Hrvatska Vlada mora pomoći Agrokoru, jer o njemu ovisi i stanje hrvatskog BDP-a. Koncern drži oko 15% hrvatskog gospodarstva i ima preko 60.000 zaposlenih i njegov pad ozbiljno bi uzdrmao temelje hrvatskog BDP-a, uprli su ovih dana objašnjavati naši vrli stručnjaci već na prvu ozbiljniju vijest da su temelji Agrokora labavi i da postoje velike šanse da se carstvo novokomponiranog hrvatskog Kulmera uruši kao kula od karata.
Da apsurd bude potpun, još u rujnu prošle godine u medijima se moglo pročitati kako je Agrokor u 2015. doživio snažan rast prihoda, ponajprije zahvaljujući Mercatoru, a danas, jedva šest mjeseci nakon te objave, ubismo se od mogućnosti da taj isti koncern propadne i povuče za sobom pola države?!
Već godinama se zna da je kompanija prezadužena, da posluje s ogromnim dugom za PDV prema državi, za koji ga nitko ne proziva, u državi u kojoj za 1400 kuna duga za režije, uključivo s kamatama, možete izgubiti stan. Zna se i da je kompanija svojim dugovanjima unazadila, vjerojatno i uništila veliki broj malih dobavljača kojima se plaćalo i s više od godinu dana zakašnjenja (i lani je od oko 45 milijarde kuna, oko 16 milijardi otpadalo na dug malih dobavljača), no kotači bicikla su se nekako vrtili, pa se nitko nije ozbiljno zabrinjavao. Čak ni ministri, zamjenici i pomoćnici u Vladi, kojima je Agrokor najčešće gnijezdo u kojem prezime ako stranka kojoj su bili odani izgubi izbore i mora na jedan mandat u oporbu, nikad se nisu ozbiljnije zabrinuli za male dobavljače i njihove obitelji kojima Agrokor svojim dugom otežava preživljavanje, na tajni noćni sastanak ekipa se odvažila tek sad, kad je Agrokor na tankom ledu.
Prema Moody’su, čiji su stručnjaci nedavno skinuli kreditni rejting kompanije, Agrokorov dug prema dobavljačima popeo se na 2,175 milijarde eura. Iz analize Debtwire-a može se vidjeti da Todorić i državi duguje 800 milijuna kuna u neplaćenom PDV-u.
Svi se godinama pravimo blesavi i govorimo o najvećoj hrvatskoj kompaniji, generatoru rasta BDP-a, čovjeku koji – ako ništa drugo – ne uništava ono čega se dočepa, već ipak zadrži neka radna mjesta, pa sad još brižnički zdvajamo nad time da mu treba pomoći, a da nitko nije zbrojio koliko je Agrokor državnih poticaja do sada pojeo u usporedbi s time koliki je njegov utjecaj na poljoprivredu, odnosno trgovinu izvorno hrvatskim proizvodima. A samo u 2015. Agrokor je u Hrvatskoj i Sloveniji primio nešto manje od 200 milijuna kuna državne pomoći, kroz razne oblike poticaja. Zdvajamo nad time koliko je dionica Agrokora u samo dva dana urušila vrijednost dionica na hrvatskoj burzi, a time i Crobexa, a da se nitko ne zapita koliko je takva lažna slika ‘uspješne’ kompanije pridonijela tome da imamo balon koji se može ispuhati u roku od dva dana.
I sad se trese cijela država?
Premijer i ministri, nekad zaposleni u Konzumu, sastaju se nedjeljom na večer s Ivicom Todorićem i interesiraju za to kako će riješiti problem i obrisati nos i prije nego je kihnuo. Država neće pomagati, ali “prati situaciju”, poručuje premijer, kao da je to neka jako važna stvar u ovoj situaciji.
Naravno da svaka kompanija koja zapošljava 60.000 ljudi i o kojoj ovisi život toliko obitelji zaslužuje posebnu pažnju i da radna mjesta treba pokušati spasiti, ali tržište je već odavno iznjedrilo rješenja za taj problem – od dokapitalizacije, koju je Todorić na kraju nekako i osigurao, preuzimanja od strane najvećih vjerovnika, pa do prodaje dijela imovine i doista nije jasno zašto hrvatski ‘stručnjaci’ misle da bi trebalo “spašavati Agrokor” državnim novcem, odnosno baviti se time kako će Todorić zadržati svoje carstvo?! Kompanija ima sasvim dovoljno imovine kojom može riješiti ključne probleme, što, među ostalim, može podrazumijevati i vlasnika,ako joj više nije dorastao i nije u stanju osigurati da ono što je nakrcao u portfelj normalno funkcionira.
Odgovorna Vlada i država pritom treba se zabrinuti samo nad jednom stvari: Za naplatu poreznih dugova koje Agrokor vuče, kako bismo već jednom osigurali jednakost građana i poduzetnika pred zakonima ove države. Jer, dok, na primjer, slobodnim novinarima i umjetnicima država sjeda na račun već nakon što prvi mjesec ne uplate poreze i doprinose, a malim tvrtkama zagorčavaju život i za sitne propuste u poslovanju, tvrtka koja ima 800 milijuna kuna neplaćenog PDV-a istodobno prima državne subvencije, i to bez ozbiljne analize njihovog učinka na domaću proizvodnju. Ako nekom nije jasno: Udio domaćih proizvoda na policama Agrokora ni izbliza ne odgovara vrijednosti uloženih poticaja.
Ukratko, kad se već sastaju noću i troše svoje slobodno vrijeme, premijeri i ministri bi baš i mogli raspraviti o tome kako od jedne tako velike i moćne kompanije kojoj se cijelo vrijeme divimo osigurati naplatu dugovanja prema državi…
