Saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić ističe kako je briga za obitelj i djecu od posebnog interesa za državu. Kako se Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike skrbi za djecu, dovoljan je pokazatelj broja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi na smještaju, koji u veljači 2020. godine iznosi 4439, dok je broj u 2015. godini bio 2795. Ovaj broj djece koji je izašao u medijima nadležno ministarstvo nije demantiralo, a službeni podaci zadnje dostupni na stranicama ministarstva se odnose na 2019. godinu. Toliko o praćenju sustava socijalne skrbi i ažuriranju podataka, ističe Vlašić Iljkić.
Od resora rada, mirovinskog sustava, koji su veliki i opsežni, zaista ministru Aladroviću ne preostaje puno se baviti obitelji i socijalnom skrbi. Ovo je pokazatelj nespremnosti Vlade da prepozna ključne probleme u društvu i ponudi dobru organizaciju rada i rješavanja problema.
Smještajni kapaciteti za djecu su prepuni, a državna tajnica Margareta Mađerić naglašava da niti jedno dijete u hitnim situacijama ne ostaje nezbrinuto, te kako je u tijeku postupak deinstitucionalizacije domova. Naravno smještaj u hitnim situacijama je obveza države prema Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, no problem se ne rješava osiguranjem hitnog smještaja. Proces transformacije domova i deinstitucionalizacije je započeo još 2013. godine kada se postupno krenulo sa smanjivanjem smještajnih kapaciteta državnih domova i razvoj udomiteljstva i obiteljskih domova. Smještaj u udomiteljstvu i obiteljskim domovima je za djecu puno bolji oblik skrbi od onog u većim domovima, pruža bolju privrženost i u većoj mjeri može nadomjestiti roditeljsku skrb, bez koje su djeca ostala.
U proteklom mandatu ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi pamtimo samo smjenu dvije ministrice koje niti jedna nisu pružile rješenje za brojne probleme tog resora. Da bi umanjili problem socijalna skrb je „natovarena“ u sustav uz rad i mirovinski sustav, koji je kao takav još manje spreman za nabujale probleme. Obiteljski zakon je važeći iz 2015. godine, po kojoj već druga Vlada Andreja Plenkovića postupa, iako je tada zakon bio veliki prijepor raznoraznih inicijativa i sada vladajuće stranke. Novi zakon nisu ponudili.
Aktualno ministarstvo nema rješenja za smještajne kapacitete, osim povratka u popunjavanje nekadašnjih dječjih domova, sada Centara za pružanje usluga u zajednici. Udomiteljstvo se ne razvija u dovoljnoj mjeri, a postupak posvojenja je dugotrajan i to je nešto što nije novost. Novo je gotovo 2000 više djece na smještaju, bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a bez ulaganja u njihovu budućnost.
Sustav socijalne skrbi puca po šavovima, problemi su brojni, a ministar Aladrović sa županom optuženim za obiteljsko nasilje prezentira projekte ruralnog razvoja. Sud donosi odluku o prijedlogu centra za socijalnu skrb o lišenju roditeljske skrbi bioloških roditelja, kako bi se ispunile pretpostavke za posvojenje, a sve u djetetovu najboljem interesu. Nažalost u praksi, od žurnog smještaja do donošenja odluke o trajnom obliku skrbi u najboljem djetetovu interesu prolaze godine, pa i punoljetnost djeteta. Tu dolazimo do dugotrajnosti sudskih postupaka, nekompetentnih sudaca koji daju prednost biološkom roditeljstvu nauštrb najboljem interesu djeteta. Međuresorna suradnja ministarstava u Vladi Andreja Plenkovića nije dobra i odražava se na svakodnevne živote građana.
Poštovani članovi Vlade, gotovo 2000 više djece na smještaju u pet godina je alarm i pokazatelj vašeg nerada i loše međuresorne suradnje! Probudite se i rasteretite centre za socijalnu skrb sve većeg broja upravnih postupaka za prava koja se tiču isključivo zdravstvenog stanja osoba i čije mjesto nije u sustavu socijalne skrbi (osobne invalidnine, doplatci za pomoć i njegu) i omogućite pomažućim strukama da se bave pomoći obiteljima.
Izazova je svaki dan sve više, mentalno stanje građana je sve gore, djeci je sve više potrebna potpora i psihološka podrška, a sustav ne nudi rješenja. Lokalnim sredinama puno više znači dobro savjetovalište, ulaganje u pomažuću struku, rane intervencije za djecu sa poteškoćama nego su to obnovljene fasade, trgovi i društveni domovi.
Tražimo promptnu reakciju premijera Plenkovića i ministara nadležnog za poslove socijalne skrbi Aladrovića i ministra nadležnog za pravosuđe Malenice, za rješavanje predmeta obiteljsko pravne zaštite po žurnom postupku i kontrolu svih odluka suda o povjeravanju djece, a posebice one o odbijanju prijedloga centara za socijalnu skrb o lišavanju roditeljske skrbi.
Izvor: SDP
