Sanacija razrušenih gradova u Hrvatskoj trajat će minimalno dvije godine, što je 720 dana. 720 dana x 200 000 kuna za 10.000 obroka = 144.000 000 kuna. Pleter d.o.o. će u dvije godine zaraditi cca 144 milijuna kuna, koje će država uzeti poreznim obveznicima u te dvije godine, naravno mimo svih davanja i poreza kojima ih i inače tlači. To se zove posao!
Pitanje je: zašto se namještao posao, a i namješten je već, kad se jednostavno moglo iskoristiti ljude volontere, koji su se sami organizirali kada je država zakazala (jer je očita podjela na “njih” i “nas” u narodu). Kuhari su već bili na terenu, stvorili sami svoj sustav, koji je itekako dobro radio, upregli se da bi nahranili ljude, dok se država vukla, kao i u svemu ostalome, što čini život barem malo boljim u cijeloj svojoj teškoj retardaciji i preglupim pitanjima poput: “gdje smo to zakasnili”? “Oni” nigdje, očito je, ali po narodu kasne u svemu. Kome ovo odgovara? Tomo Medved nije ništa napravio revolucionarno, već posve empatički prema svojim prijateljima, što bi se reklo: “Došli divlji, otjerali pitome”, jer s pitomima ne možeš manipulirat. A i pošteni su. Zašto država nije željela platiti ljude, kojima u ovo vrijeme ne da da rade, već Pleteru koji već ima osiguran posao i u doba corone?
Ali muljaže s Pleterom nisu od danas, već od davne 2006. godine kada je tadašnji ministar obrane Berislav Rončević, bez javnog natječaja, dao „Pleteru” na korištenje pet hotela, 12 vojnih restorana i u deset domova Hrvatske vojske, čajnih kuhinja te 50 kantina u svim hrvatskim vojarnama. Pitanje je, tko zapravo, ako se nekoga tako zaobilazi, obzirom na politiku bilo koje vladajuće stranke – stoji iza tvrtke koju je osnovala država, s direktorom Denisom Skubicem, a danas predsjednikom uprave generalom Marijanom Marekovićem. MORH daje na neodređeno tvrtki Pleter vojne objekte, bez ijedne kune najma, počevši od Rončevića do danas.
„Pleter”, preuzevši na sebe ugostiteljstvo vojnog sustava, odmah je podigao cijenu hrane, opravdavši se PDV-om, jer su do tada MORH-ovi restorani i kantine bili oslobođeni plaćanja poreza, ali nova tvrtka bila je njegov obveznik. Cijena je malo korigirana, na pritisak javnosti, ali i dalje skupa u odnosu na MORH-ovu otprije.
Pleter je došao u povlašteni položaj „zbog zbrinjavanja dvije tisuće prekobrojnih službenika i namještenika u vojnom sustavu, i rasterećenje vojnog proračuna”. Besplatno se koristi prostorima MORH-a i HV-a, a hrana koju nudi, blago rečeno je očajna i nedostatna. Uzimajući u obzir da je hrana i dalje u njegovim restoranima subvencionirana od strane države, postavlja se pitanje opravdanosti „Rončevićevog” ugovora. Kuhari u vojarnama, preko noći ostavljaju meso u sodi bikarboni, da se ne osjeti miris, tj. smrad. Objedi su mali, a uvedena je i nova politika raspodjele hrane. Uz i tako mizeran normativ – tri šnite kruha za objed.
„Pleteru” su ravno s neba, pali u krilo opremljeni i namješteni prostori u najam, za koje ne plaća ni lipe, siguran plasman proizvoda za džabe, a struju, vodu i ostale režije snosi netko drugi. Pleter ima potpuni monopol na pravo kuhanja i pripremanja hrane, koje je MORH u potpunosti izgubio.
Ako „Pleter” sve ove godine ne plaća gotovo ništa, a zakida na hrani, pa naplaćuje krpice sa zeljem, zagoreni grah, po porciji 20-30 kuna, onda ministar ne može reći da ne zna. Ali je pitanje što on jede, pa možda niti ne zna. Ali onda je sramota po sebe samoga.
„Ministarstvo obrane će subvencionirati obavljanje djelatnosti Društva „Pleter” na način da će snositi režijske i komunalne troškove svih prostora za rad, a pod tim se podrazumijeva utrošak električne energije, vode, grijanja, troškovi odvoza smeća te komunalne i vodoprivredne naknade”, stoji u ugovoru kojeg su davne 2006., potpisali Rončević i Skubic.
Sve ugovorne odredbe „Pleteru” dale su prostore, opremu, inventare, trgovačku robu, vozila, opremu, a MORH se obvezao snositi i sve investicijske troškove. Zbog toga državni proračun nije rasterećen viškom kuharica, konobara i ostalog osoblja, već naprotiv.
Takvo zbrinjavanje MORH i državni proračun godišnje košta stotine milijuna kuna, a da se ne spominje zarada koju „Pleter” ostvaruje pod MORH-om. „Pleteru” je ponuđeno preuzimanje preostalog pratećeg osoblja, ne samo čišćenja svih MORH-ovih objekata, to će „zbrinjavanje” koštati porezne obveznike milijune i milijune, plus za dvije godine cca 144 milijuna kuna.
U doba covida kada su restorani zatvoreni, Pleter d.o.o. je dobio posao, nije to humanitarka nikakva, već jako dobar posao da hrani ljude pogođene potresom. Nije Pleter nikakva humanitarna organizacija, već krpice sa zeljem koštaju po obroku 20-30 kuna. Svatko tko voli krpice sa zeljem zna koliko obroka ispadne od jednog pakiranja tijesta i glavice zelja. Do pet obroka.
I svatko tko voli svoju zemlju zna da je ovo teška muljaža s Pleterom.
