Doktor Andrej Trampuž, slovenski infektolog i voditelj Odjela kirurške infektologije u berlinskoj bolnici “Charite”, dao je veliki intervju Slobodnoj Dalmaciji u kojemu najavljuje dramatičnu jesen kada je riječ o pandemiji. Na njegove izjave odmah su reagirali Gordan Lauc i Nenad Bakić.
“Danas ste u tiskanom i online izdanju objavili tekst „Već sad je jasno: na jesen se vraćaju maske“ u kojem su prenesene izjave slovenskog liječnika Trampuža, koje su u bitnim dijelovima činjenično netočne. Kako se radi o temi od najvećeg nacionalnog interesa, molim da objavite sljedeće ispravke.
U izjavama dr. Trampuža se uglavnom radi o podacima iz Njemačke, čije značenje pokušava prenijeti na Hrvatsku
Nije točno da je u Njemačkoj u četvrtak registrirano ‘više od 132 tisuće oboljelih na PCR testu’. Očekivalo bi se da liječnik Trampuž zna razliku između biti ‘zaražen’ i ‘bolestan’. Potonje znači imati simptome, kao što imati virus HIV ne znači imati i bolest AIDS. Štoviše, pozitivan PCR test čak i ne znači biti zaražen, jer se može raditi o ostacima genetskog materijala virusa u nosu.
Nije točno da Njemačka ima ‘svaki tjedan dvostruko više oboljelih nego tjedan prije’. Ako je mislio na broj PCR pozitivnih, trenutni rast je oko 25% tjedno, kao uglavnom i u prethodnom razdoblju, a slično i hospitalizacija (Izvor: Institut Robert Koch). Nije istina da u bolnicama u Njemačkoj završavaju samo oni ‘koji nisu bili cijepljeni ili koji su se cijepili prije više od godinu dana, ali nisu se “boosterirali”‘. Upravo suprotno, najveći broj hospitaliziranih su busterirani. Čak i u Hrvatskoj u kojoj je malo busteriranih, čak 32% hospitaliziranih su busterirani (https://www.hzjz.hr/aktualnosti/covid-19-izvjesce-hzjz-a/). I sam CEO Pfizera je još prije više od tri mjeseca izjavio da nažalost buster više ne djeluje, te da oni koji žele biti zaštićeni trebaju nužno odmah uzeti drugi buster. Stoga je savjet koji daje smrtonosan: ‘Svi koji su cijepljeni i docijepljeni ne bi se trebali bojati, ali oni koji nisu cijepljeni i koji su kronični ili onkološki bolesnici, ako nisu cijepljeni i docijepljeni, trebali bi strepjeti za svoje zdravlje’ jer su očito i cijepljeni sada nezaštićeni. Također je obmanjujuća tvrdnja ‘Da, postoje efikasni lijekovi koji se moraju uzimati u prvim danima simptoma i koji pomažu’ jer i najpoznatiji i najrasprostranjeniji lijek ima vrlo ograničeno djelovanje (Science) i izgleda da možda čak i ne djeluje na cijepljene.
Što se tiče maski koje najavljuje da ‘ćemo nositi’ pitanje je na koga misli jer su mjere u raznim zemljama različite. Kad govori u prvom licu množine misli li na Njemačku ili Sloveniju jer s Hrvatskom nema ništa, niti je naš Stožer tj. Vlada ikad držala do njegovih preporuka i zahtjeva. No, trebao bi i objasniti kako to da u Njemačkoj koja i dalje propisuje maske u prometu, puno je više ljudi cijepljeno i bolje se pridržavaju mjera, ima trenutno 6 puta više slučajeva od Hrvatske na milijun, što nije posljedica više testiranja nego ima stvarno toliko veću epidemiju. Osim toga, koje svrhe ima nošenje maski kad ćemo se svi višestruko zaraziti, pogotovo kad i znanost ima sve više dokaza da je njihovo djelovanje krajnje ograničeno, primjerice znamo da jedino djeluju FFP2 maske ako imaju HEPA filter i savršeni fit, te ako se nose i za vrijeme jela. Nosi li dr. Trampuž takvu masku?
Važno je za znati da dr. Trampuž stručno nema nikakve veze s epidemiologijom, a pogotovo ne ovog virusa, što se iz ovih izjava i vidi. Njegova specijalizacija su (uglavnom bakterijske) upale po ugradnji umjetnih zglobova, pa i ne čudi da o pandemijskim temama nikad ne istupa u svojoj Njemačkoj. Tim više strši njegova volja da stalno u Hrvatskoj zahtijeva ‘stroge mjere’ i zastrašuje, primjerice najavama da će ‘necijepljena djeca napuniti odjele intenzivne’. S ovakvim morbidnim izjavama je prestao nakon našeg optužnog prijedloga DORH-u zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, ali se svakako moramo zapitati kakvim interesima je naklonjen kad je još prošlog ljeta obišao medije u nekoliko zemalja regije i već tada najavljivao četvrtu i petu dozu”, ističu Nenad Bakić i Gordan Lauc u svom pismu Slobodnoj Dalmaciji.
