna izborni rezultat?!

Drumovi će poželjeti Turaka, ali Turaka biti neće – tako bi se, ukratko, mogla opisati atmosfera u SDP-u, nekad davno glavnoj oporbenoj stranci i glavnoj alternativi prilično jakoj desnoj opciji u državi, koja je dva puta do sada nekako čak i uspjela zadobiti vlast, a danas pojma nema kud bi i što bi sa sobom. […]

Drumovi će poželjeti Turaka, ali Turaka biti neće – tako bi se, ukratko, mogla opisati atmosfera u SDP-u, nekad davno glavnoj oporbenoj stranci i glavnoj alternativi prilično jakoj desnoj opciji u državi, koja je dva puta do sada nekako čak i uspjela zadobiti vlast, a danas pojma nema kud bi i što bi sa sobom. Istina, vlast su imali zahvaljujući predizbornim koalicijama, ali ipak jesu. Mandat Ivice Račana bio je, štoviše, respektabilan, dok je Zoran Milanović odigrao najbolje što može, što se na kraju pokazalo i kao najveći domet stranke.

Naime, današnji SDP za bilo kakvo sudjelovanje u vlasti više nema nikakve šanse, jer ne predstavlja nikog i ne zastupa nikog takav kakav jest. S čelnim čovjekom koji nestane iz javnosti kad nešto ozbiljno treba komentirati brže nego Hudini iz prozirnog bazena s vodom, i tajnikom stranke koji nakon izborne noći ne zna nabrojati niti dva grada u kojima je koalicija u kojoj je SDP polučila kakav-takav rezultat. Jest da tih gradova i nema puno, ali da čovjek sjedne pred TV kamere, a da rezultate uopće nije ni pogledao, to je doista golo ponižavanje birača.
Žali Bože činjenice da sad, kao, živimo u demokratskim vremenima, pa imamo nekakvo pravo izbora, s obzirom na to da bismo HDZ-u s takvom oporbom, komotno mogli prepustiti da nas vodi u jednoumlju i jednopartijskom sistemu i biti zahvalni na tome što nitko drugi ne može na vlast.

Što je još gore, u SDP-u nezadovoljstvo u zadnje vrijeme vrije, no ne zbog toga što je stranka izgubila vezu s biračima, odnosno idejama koje bi trebala zastupati, nego zbog činjenice da nemaju blagog pojma kog bi gurnuli u utrku na predstojećim parlamentarnim, a onda i predsjedničkim izborima.

Ono, Bero se već pokazao kao ćorak. Ne samo da je politički neprepoznatljiv, nego njegove govore i razumijemo manje nego Zorana Milanovića, koji se gadno furao na latinski i parao nosom nebeske svodove. Bivši direktor Podravke, Zvonimir Mršić možda i jest kvalitetan poduzetnik, ali baš i nema neku političku težinu, niti se čini da je u stanju zakotrljati potrebne promjene u stranci, već i zbog toga što je godinama u Podravci, a ne u politici. A svi ostali u toj stranci do danas su se već potrošili na nekim funkcijicama i nemaju više nekog osobitog kredibiliteta kod birača.

Sve su to, zapravo, likovi koji zadnjih 20-ak godina lagodno žive na naš račun i do danas su čak i potrošili ideje o tome kako nas još jednom prevariti na izborima. I u takvoj se praznini rodila ideja o tome da se ponovo oživi Zorana Milanovića, slično kao što se svojedobno palamudilo o tome kako SDP treba vratiti u svoje redove bivšeg predsjednika države Ivu Josipovića, ili – Mirelu Holy?!

Kao da je riječ o likovima koji su u međuvremenu postali druga ili treća politička snaga u zemlji, pa će s njime SDP dobiti ono sitno zrno soli koje mu je potrebno da zavlada, a ne notornim političkim gubitnicima. Ili kao da Zoran Milanović nije ispraćen kao lik koji je pokopao SDP, iako nipošto ne treba prihvatiti ideju da je on za taj pokop glavni, ili jedini krivac.

Dakle, u SDP-u uprli glave da izrode neku novu ideju s kojom će u pohode na birače, pa izrodili ime čovjeka koji već mjesecima poručuje da je odustao od politike i mudro se odmara, puštajući balone o tome kako će osnivati vlastitu stranku… To bi, valjda, trebalo uliti novo povjerenje biračima i uvjeriti ih u to da SDP ima snage za dalje?!

Hrvatska ljevica, valja priznati, baš kao i svaka poštena ljevica u svijetu ima jedan veliki problem: Ogromno tupilo biračkog tijela koje nije spremno mutavo slijediti stranku, već stalno nešto filozofira i raspravlja po društvenim mrežama i stalno se spotiče na dlaku u jajetu. Premoć HDZ-a i dok krade u Hrvatskoj teško dolazi u pitanje, SDP ne može pobijediti lako čak i kad odradi jedan relativno pristojan mandat, iza kojega se pokažu rezultati. Stranke desnog spektra lako će pridobiti ljude da marširaju ulicom za njihove ideje, ljevica u Hrvatskoj uspije pokrenuti masu tek ako se sakrije iza nekog višeg cilja, kao što je obrazovanje djece i kurikularna reforma. Jednostavno, nije se rodio taj koji bi (lijeve) zadovoljio i – nema pomoći.

To definitivno stoji, no razina do koje je SDP danas postao bahat i do koje zanemaruje interes svojih birača, razina do koje se odlijepio od stručne zajednice i pametnih ljudi koji bi mu mogli donijeti vjetar u leđa, te razina do koje se odvojio od srednjeg sloja, koji bi sasvim prirodno mogao biti bazen njegovih glasova, doslovno je nevjerojatna. I ako se nešto bitno ne promijeni do idućih izbora, velike su šanse da tada završi na dnu.

Velika bi to bila šteta za hrvatske građane, pogotovo onaj dio društva koji i danas vjeruje u ideje koje prirodno pripadaju lijevim strankama. No, njima po tisućiti put valja ponoviti: Sve dotle dok ne ulože vlastiti angažman, bilo kroz stranačko, bilo kroz društveno djelovanje (putem udruga i slično), ne mogu očekivati da ideje koje su im bliske dođu na dnevni red.

POPULARNE KATEGORIJE