Pismo sisačkog biskupa Vlade Košića hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, u kojemu zapravo pop premijeru piše da je koaliranjem HDZ-a s dojučerašnjim neprijateljem (HNS-om) pokazao neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskog naroda i da se odao političkoj prostituciji, izazvalo je, navodno, burne reakcije mnogih svećenika, koji smatraju da je riječ o neprimjerenom istupu koji bi moga imati reperkusije u okviru Crkve. Na veliku žalost medija koji piše o tome kao nečemu što je potreslo cijelu klerikalnu zajednicu u Hrvatskoj, ispada da je jedini koji u toj situaciji može intervenirati sam papa Franjo, jer biskupi imaju autonomnost govoriti što žele i samo glavni među njima oko toga može presuditi. A ton tekstova u kojima se analizira Košićev istup takav je da čovjek ima dojam kako je riječ o Vragu osobno, a ne nekome tko je još donedavno s oltara zdušno puhao u HDZ-ovu tikvu.
Teško je, zapravo, reći što je u ovoj priči besmislenije: Sama koalicija HDZ-a s HNS-om, činjenica da predsjedniku HDZ-a i Vlade oko toga popuje jedan pop, ili silni pokušaji medija da se biskupa sad difamira zbog toga što se na takav način petlja u politiku, a da se ti isti koji danas propitkuju njegovu ulogu, ni jednom pošteno nisu ni zapitali treba li papa reagirati zbog toga što popovi godinama s oltara navijaju za HDZ. Umjesto toga, najprije nam biskup nameće svoj stav o jednom posve političkom i necrkvenom pitanju, pa onda krene popovanje o tome smije li on to ili ne, a novinari okolo jure s mikrofonom i skupljaju izjave za i protiv.
I nije to rezervirano samo za popovska posla.
Prije nekoliko dana, u radijskoj emisiji „U mreži prvog“, koju HTV i slikom prenosi na 4. programu, o potrebi demokratizacije političkih stranaka uživo je govorila SDP-ova povratnica Aleksandra Kolarić, a telefonski se javila Jadranka Kosor. Prva je, sjećamo se, u više navrata izrekla mišljenje suprotno mišljenju predsjednika stranke, zbog čega je i izbačena, ali druga?! Istina, Tomislav Karamarko izbacio ju je iz HDZ-a zbog istupa u javnosti u kojima je kritizirala njegov način vođenja stranke, no to da nam ona sada govori o tome da se HDZ treba demokratizirati i o tome kako, to je zaista smiješno.
Na stranu činjenica da joj za političko djelovanje i karijeru moramo odati priznanje (što god tko mislio o kvaliteti tog djelovanja), ali kakve je to znakove vlastite demokratičnosti Kosor pokazivala u HDZ-u prije nego što se to počelo ticati direktno njene kože, nakon što je Karamarko preuzeo kormilo stranke?! Zar je u vrijeme dok je kao potpredsjednica stranke u stopu pratila Ivu Sanadera netko u stranci smio progovoriti protiv njega i njegove politike?! Je li netko u HDZ-u javno smio izreći negativnu ocjenu na njen rad u stranci ili Vladi?! Je li ona na mjesto predsjednice HDZ-a izabrana među 5 kandidata, po modelu jedan član jedan glas, a ne kao neupitna princeza koja je od kralja naslijedila tron (uz veliki zagrljaj), pa da nam danas objašnjava kako je to za jednu stranku jedini pravi put?!
Ili, znate li vi tko je zapravo Ivica Reljković? Osim što je navodno idejni začetnik projekta MOST-a, koji je u zadnjih pet godina preokrenuo državu naopako, što je bio savjetnik nekim ministrima, predsjednici, mogao bi biti savjetnik premijeru… On sam nedavno se predstavio kao „nezavisni politički analitičar, savjetnik i komentator“, vlasnik bloga besplatnapolitika.com, ali, tko je on zapravo – što radi, od čega živi (gdje prima plaću, ili živi od honorara?) i kako se našao u ulozi nekog tko povlači ključne konce u državi, a sada i ključni komentator svega?
Zašto mi danas slušamo palamuđenja likova koji su jednom davno propali u HSLS-u, pa se kolektivno prebacili u Libru, a onda u HNS, iz kojega sada kolektivno izlaze, kao što su Goranko Fižulić ili Jozo Radoš, koje nam mediji predstavljaju kao neke relevantne faktore i važne za razumijevanje ukupne situacije, a ukupno ih ima šest, s tim da čak i oni sami uglavnom kažu da taj kolektivni izlazak iz stranke ne znači ništa, jer uopće ne planiraju novo političko djelovanje (nitko osim Joze Radoša)?! Ljudi su samo izašli iz nečeg za što nije bilo sigurno niti da su unutra, i ne zna se kud će dalje, ali dobivaju javni prostor kao da je riječ o nekom ozbiljnom potresu na političkoj sceni…?!
Po čemu, zaboga, ti ljudi imaju veći legitimitet za to da komentiraju koaliciju HDZ-a i HNS-a od biskupa s početka naše priče?! I zašto, povrh svega, netko danas na sve to za komentar zove bivšeg predsjednika države Ivu Josipovića, koji se, valjda, više ni sam ne sjeća da je jednom bio predsjednik države. Jer, dok Jadranki Kosor, slagali se s njom ili ne, morate skinuti šešir zato što je izdržala visoko na političkoj sceni više od 20 godina, za njega ne možete reći niti to da je imao sape za svih pet godina mandata – negdje pred kraj treće godine zapravo je izgubio nit.
Na koncu, kakav je smisao vijesti ili tema koje se rade tako da se prenose komentari političara s Facebooka, ili njihovi twitovi, kao da je u pitanju Jelena Rozga u priči o raskidu ljubavi s jednim od dva čela, ili Severina koja provocira s vijestima o svojoj trudnoći?! Tko to i zašto u ovoj zemlji stalno hrani i dohranjuje potpuno besmislene rasprave i tjera nas da se izgubljeni vrtimo u krug, da stalno slušamo istu plejadu likova, koja nema ama baš nikakav autoritet, osim onoga koji im mediji, da li iz vlastite inertnosti ili podkapacitiranosti kadrova, uporno nameću?
Po zakonu vjerojatnosti nema šanse da smo svi u ovoj zemlji toliko isprazni i glupi da je takva praksa nešto s čime se naše društveno biće može složiti bez ikakvog otpora. Nemoguće je da je razina besmisla koju nam nude nešto što može okupirati prosječan intelekt, a da se on protiv ovakvog omalovažavanja nekako ne pobuni. Smiješno je da mediji stalno prodaju navijačke tekstove i vade iz naftalina likove koji više zaista nemaju što reći, ali stalno nešto govore. I naprosto je nemoguće da nam može biti dovoljno to da sve skupa samo ironiziramo na Facebooku i time zadovoljimo strast za oživotvorenjem vlastitog društvenog „Ja“, odnosno sebe kao građanina. Pa, opet… sve to tako funkcionira?!
