Jučerašnja premijera dokumentarnog filma ”Oluja, hrvatska pobjeda nad pobjedama” cijenjenog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara u dupkom punoj dvorani restorana Gastro u Zadru kojoj je nazočilo 250 posjetitelja, svjedoči o velikom interesu hrvatskih građana za saznavanjem prave istine i 30 godina nakon završetka veličanstvene vojno-redarstvene operacije ”Oluja”.

Dokumentarni film “Oluja, hrvatska pobjeda nad pobjedama” govori o Oluji, ali i o kralju Tomislavu, Zrinski-Frankopanima, banu Josipu Jelačiću, Starčeviću, Paveliću, Titu, Tuđmanu, a na poseban način i o suvremenim političarima u Hrvatskoj.
Scenarij za film napisao je Ivica Marijačić, a interpretiraju ga Dragan Despot i Joško Ševo. Jednu pjesmu interpretira i slavni James Earl Jones. Film traje 56 minuta, vizualno je izuzetno moderno realiziran, uključujući i korištenje umjetne inteligencije.
Producenti filma su “Rosary film”, “Menorah film” i “Holding vrijednosnice Osijek”. Koliko je poznato, ovo je jedini film koji u godini velikih hrvatskih obljetnica progovara o velikom dijelu hrvatske povijesti čija je kruna upravo pobjednička Oluja. Tim više je neshvatljiv potez dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića koji je u zadnji čas zabranio prikazivanje spomenutog filma s čijim prikazivenjem očito nemaju problem čelnici Splita i Korčule čije će se prikazivanje održati u naredna dva dana.
U cijelosti eksluzivno prenosimo reakciju redatelja Sedlara:
”Poštovani,
pošto se na portalu Dubrovnik insider pojavila izjava gradonačelnika Dubrovnika Mate Frankovića u kojoj on objašnjava zašto je otkazano prikazivanje moga dokumentarnoga fima “Oluja- hrvatska pobjeda nad pobjedama”, nakon što me veći broj ljudi zvao zbog toga necivilizacijskog čina, a pošto se radi o nekim neistinama i, de facto, prešućivanju stvarnih razloga toga njegovoga postupka, te zbog istinitog izvještavanja javnosti želim izjaviti slijedeće:
1. Samo netko tko je potpuni politički diletant može prihvatiti gradonačelniku tvrdnju da je film otkazan zbog fotografija na plakatu na kojemu su se našla “dva najveća izdajnika hrvatskoga naroda Pavelić i Tito “ koji su ,” kao kraljevi, stavljeni u špil karata” (zajedno s kraljem Tomislavom, Antom Starčevićem i Franjom Tudjmanom). Bez obzira na bilo čije političke stavove, ako se želi objasniti kako je uopće kroz povijest došlo do Oluje (povijesne patnje i prolivene suze pro patria bit su filma koji je u Dubrovniku zabranjen) , to nije moguće ukoliko se isključe Pavelić i Tito. Oni su , svaki na svoj način, dio hrvatske povijesti koju nije i nikada neće biti moguće ispričati bez uloge koju su njih dvojica imala. Prema tome, a da je pogledao film koji je zabranio, nisam siguran da ne bi shvatio plakat koji razumije svatko tko je u srednjoj školi imao barem trojku iz povijesti.
2. Jedino točno u Frankovićevom objaśnjenju zašto je zabranio film jest činjenica da sam zatražio pomoć od grada Dubrovnika (kao i od mnogih drugih mjesta i gradova) za njegovu realizaciju. Nisam je dobio niti za jedan projekt od Frankovića gradonačelnika koji mi je osobno, pred svjedocima, prije nekoliko godina, u dva navrata, obećao pomoći u realizaciji filmova o stradanju djece u Domovinskom ratu i o samoubojstvima branitelja. Tada sam na vrijeme podnio zahtjev, ali odgovor je bio da grad koji on vodi za to nema sredstava! Mnoga sasvim mala i siromašna mjesta i gradovi pomogli su da se realiziraju ta dva kao i ovaj film. Dubrovnik, od kada ga Franković vodi , nikada nije. Zašto- to bolje zna gradonacelnik.
3. U povijesti filmske umjetnosti postojale su različiti razlozi zbog kojih bi neki film bio zabranjen. Recimo: rasizma, seksualnih konotacija ,religije , politike…ali ne postoji slučaj da je film negdje zabranjen zbog plakata! Dubrovnik će tako biti prvi grad koji je zabranio film zbog plakata! Naime, da je gradonačelniku smetao samo plakat nije ga trebalo nigdje ljepiti, film se mogao prikazati i bez njega, ali njemu je očito smetao film, pa je kao razlog zabrane stavio plakat! Franković će tako u filmsku povijest ući kao prva osoba koja je zabranila film zbog plakata!
4. Ono što gradonačelnik Franković nije rekao, a što je nedokazivo, jest prava istina o otkazivanju, a ja ću je reċi. Očito mu je netko tko je pogledao film došapnuo nešto što je u filmu rečeno o njegovoj sugradjanki, ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, pa se želi ograditi od filma koji je rekao samo ono što cijela hrvatska javnost zna o njezinom (i HAVC-ovom) djelovanju u svemu što bi na pozitivan način govorilo o mnogim temama koje s namjerom nisu obradjivane, a druge koje promoviraju mnogo toga anti hrvatskoga, maksimalno podupiru.
Dubrovnik je uvijek bio grad gdje je “slatka sloboda” bila “čista ljepota” za koju se isplati napraviti sve što je moguće, a ponekad i nešto više. Čin ove Frankovićeve zabrane s navedenim razlogom koji je , blago rečeno , retardiran ni u kom slučaju neće zaustaviti ovaj film koji će, siguran sam, pogledati i mnogi Dubrovčani na jednoj od hrvatskih tv postaja, kasnije na youtube. Ta zabrana samo pokazuje kako je Kafka (i u Dubrovniku) vječan.
Jakov Sedlar”





























