Da se ne zaboravi! DORH-ovim odbijanjem kaznene prijave protiv Hrvatskog telekoma (HT), predsjednika uprave Davora Tomaškovića i bivšeg člana uprave Josefa Jakoba Mathiasa Thuerriegla zbog kaznenog djela zlouporabe tržišta kapitala, početkom siječnja ponovno se otvorilo pitanje HT-ova ‘’posla desetljeća’’ – kupnje 125 milijuna eura dionica Deutsche Telekoma (DT) u prosincu 2016, ali i naknadne HT-ove kupnje Crnogorskog telekoma u siječnju 2017. za 123,5 milijuna eura plaćenih prijašnjem vlasniku Magyar telekomu.
U tim transakcijama, ispod radara šire javnosti ali i brojnih dioničara HT-a, sav je novac ostao unutar grupacije moćnog Deutsche telekoma koji je, treba li to uopće isticati, izravni i posredni vlasnik svih spomenutih tvrtki. Osim toga, na taj je način, u manje od mjesec dana iz HT-a u smjeru DT-a i njegovih podružnica otišlo čak 248,5 milijuna eura.
Iako se to u široj javnosti predstavljalo kao normalni poslovni potez moćne korporacije koji se, sukladno odlukama Nadzornog odbora, opravdao efikasnijim upravljanjem novca, činjenica je da je tim postupcima DT-a – odnosno HT-a iz Hrvatske otišlo najmanje milijardu kuna, i to u zamjenu za obveznice koje dospijevaju na naplatu tek 2020.
Kaznena prijava protiv HT-a
Upravo to izvlačenje novca iz HT-a, a samim time i uloga ključnih ljudi te tvrtke, bio je predmet interesa nekih dioničara koji su, smatrajući da u tim transakcijama oštećen HT, podigli kaznenu prijavu sumnjajući na fiktivno određivanje cijene vrijednosti otkupljenih dionica DT-a, ali i ‘pumpanje’ vrijednosti Crnogorskog telekoma u namjeri izvlačenja novca stečenog u Hrvatskoj i stjecanja protupravne koristi – naravno unutar kompanije.
Stoga je, kako saznaje Objektiv, u jesen prošle godine Općinskom državnom odvjetništvu bila predana kaznena prijava protiv HT-a, Tomaškovića i Thuerrigla i to zbog kaznenog djela zlouporabe tržišta kapitala.
Obmana ali nije sporna
Kako se to definira odredbama hrvatskog Kaznenog zakona, u prijavi se teretio HT i navedeni dvojac njegovih ‘’kormilara’’ – da su, suprotno propisima o tržištu kapitala, ‘’obavili transakciju i dali nalog za trgovanje koji daju ili bi mogli dati neistinite ili obmanjujuće poruke o ponudi, potražnji ili cijeni financijskih instrumenata’’. Odnosno da su ‘’djelujući u suradnji s jednom ili više osoba držali cijenu jednog ili više financijskih instrumenata na nenormalnoj ili umjetnoj razini’’. Pojednostavljeno, HT i njegove čelne ljude teretilo se i da su prilikom trgovanja upotrebljavali fiktivne postupke, odnosno druge oblike obmane i prijevare te da su pritom ‘’lansirali’’ glasine, lažne i obmanjujuće vijesti.
Kao sporno u HT-ovu otkupu dionica DT-a navodila se i firma Deutsche Telekom International Finance B.V. preko koje je obavljen taj posao ‘’težak’’ 125 milijuna eura, iako je formalna ‘’krovna’’ tvrtka moćnog njemačkog teleoperatera Deutsche Telekom AG. Uslijedilo je policijsko ispitivanje, odnosno obavijesni razgovori koje su sa šefom HT-a Tomaškovićem i članom uprave Thuerriglom obavili djelatnici Sektora kriminalističke Službe gospodarskog kriminaliteta zagrebačke policije.
Iz obavljenog razgovora s Tomaškovićem proizašlo je da je HT kao tvrtka kći u većinskom vlasništvu Deutsche Telekom AG o, a ta krovna tvrtka je ujedno i stopostotni vlasnik Deutsche Telekom International Finance B.V. pri čemu ta ‘’tvrtka obavlja poslove svih novih izdavanja vrijednosnih papira za Deutsche Telekom AG jer je zbog toga osnovana, tehnički osposobljena i ekipirana’’.
No, navodi se i kako je ’’društvo Deutsche Telekom International Finance B.V. ovlašteno u ime društva Deutsche Telekom AG na luksemburškoj burzi nuditi prodaju vrijednosnih papira u ime društva Deutsche Telekom AG’’, ali i što je posebno vrijedno istaknuti ‘’ne i njihovih svih kćeri, ovisno o vlasničkom udjelu njihovih kćeri’’.
DORH odbacuje prijavu
Iako iz obavijesnog razgovora nije potpuno jasno jesu li te dionice DT-a bile prodane HT-u preko ovlaštenog društva, u službenoj zabilješci se navodi i kako je Hrvatski telekom u prosincu 2016. ‘’s viškom likvidnih sredstava izvršilo kupnju novoizdanih obveznica Deutsche Telekom AG, a koje obveznice je samo tehnički izdalo društvo Deutsche Telekom International Finance B.V i za koje obveznice u potpunosti garantira društvo Deutsche Telekom AG’’.
Stoga, u DORH-u su odbili prijavu protiv HT-a i njegovih čelnika iako nije u potpunosti jasno objašnjenje kako je ‘’suštinski vlasnik spornih vrijednosnih papira Deutsche Telekom AG, a samo nominalno glase na društvo Deutsche Telekom International Finance B.V.’’
Akcija ispod radara nije sporna Cvitanu?!
Kako bi zlobni jezici zaključili, ta dioničarima sporna transakcija ‘’suštinski’’ je izvlačenje 125 milijuna eura iz HT,a ‘’nominalno’ je prelijevanje novca iz Hrvatske u crnogorski telekom.
Iako Cvitanu i DORH-u tu nije ništa sporno, zanimljivo je istaknuti da je prije njihova pravorijeka Josef Jakob Mathiasa Thuerriegl izašao iz uprave HT-a, te na njihovim korporativnim stranicama više nije naveden među čelnim ljudima Hrvatskog Telekoma. Tomašković se, pak, o tome – što je razumljivo – dosad nije očitovao. Kaznena prijava, ali odlazak Thuerriegla iz HT-a prošao je ispod radara javnosti, a uostalom kao i cijela transakcija u sklopu DT-a i njegove hrvatske tvrtke kćeri iako je ‘’teška’’ čak 125 milijuna eura.
No, ni to previše ne čudi jer, kako su rijetki primijetili, da je vijest o tome da je HT preuzeo crnogorski telekom došla prije desetak ili petnaest godina bila bi prihvaćena kao pozitivna, a sasvim izvjesno – dovela bi i do nekog oblika hrvatske nacionalne euforije. Danas je ta vijest, kako su primijetili u 24sata Expressu, gorka, jednako koliko bi bila gorka da Ina kupi neku regionalnu naftnu kompaniju, a i dalje zanemaruje ulaganje u Hrvatskoj.
HT može raditi što hoće ali do kada?!
Iako HT za razliku od Ine ostvaruje profit, pa neki tvrde kako “sa svojim novcem može raditi što hoće”, ipak se i on sve više uvrštava u seriju hrvatskih velikih privatizacija koje su obećavale, a na kraju je pitanje ne samo jesu ili iznevjerile očekivanja nego i jesu li donijele štetu. Kako u Expressu ističu, i sam kratki povijesni osvrt na povijest HT-a i više nego je ilustrativan. Prva tranša Hrvatskog telekoma bila je prodana 1999. u transakciji koja je mirisala na skandal jer je HT bio prodan u žurbi i to u trenutku kada je proračun bio toliko ‘’suh’’ da su penzije kasnile pola mjeseca. Nijemci su tada zaista ponudili najviše, ali uz uvjete kojih smo tek poslije postali svjesni, a koji nam se i danas, obijaju o glavu, kako tvrde samo rijetki osviješteni komentatori.
Konkretno, HT-u i direktno Nijemci ušli su u posjed telekomunikacijske infrastrukture, koja je, kako su mnogi stručnjaci isticali, još i sredinom devedesetih svrstavala Hrvatsku u zemlje u samom vrhu Europe po razgranatosti brzoprovodivog kabela. Kako su neki slikovito prikazivali, to je bilo usporedivo kao da netko u zasad neostvarenoj privatizaciji HEP-a nekom stranu prepusti električne žice, a da on naknadno odlučuje čiju će struju puštati kroz njih, bilo to struja iz domaćih hidroelektrana ili iz uvoza, primjerice – Mađarske.
HT uhvatio monopol i politički interes
Nije bilo više sreće ni s drugom fazom privatizacije HT-a. Upravo kad je bežična telefonija hvatala zamah, drugom fazom privatizacije HT-u je ostao višegodišnji monopol. Rijetki su u javnosti to isticali jer ipak je u pitanju investicija i akvizija moćnog njemačkog partnera, a gdje su Nijemci – tu je i poseban politički interes i znakovita šutnja. Dok se u Hrvatskoj još pjevalo “Danke Deutschland”+1-, u telekomunikacijama i infrastrukturi počeli smo debelo zaostajati za ostalim tranzicijskim zemljama. Hrvatsko telekomunikacijsko tržište je monopolizirano, odnosno – u nekim segmentima – oligopolizirano. Za tvrtke kojima se omogući da na njemu posluju ono je itekako lukrativno, odnosno donedavno je donosilo iznimno veliki profit. S druge strane, za korisnike je zaostalo i nerazvijeno. Te tvrtke zato imaju dovoljno novca, za širenje u regiji, ili – kao u slučaju HT-a, za kupovanje obveznica kompanije majke u Njemačkoj. A ne ulažu u infrastrukturu koja bi omogućila hrvatskim korisnicima bolje veze, niže cijene, više mogućnosti. Paralela ‘’slučaja’’ HT sa slučajem Ina trebala bi sada svima biti jasna.
Obiteljsko hrvatsko srebro u Crnu Goru
Prepustivši hrvatsku ‘’obiteljsku srebrninu’’ strancima pod netransparentnim uvjetima i u ovom slučaju svojevremeno im dati monopol nad telekomunikacijama bio je ozbiljan problem koji se sada više ne može ispraviti. Bez obzira na svojevremene stidljive najave nekih hrvatskih političara o gradnji ili korištenju neke paralelne telekomunikacijske infrastrukture, dovoljno je samo navesti da se sve one redovito zaboravljaju nakon susreta nekog od hrvatskih vlastodržaca s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Zaključno, kako bi cinici rekli – ako je HT tvrtka kći, DT je maćeha. Ili još otrovnije – možda smo na začelju u razvoju telekomunikacijske strukture i usluga, ali Hrvatski telekom ipak ulaže. U Crnu Goru.
