Javno ste čestitali na velikom uspjehu ekipi hrvatskog filma “Murina” koji je na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio prestižnu nagradu Camera d’Or. Što ona znači za domaću filmsku industriju? Smatrate li da ona može i treba biti dodatni razlog da Ministarstvo kulture i ostale nadležne institucije više ulažu u tu industriju?
To je super stvar i osjetilo se na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. Naravno da sam im čestitao jer kod nas ima previše taštine i egoizma, a ja smatram da je svaka pozitivna stvar koja se dogodi na internacionalnom planu plus za sve. Sjajno je i to što je film Jasmile Žbanić bio u konkurenciji za Oscar – to su divne stvari za ovu regiju jer se time pozicioniramo u filmskoj industriji što je vrlo bitno s obzirom koliko sve jačih kinematografija dolazi s različitih strana svijeta.
Ljudi možda nisu dovoljno upoznati s time da HAVC i sve te instance koje se razvijaju od 2007-2008. godine nisu dovoljne, više je pitanje je da li se televizije mogu još više unaprijediti kako bi financirali takve projekte, a ne samo HRT. Idealno bi bilo kada nebi ovisili samo o državi i kada bi kroz druge načine financiranja privatni kapital uložio u našu industriju. Tome imamo dijelom priliku svjedočiti u Srbiji, ali su Vučić i ekipa nažalost počeli politizirati i na tom planu i ratuju između sebe. Kada bi se u Hrvatskoj smanjili porezi u tom sektoru čime bi i isplativije postalo ulaganje u kulturu bi bilo genijalno. „Zora“ je nakon dugo vremena prava hrvatsko-talijanska produkcija kao što je i TV serija „Šutnja“ koprodukcija Hrvatske, Rusije, Njemačke i Ukrajine i odmah se cijela igra diže na jedan viši kvalitativni nivo. Mislim da smo spasili našu kinematografiju onog momenta kad smo se okrenuli prema svijetu.
I Vi ste za “Zoru” na Pulskom filmskom festivalu prije koji dan osvojili nagradu za najbolju kameru (Marko Brdar), najbolju montažu (Tomislav Pavlić), najbolju glazbu (Alen i Nenad Sinkauz) i najbolji ton (Mirko Perri i Julij Zornik).
Divno je što su moji dečki za koje imam osjećaj kao da smo bend – svi zajedno dobili nagrade. Znam koliko smo vremena uložili u svaku notu, svaki decibel tona, svaki rez u montaži i svaki kadar. Dalo se primijetiti da je publika osjetila da netko zaista stoji iza svega ovoga i da nije brzopleto i olako napravljeno.
Jeste li općenito zadovoljni reakcijama kritike i publike na ”Zoru”? Jesu li one u raskoraku s onime što će očekivali kako će reagirati na film?
Samo ću reći da otkad je bio prikazan na Filmskom festivalu Black Nights imamo sjajne internacionalne kritike, kao i nakon Festa u Beogradu. Odmah prepoznam kada je kritika dobronamjerna, a na one ostale se previše ne obazirem. Zora je hermetičan film na više nivoa koji traži od publike maksimum pažnje, tako sam i na projekciji u Areni bio oduševljen publikom koja je bila maksimalno koncentrirana i u jednom trenu kao da se moglo osjetiti kako se emocija s platna prenosi u gledalište.
Opišite kojim redoslijedom nastaje jedan Vaš film? Što ili tko Vas najviše inspirira? Da li likove prilagođavate prema već uhodanoj glumačkoj postavi s kojom često surađujete? Ovisi li realizacija filma u konačnici ponajprije o novčanim sredstvima koja imate na raspolaganju za isti?
Sve kreće od ideje za koju je najbitnije da li se može sažeti u jednu riječ i da li te ta ideja vodi – da li je to primjerice humanizam ili borba za neki bolji svijet, emocije i slično. Tada se prelazi na odabir glumaca, za neke glumce su uloge već napisane. Primjerice za ”Trilogiju sunca” je Tihana Lazović glavna ženska uloga u sva tri dijela, a mijenjamo muške uloge. Što se tiče improvizacije smo majstori. U Ukrajini i Tunisu smo snimali s lokalnim ekipama i ljudima koji rade na produkciji. To čemu smo se mi s područja Balkana i jugoistočne Europe naučili improvizaciji i da iz ničega napravimo nešto je prilikom stvaranja filma često presudno. Nitko ne razmišlja o hendikepu u budžetu (kojeg uvijek imamo) i zato bez tog opterećenja gdje god dođemo uspijemo složiti sjajan filmski set. Na Zapadu na primjer kolegama ”prođe cijeli život” dok ne prikupe sva potrebna financijska sredstva i realiziraju prve filmske uratke. Mi smo naviknuli da s onime čime trenutno raspolažemo napravimo najviše što možemo, a da se ne primjeti taj financijski manjak.
Postoji li tema i žanr kojim se nikada ne biste htjeli baviti ili Vam sve predstavlja izazov?
Ne bih se sigurno bavio nečime tipa feel good mainstream filmovima, koji su pretjerano izvještačeni. Znamo da su sve obitelji disfunkcionalne i ljubavi i veze izopačene, ali je upravo u tome i čar i iz toga se kao inspiracija uvijek nađe neka emocija, ljubav i toplina. Ono što bih naspram toga htio raditi novoga je porno industrija (smijeh) i bilo kakva vrsta znanstvene fantastike. Bitno je da ljudi nešto osjete kad gledaju film, nije toliko presudno koji je žanr.
Smatrate li da će dolaskom platforme Možemo! na čelo Zagreba svanuti i na kulturnoj gradskoj sceni? Jeste li u kontaktu s njihovim predstavnicima? Planirate li im ponuditi neke projekte ili ostvariti suradnju u nekom obliku?
Nikad nisam u tom smislu bio u komunikaciji s bilo kojim pripadnikom hrvatske političke scene, iako mislim da je super što je Možemo! došao na vlast u Zagrebu. Nemam prevelika očekivanja, već mi je dovoljno i to što se maknula prethodna politička garnitura – jer tada kulture u gradu nije bilo. Vidjet ćemo što aktualna vlast im u planu po tom pitanju i nadam se da će biti bolje jer su zadnjih deset godina bile obilježene Adventom i sličnim ”kičerijadama” koje se sasvim sigurno ne mogu svrstavati pod kulturne događaje.
Da li u budućnosti planirate podučavati mlađe generacije te što je ono temeljno i najvažnije što biste im prenijeli?
Četiri godine sam već predavao na jednom privatnom fakultetu za dizajn – super smo se družili, učili i tulumarili. Vjerujem da su ”klinci” mogli primjetiti da je meni glavna vodilja uvijek ljubav. Govorio sam im kako je meni bilo na početku, dao sam im poticaj i vjetar u leđa da mogu ostvariti sve što požele. I zaista su bili sjajni. Danas je film moguće snimiti i samo s mobitelom, nema više mejsta za izlizana opravdanja da se treba pričekati dok se prikupe novčana sredstva. Snimajte filmove uz pomoć prijatelja ili obitelji. Naravno da bi ih i dalje volio nastaviti podučavati i da ponovno tulumarimo (smijeh).
Čime se trenutno bavite?
Imao sam blago rečeno intenzivan radni period jer su mi se zbog cijele situacije s Covidom snimanja dvije serije ”Područje bez signala” i ”Šutnje” poprilično primakla. Sve je srećom super prošlo, ali nakon mjeseca dana snimanja ”Šutnje” u Ukrajini, sam u jednom trenutku u Tunis morao ići završiti snimanje ”Područja bez signala” tako da me puno ljudi tada zabrinuto pitalo kako sam uspio to sve izbalansirati – da li uopće znam koju seriju snimam (ha-ha), ali uvjeren sam da će obje biti jako dobro prihvaćene. Sada s ekipom montiram sav taj snimljeni sadržaj i plan je da na jesen prvo ide emitiranje ”Područja bez signala”, a onda nekad s Novom godinom ekipa zadužena za „Novine“ predstavit će vam „Šutnju“.
