Iako će aktivnosti oporbenih političara mnogi pokušati povezati s nadolazećom kampanjom za lokalne izbore, SDP-ovi saborski zastupnici bave se temama koje nisu u domeni političara na lokalnoj razini već upozoravaju da bi neaktivnost i neodgovornost vladajuće kaste koja je kumovala zatvaranju šećerana u Virovitici i Osijeku mogla potencijalno dovesti i do propasti Borova. S ciljem sprečavanja još jedne takve tužne sudbine i što bi Vlada trebala poduzeti da do tog scenarija ne dođe, kroz priopćenje za medije, koje su potpisali kao zabrinute Slavonke u Hrvatskom saboru: Martina Grman Kizivat, Romana Nikolić, Marina Opačak Bilić, Martina Vlašić Iljkić i Slavonac Domagoj Hajduković, pokušali su pravodobno apelirati na odgovorne.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
”Slavonija, Baranja i Srijem su gospodarski, demografski i socijalno devastirano područje. Nismo s tim rekli nikakvu novost, pa čak ni za Vladu Republike Hrvatske koja je ponukana ovim činjenicama i zamislila Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji bi novcem iz europskih fondova trebao revitalizirati ovu regiju. Kako smo i prije naglašavali, briga za istok Hrvatske ne očituje se samo tablicama o uloženim eurima u društvene domove, kanalizacijske sustave ili pročistače vode, već bi trebala biti borba za čuvanje svakog radnog mjesta. Upravo ponukani tom vizijom, ponovo se obraćamo javnosti kako bi izrazili svoju bojazan kako zatvaranje tvornica u našoj regiji kojima smo svjedočili ovog mjeseca neće biti posljednje. Upravo je nebriga, neaktivnost i neodgovornost Vlade kumovala zatvaranju Šećerana u Virovitici i Osijeku, a bojimo se da se zbog istog odnosa slične sudbine ne dogode i drugim proizvodnim pogonima preostalima u našem kraju.
Borovo, nekada gigant koji je zapošljavao i razvijao cijeli Vukovarski kraj, već duže vrijeme ne broji idealne dane. Iz slavne povijesti Borova dovoljno je navesti podatak o više od 22 tisuće zaposlenih u tvornicama. Danas Borovo ima petstotinjak zaposlenih, još uvijek impozantan broj za naš kraj, posebno za grad Vukovar gdje je tvrtka ujedno i najveći poslodavac. Država svako malo Borovu daje jamstva za nove kredite, kako bi tvrtka otplatila stare dugove i zalaže dionice uspješnih tvrtki poput Podravke, Končara ili Hrvatskog Telekoma. Samo prošle godine Borovo se, uz jamstvo države, zadužilo za novih 79 milijuna kuna. U isto vrijeme, država ne vraća svoj dug Borovu koji je naplatila od Ruske Federacije, a odnosio se na isporučenu robu tadašnjem Sovjetskom Savezu dok se bivša država već počela raspadati. To je jedini domet Vladine pomoći ovom posrnulom gigantu. Naglašavamo da je Borovo u 99,9% vlasništvu države. Mislim da ne trebamo posebno razlagati o zastrajelosti proizvodnog procesa u samom Borovu na strojevima starim po 50 i više godina. Koliko im dobro ide govori činjenica kako su zatvorili prodavaonice u Glini, Čazmi, Belom Manastiru, Orahovici, Iloku, Županji, Dardi, Velikom Grđevcu…pa čak i u Borovom naselju u Vukovaru gdje im je sjedište.
Uprava Borova se (licemjerno) hvali kako radnici Borova nemaju minimalac. To je istina, ali ako malo bolje proučimo plaće radnica i radnika kako se plaće kreću od 3.408,00 do 3.426,00 kuna, dakle 8 do 26 kuna veća od minimalnog dohotka (!!!) dok u isto vrijeme plaća predsjednice uprave Borova iznosi 17.899 kuna i u rangu je plaće ministra u Vladi RH. Toliko o socijalnoj osjetljivosti Uprave u gradu koji se još uvijek bori s posljedicama Domovinskog rata.
Što bi po nama Vlada trebala učiniti kako bi Projekt Slavonija, Baranja i Srijem davao rezultate? Prije svega, trebala bi biti proaktivna. Ništa nije napravljeno kako bi se našli novi investitori, strateški partneri, modernizirala poizvodnja…Očito da Vlada i resorna ministarstva nisu motivirani rješavati prave probleme istoka Hrvatske. Ljepše je valjda i lakše graditi igrališta za rapidno padajući broj djece, nego im bar pokušati osigurati budućnost! Još jednom podcrtavamo kako su mnogi Vladini projekti hvalevrijedni, ali ne osiguravaju novu vrijednost lokalnoj sredini, ne stvaraju nova radna mjesta, niti stvaraju poticajnu poduzetničku atmosferu koja bi nam osigurala budućnost, nego se bave novim vizualima, trgovima i sličnim stvarima koje na kraju zjape prazni jer su naši građani svoju budućnost prisiljeni potražiti negdje drugdje.
Bojimo se kako bi Borovo zbog maćehinskog odnosa i nebrige Vlade, a zbog teškog položaja u kojem se nalazi, o čemu mediji pišu već duže vrijeme, uskoro moglo suočavati s problemima koji neće ostaviti previše nade za opstanak tvornice. Pozivamo Vladu da se trgne iz zimskog sna, da natpisi o zatvaranjima novih pogona, možda baš onih u naselju u Vukovaru koje nosi ime po Borovu, ponovno ne zateknu i iznenade, već da proaktivno osigura Borovu (koje je u vlasništvu države), ali i svim preostalim proizvodnim pogonima – budućnost. Gašenje tih pogona moglo bi označiti i konačno gašenje ovog dijela Hrvatske!”
