Poznati filmski producent i scenarist Fran Juraj Prižmić, poznat po svojim iznimno gledanim dokumentarnim projektima ”VELIKANI HRVATSKOG GLUMIŠTA” i ”DIPLOMATSKA OLUJA”’, osvrnuo se jutros na status književnika Miljenka Jergovića koji je ponovno prozvao premijera Andreja Plenkovića i optužio ga za niz suspektnih radnji priljepivši mu nekolicinu ružnih epiteta.
Prižmić je u svom komentaru na Jergovićev status, koji je dobio i nekoliko lajkova prije negoli je izbrisan, upitao Miljenka Jergovića zašto ne piše takve epitete o Aleksandru Vučiću, nabrojavši pritom sve što je predsjednik Srbije činio, govorio i radio u prošlosti, a zašto ga nitko od lijevo orijentiranih književnika nije prozvao, ili kamoli izgrdio, kao što gotovo svakodnevno rade sa predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Andrejom Plenkovićem. Jergović je u roku od nekoliko minuta Prižmićev komentar izbrisao, njega blokirao, te u producentu hit serijala koji je nastao po knjizi memoara Mate Granića, najdugovječnijeg Tuđmanovog ministra, izazvao reakciju koju prenosimo u cijelosti:
”BLOKIRANJE I BRISANJE KOMENTARA KAO MODUS VIVENDI ILI KAKO MILJENKO JERGOVIĆ PERCIPIRA DEMOKRACIJU U 21. STOLJEĆU!
Jutros sam vidio status kojeg je objavio Miljenko Jergović, čovjek zanimljive fizionomije i osebujnog fizičkog izgleda koji izrazito i neskrivećki prezire sve što ima veze sa Hrvatskom, zemljom u kojoj je davnih dana odlučio živjeti i profesionalno djelovati, počevši od hrvatske Vlade i njezinog najuspješnijeg i najdugovječnijeg premijera, do hrvatske države općenito, barem onog dijela nje koji mu se ne klanja i ne diže ga u književna nebesa, Hrvatske radiotelevizije, pa sve do Hrvatske demokratske zajednice, stožerne hrvatske stranke koja je ovu zemlju vodila iz komunističkog mraka do demokratskog svjetla, te ju u četvrt stoljeća dovela u društvo najrazvijenijih zemalja ne samo Europe, nego i svijeta, učinivši ju članicom svih najvažnijih međunarodnih vojno-političkih asocijacija: Ujedinjenih Naroda, NATO-a, Europske Unije, Schengena i Euro zone, a od iduće godine i OESS-a, što će RH svrstati u pedesetak najrazvijenijih država svijeta, od njih negdje dvjetotinjak koliko ih danas ima na plavoj planeti. Sipao je tako gospodin Jergović drvlje i kamenje jutros u svom statusu na sve hrvatsko, posebice na hrvatskog premijera, kojeg je vrlo prizemno, bez jednog jedinog argumenta, prozvao da se bavi kojekakvim moralno suspektnim, pa čak i rubno nezakonitim radnjama te da “huška svoje pse” na njega osobno, iako se Andrej Plenković ne bavi ni 0.1% sa Miljenkom Jergovićem u životu koliko se Miljenko Jergović bavi sa Andrejom Plenkovićem.
Potaknut stoga tako onime što je dotični rudlavi prosijedi gospodin napisao, odlučim i ja napisati jedan komentar na taj status, čiji screenshoot prilažem u privitku, a kojeg ću kopirati i na dnu ovog statusa, ne bi li upitao književnika Jergovića, tog vrlog branitelja demokracije, zašto ne piše u svojim kolumnama i Facebook statusima i o nekim drugim političkim liderima u okruženju, npr. o Aleksandru Vučiću, tom svjetskom prvaku besramlja na ovim prostorima, najvećem negatoru svih bestijalnih zločina koje su pripadnici njegovog naroda te njihovih vojnih i paravojnih formacija, činili devedesetih na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine, zašto ne proziva predsjednika Srbije, tog samoproglašenog ekonomskog tigra Balkana, koji je spletom nesretnih okolnosti i radi belosvetske zavere pred bankrotom, zašto danas, u 2025.-oj godini, ne želi surađivati sa susjednom zemljom i pomoći obiteljima 1700 ubijenih i nestalih Hrvata da se nađu njihovi posmrtni ostaci te da ih se sahrani jednom za svagda. Upitao sam ga i zašto ne upita predsednika Vučića o tome zašto se do dan danas, za razliku od svog prethodnika Tadića, nije makar simbolično ispričao za 57 milijardi dolara štete koju je njegova zemlja napravila Hrvatskoj tijekom nametnutog rata i agresije koju je započela te zašto nije otišao u Vukovar kleknuti na travu kod Ovčare ili na stoljetni kamen na Stradun, te zamoliti sve prisutne i ostatak Hrvatske da i njemu, kao ministru informisanja u Vladama krvnika Slobodana Miloševića, i ostatku srpskog naroda oproste za sve što su učinili Hrvatskoj i Hrvatima tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, a i u svim desetljećima prije toga.
Mogao je rudlavi, prosijedi, potencijalno povijesno informirani i vrlo vjerojatno načitani rođeni Sarajlija napisati status predsjedniku Vučiću i reći mu kako je njemački kancelar Willy Brandt došao u Auschwitz, kleknuo tamo i zamolio za oprost svih grijeha koje su njegovi sunarodnjaci učinili desetljećima ranije. Ali ne, Sarajlija sa zagrebačkom adresom i hrvatskim bankovnim računom, kojem su jedino hrvatske kune preračunate u eure mile, a sve ostalo hrvatsko mrsko, ne želi i neće pisati o tome, jer on piše samo o onome što mu gazde iz Nemanjine 11 u Beogradu govore, a to je kontra hrvatske države, hrvatske Vlade i hrvatskog naroda u cjelini!
Javio mi se vidjevši moj komentar jedan izuzetno pametan, vrlo poznat i uspješan televizijski voditelj i urednik, čije ime ću zadržati za sebe, jer ipak – Nomina sunt odiosa, rekavši da je njemu još 2019. godine vječni srpski politički lider, bilo da je na funkciji premijera, ministra ili potrčka Slobodana Miloševića, Ivica Dačić, priznao u neposrednom razgovoru kako Republika Srbija godišnje troši i do 200 milijuna dolara na razne vrste propagande i subverzivnog djelovanja u regiji, a ne bi li se mijenjala javna percepcija u korist Srbije protiv naroda kojima je nanijela najviše štete i zla, što apsolutno i kristalno jasno objašnjava ponašanja i pisanje jednog Miljenka Jergovića ili pak druga mu Borisa Dežulovića, koji je prije tri godine napisao nešto protiv Beograda, a što se nije svidjelo notornom Goranu Vesiću, tadašnjem zamjeniku gradonačelnika Beograda, a kasnijem ministru infrastrukture i energetike, koji danas provodi dane u bolničkom pritvoru radi pada nastrešnice u Novom Sadu, koji je odgovorio Dežuloviću da dok ga on plaća ima da šuti i ne spominje Beograd, što je drug Dežulović naravno napravio i od tada više protiv gazdi na istoku nije jedan zarez napisao.
No da se vratimo na vrlog Miljenka, Sarajliju sa adresom u Novom Zagrebu, kojeg ne smetaju grafiti protiv Zdravka (Cigana) Mamića, Ćire (Pedera) Blaževića ili Andreja Plenkovića, ali kojeg je jako uznemirio jedan grafit na pročelju zgrade u kojoj živi – on je, usprkos činjenici da bi mu pisana riječ i argumenti trebali biti najjače oružje u borbi protiv komentara jednog akademskog producenta koji mu je napisao nekoliko rečenica, pribjegao staroj komunističko-ljevičarskoj metodi BLOKIRANJA i BRISANJA KOMENTARA, što je čak level niže i od njegovog druga po ljevičarskim uvjerenjima, Anđela Jurkasa, koji mi je prije nekoliko dana samo izbrisao komentar, ali me nije i blokirao.
Toliko o tim velebnim umovima i prvacima lijevo-liberalno-socijalne misli u hrvatskoj metropoli, samo je njima dopušteno prozivati i postavljati pitanja, samo oni mogu denuncirati i antagonizirati, ali kad se njima postave pitanja o tome zašto se malo ne počnu baviti i onima iz Nemanjine 11 koji ih, ako je vjerovati Ivici Dačiću, drže na platnom spisku, onda se pribjegava blokiranju i brisanju, kao dobro provjerenoj metodi iz nikad prežaljene komunističke Jugoslavije, Alme mater njihovih života, čak i 35 godina od kad je službeno sahranjena.
A sada kopiram moj cijeli komentar kojeg je drug Jergović obrisao prije negoli me blokirao:
Zanimljivo kako ne pišete takve epitete o Aleksandru Vučiću, koji dan danas, 30 godina nakon završetka agresije na Hrvatsku, odbija dati podatke o lokacijama posljednjeg počivališta više od 1700 nestalih Hrvata, koji su mučeni i pokopani od strane četnika i JNA. Nemate problem sa Vučićem, koji je ’95., kad je pobjeda Hrvatske u nametnutom ratu bila kristalno jasna svakome sa dva i po’ zrna soli u glavi, pričao u Glini, gradu unutar granica međunarodno priznate RH, tada već 3 godine članice UN-a, o vekovnoj srpskoj zemlji i liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag, ne pričate o Vučiću koji kao predsjednik države koja je izvršila agresiju na susjedne zemlje Hrvatsku i BiH, dan danas negira da je sukob započela velikosrpska mitomanija predvođena ratnim zločincem Miloševićem, da su do temelja sravnili Vukovar, bombardirali Dubrovnik da bi gradili “lepši i stariji”, ubili preko 15.000 ljudi, od čega 402 djece (Jakov Sedlar i ja smo napravili film o tome, Hrvatski anđeli rata, pogledajte ga), ne prozivate lepog, pametnog, sposobnog Aleksandra što ne samo da se odbija ispričati za zločine koje su počinili predsjednik u čijoj je Vladi bio ministar informisanja, nego negira i da je njegova zemlja odgovorna za 57 milijardi dolara štete od koje jedan cent nije platila Hrvatskoj, istoj onoj Hrvatskoj koja za razliku od Srbije od 1991. ima u svom Saboru prisutne zastupnike nacionalnih manjina, Srbi čak njih tri, istoj onoj Hrvatskoj u kojoj se posljednjih godina Srpsko narodno vijeće financira godišnje sa preko 20 milijuna eura, istoj onoj Hrvatskoj u kojoj je jučer u Puli otvoren Srpski kulturni centar, financiran sredstvima osiguranim od strane Vlade RH kojoj je na čelu 3 mandata upravo čovjek kojeg Vi ovako besramno, neargumentirano i lažno optužujete da kontrolira HRT, a na kojem više utjecaja ima oporba nego on, da huška paraobavještajnu zajednicu na Vas, a dlaka Vam sa rudlave glave nije pala i nema jedan jedini razlog da bi se i obavještajna i bilo koja druga zajednica bavila sa Vama. Može Vas biti sram da u zemlji koja Vam je sve pružila i čije resurse nemilice trošite na ovaj način pišete, dok istovremeno o nekim drugim temama šutite.”
