Nakon još jedne u nizu tužnih sudbina nekoć uspješnih hrvatskih tvrtki prehrambene industrije – prvo one virovitičke šećerane, ista je ubrzo zadesila i osječku.
Od nekadašnje proizvodnje šećerne repe, u Podravini i Slavoniji se dobro živjelo, no trenutno je ona dostatna tek kako bi zadovoljila kapacitete jedne šećerane, otkako je EU, od 2017. ukinula kvote te su površine pod šećernom repom prepolovljene na oko 10.000 ha. Time je Hrvatska suočena s problemom kontinuirane dampinške ponude viškova EU po cijenama koje ni u jednoj europskoj šećerani ne mogu pokriti ni troškove osnovne sirovine.
Veći dio radnika osječke šećerane otići će s otpremninama dvostruko većim od onih propisanih zakonom, odnosno 3000 kuna po godini radnog staža plus četiri bruto plaće. Dok će manji dio radnika još neko vrijeme nastaviti raditi na pakiranju šećera, demontaži strojeva, a dio u županjskoj Sladorani koja jedina ostaje u pogonu. Ostalim vrijednim i predanim radnicima slijedi mirovina ili burza.
Na sve navedene probleme i propuste HDZ-ove Vlade, SDP-ove saborske zastupnice Martina Grman Kizivat, Romana Nikolić, Marina Opačak Bilić i zastupnik Domagoj Hajduković, pokušali su otvorenim pismom ukazati premijeru Andreju Plenkoviću i ministrici poljoprivrede Mariji Vučković.
Prenosimo ga u cijelosti:
[quote_box name=””]
”S prvim danom veljače u povijest je otišla Virovitička šećerana, a ovih dana je na „hladni pogon“ spala i Osječka. Najmodernija i najmlađa kao i šećerana s najdužom tradicijom u Hrvatskoj uskoro bi mogle postati samo uspomena koju će evocirati oni koji su svjedočili njihovom radu i rijekama radnika koji su se u njih i iz njih sljevali kako su se radne smjene smjenjivale svaki dan. Županjska šećerana je također neizvjesne budućnosti.
A zašto je tome tako? Je li se moglo naći rješenje za spas? Što radi Ministarstvo poljoprivrede po pitanju proizvodnje šećerne repe? Jesu li su se pobrinuli za kooperante? Poštovana ministrice Vučković, još 2015. vaše se ministarstvo poigralo s potporama i u 3 godine smanjilo potpore za 1000 kn/ha! I to bez analiza i procjene financijskog učinka na poljoprivrednike ali i šećerane, kao i na radnike zaposlene u tim šećeranama, u tri godine drastično su se smanjile proizvodne potpore za šećernu repu. Za 2015. one su iznosile 2.900 kuna po hektaru, za 2016. iznos je smanjen na 2.650 kn/ha da bi u 2017. pao na 1.990,00 kn/ha, dakle manje za skoro 1000 kn/ha! Smanjivanje proizvodno vezanih potpora odmah se odrazilo na pad proizvodnih površina pod šećernom repom te njenu proizvodnju. Loše i nepromišljenje odluke ministarstva odražavaju se u onome što danas proživljava industrija šećera u Hrvatskoj a onda i istok Hrvatske.
Je li to Projekt Slavonija, Baranja i Srijem na djelu, gospodine Plenković? Je li to ulaganje u i čuvanje istoka Hrvatske? Projekt Slavonija mora biti borba za svako radno mjesto jer u protivnom sve te puste ceste, poduzetničke centre, društvene domove i kanalizacijske sustave koje planirate izgraditi s novcem iz Europskih fondova neće imati tko koristiti! Jedino što će u Slavoniji ostati bit će poluprazni gradovi i sela, u kojima će oni koji će ostati, živjeti u neizvjesnosti i brizi za svoju budućnost. Svo ovo vrijeme niste gospodine Plenković i gospođo Vučković, pokazali ni trunku odlučnosti ni solidarnosti, niti napravili išta za one koji nas hrane, i doslovno i figurativno. Na žalost, oni koji su hranili sve nas uskoro neće znati kako prehraniti svoju obitelj. To pitanje će si postaviti članovi više od 150 obitelji, mnogima od kojih je to bio jedini prihod. Ako u obzir uzmemo i sve one koji su vezani za ovu industriju, preko 1000 ljudi bi mogli biti pogođeni rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Je li to „sigurna Hrvatska“ koju ste obećavali u predizbornoj kampanji?
Na kraju dana predsjedniče Vlade i ministrice poljoprivrede, osjećate li bar malo srama kada Vas se suoči s činjenicom da niste prstom pomakli kako bi ovakav tragičan ishod za mnoštvo građana istoka Hrvatske bar pokušali spriječiti? Osjećate li sram što ste se na naše, i ne samo naše, apele za pomoć oglušili? Je li Vam gospodine Plenković ugodno živjeti sa saznanjem da su sve te slavonske i baranjske obitelji ponižene time što nisu zaslužile ni malo vašeg daha da se oglasite o njihovom egzistencijalnom problemu? Je li Vam srce na mjestu ministrice Vučković kada najavite sjedanje za stol tek nakon što je više od pola industrije proizvodnje šećera već otišlo u povijest? Munjevita rekacija, nema što, posebice jer i vi znate da se problemi proizvodnje šećera vuku godinama. Liježete li spokojno dok stotine obitelji ne znaju od čega će živjeti i odlučuju svoju sreću potražiti daleko izvan Hrvatske?
Trgnite se konačno iz letargije, učinite nešto ili bar pokušajte učiniti jer će na kraju u Slavoniji i Baranji ostati samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a ugodno uhljebljeni u institucijama poput Hrvatske gospodarske komore… Kad bolje razmislimo, možda Vam je upravo to i cilj, možda je to prava priroda Projekta Slavonija, Baranja i Srijem? Poduzmite nešto i pokažite da ovakva razmišljanja nemaju temelja u vašem (ne)činjenu! Ne budite lik iz one narodne: „Selo gori a baba se češlja.“ Slavonija i Baranja već jesu gospodarsko i demografsko zgarište.”
[/quote_box]
