Izabranim uhljebima to je posao iz snova – upravljati gradskom imovinom koja zahvaljujući posjetiteljima donosi i do 200 milijuna kuna godišnje, pritom ne treba fiskalizirati ulaznice ni plaćati PDV, nema nadzora gradskih vlasti i Ministarstva financija, a unatoč dobiti od više desetaka milijuna kuna uvijek se može ”žicati” dodatnu pomoć, poticaje ili kredite od Plenkovićeva ministra financija Zdravka Marića.
Riječ je o Društvu prijatelja dubrovačke starine (DPDS) koje upravlja i naplaćuje posjet dubrovačkim gradskim zidinama ne izdavajući fiskalizirane račune i pritom vješto izbjegavajući odgovore na pitanje tko i zašto to dopušta DPDS-u, kada država i nadležne institucije istovremeno ”gaze” vlasnike kafića i male obrtnike ako slučajno ne izdaju račun za kavicu ili za najjednostavnije ”peglanje” lima na automobilu.
No, ne samo to – bez obzira na privilegiran status DPDS-a i netransparentno poslovanje na koje suvislog odgovora nemaju izravno nadležni Mato Franković gradonačelnik Dubrovnika koji je vlasnik zidina, ministar financija i ministrica kulture Zdravko Marić i Nina Obuljen Koržinek, uprava DPDS-a ima obraza besramno ”žicati” naknadni novac nakon očekivano slabih financijskih rezultata ove sezone – pada prihoda i posjetitelja više od 85 posto.
Konkretno, u jednom od posljednjih javnih nastupa početkom rujna novoizabrana predsjednica DPDS-a Renata Andjus potvrdila je za nju izrazito neugodan naslov rijetkih medija koji su se bavili tom temom, a koji je ”pogodio u sridu” – ”Zarađivali milijune, primali državnu pomoć, a na kraju digli i kredit”.
”Kolovoz 2019. – 206.000 posjetitelja. Kolovoz 2020. – 56.000. Kredit smo uzeli, ali ga nismo upotrijebili, upotrijebit ćemo ga u zadnji momenat”, zaključila ga je ne navodeći koliki je iznos kredita podignut, od koje banke, pod kojim uvjetima i jamstvima. Prema svemu sudeći, krajnje je vrijeme da se nadležne institucije – prvenstveno DORH, ali i političari uključivši i samog premijera Andreja Plenkovića ”pozabave” ovim ”društvom prijatelja” koji upravljaju dubrovačkim ”rudnikom zlata”, pogotovo sada kada se ”glavinja” zbog manjka očekivanog prihoda.
Potreba jasnog angžmana vlasti i još je veći jer su dosadašnji odgovori nadležnih institucija i pojedinaca o radu i transparentnosti DPDS-a bili su nedovoljni, nepotpuni, ”politički korektni” ili potpuno nerazumljivi.
Prije svega, na sve sporne stvari u upravljanju dubrovačkim zidinama, naplati ulaznica i upravljanju prostorom zbog kojih je DPDS završio na sudu. O svemu tome gradonačelnik Franković dosad je ”papagajski” ponavljao kako u tome ”ne vidi ništa sporno” te da DPDS ima ”valjan ugovor” s Gradom.
S druge strane, da to baš i nije tako upozorila je i tužba bivših gradonačelnika Bogdanovića, Vlahušića i SDP-a kojom su tražili poništenje tog mnogima spornog ugovora.
“Ne postoji modalitet da jedna privatna udruga građana upravlja najvećim kulturnim spomenikom i općim dobrom u vlasništvu Grada Dubrovnika i da naplaćuje ulaznice i da raspoređuje taj novac kako god njima padne na pamet, bez ikakvog službenog državnog tijela”, isticao je još prošle godine gradski vijećnik Jadran Barač (SDP).
S druge strane, i politički ”teškaši” na državnoj razini ”domobranski” su se dosad ograđivali od DPDS-a. Primjerice, ministar financija Zdravko Marić još je prošle godine ”prebacio lopticu” na jednostavno pitanje je li li normalno da Društvo, udruga koja od ulaznica uprihodi više od 200 milijuna kuna godišnje, iste ulaznice ne fiskalizira.
“Vidjet ću s Poreznom upravom zašto i iz kojeg razloga nisu. Mi imamo neke segmente koje smo naknadno uključivali u taj sustav fiskalizacije tako da ćemo vidjeti ovo”, rekao je Marić. I na tome je, naravno, stalo
S druge strane, resorna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, pak, poručila je da je upravljanje dubrovačkim zidinama dobar primjer. Doduše, ne znamo čega.
“Mislim da taj sustav treba očuvati, a ako postoje određene stvari koje treba unaprijediti, treba razgovarati s Društvom i gradom”, rekla je ministrica kulture lani da bi većinu ove godine, valjda zbog izbornih problema, o tome šutjela.
Društvo prijatelja dubrovačke starine zidinama kao privatna udruga upravlja više od 60 godina, a još i sada institucije duguju odgovor kako je moguće da je od lanjskog prometa bez fiskalizacije ulaznica i bez nadzora Grada ta organizacija ostvarila oko 200 milijuna kuna prometa te sebi priskrbila više desetaka milijuna kuna.
No, kao u basni o cvrčku i mravu, dolaskom teških vremena, svega par mjeseci nakon uspješne 2019. DPDS kao crvrčak traži – ”poguranac” Plenkovićevog ministra financija Marića i uzima kredit po nepoznatim uvjetima i jamstvima.
Gdje je nestao novac? Potpuno legitimno i jedino razumljivo pitanje trebalo bi zaintrigirati ministra financija Marića jer, kako smo već upozoravali, tolika količina novca teško da je mogla negdje ”ishlapiti”.
”Neka institucije rade svoj posao”, krajnje je vrijeme da se čuje i odgovor nadležnih u ovom slučaju. U državi gdje se hapsi politički nepoćudnog šefa Janafa zbog mita od nepunih dva milijuna kuna, nitko nije našao provesti istragu o ”društvu prijatelja” koji bez fiskalizacije ostvaruje promet od kojih 200 milijuna kuna. Pitamo – zašto?
