Ovih dana pored svih ostalih nedaća poput rata u Ukrajini te dok još uvijek u pojedinim dijelovima svijeta hara korona virus, često možemo čuti da se klimatske promjene i s njima povezane posljedice klimatskih promjena, osim u potresima, požarima i poplavama, također očituju i u različitim nepredvidljivim bolestima i virusima različitog oblika te su kao takva jedna od najvećih opasnosti 21. stoljeća.
Odgovore na pitanje kako se istome možemo oduprijeti potražili smo od magistrice prava i međunarodne stručnjakinje u području prava klimatskih promjena i politika te ESG-a, kojoj je ta vrsta specijalizacije omogućila da postane predsjednica i članica niza Odbora za zaštitu okoliša od strane Američke gospodarske komore te Međunarodne trgovačke komore sa sjedištem u Parizu. Gđa. Pujo Tadić je također sudjelovala i u nekoliko radnih skupina iz područja klimatskih promjena za vrijeme predsjedanja Hrvatske vijećem EU. Predsjednica je i Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti te ambasadorica Europske komisije za European Climate Pact.

Prije nekoliko dana, veliko priznanje gđi. Pujo Tadić ukazano je od strane Hrvatske odvjetničke komore time što joj je verificirana specijalizacija iz Okolišnog prava.
To je prva takva specijalizacija u Republici Hrvatskoj i cijeloj regiji. Pruža li vam veliko zadovoljstvo činjenica što kolege iz struke na taj način priznaju i vrednuju vaš rad? Kako je do toga došlo i kroz što ste sve na putu to tog postignuća morali proći?
Nakon toliko truda i rada na području prava klimatskih promjena, priznanje kolega došlo mi je kao nagrada za moj višegodišnji trud, ali i veliko veselje, tim više što je komisija svoju odluku o priznanju specijalizacije donijela jednoglasno!
Moj put nije bio lagan posebice jer samo odabrala područje u koje je većina ljudi „sumnjala“, a i dan danas me čak i kolege odvjetnici znaju pitati: Zar to područje „pravo klimatskih promjena i politika“ postoji!?
Nakon diplomiranja odlučila sam se javiti na prvi natječaj koji se otvorio i to je bilo mjesto vježbenika u Ministarstvu graditeljstva i zaštite okoliša, gdje sam ubrzo položila državni stručni ispit i ostala raditi na mjestu savjetnika. Bilo je to vrijeme u koje se stvarala hrvatska država, hrvatsko zakonodavstvo, a svi smo bili nevjerojatno složni i nekako motivirani da napravimo prave stvari. Tad su se pisali prvi zakoni i tamo sam se prvi put susrela i s propisima iz graditeljstva i iz zaštite okoliša. Mnogobrojna prijateljstva stvorena tada održavaju se do današnjih dan.
Međutim, kako je većini pravnika cilj i veliki uspjeh postati sudac/sutkinja, bez obzira na kojem sudu – tako sam i ja odlučila položiti pravosudni ispit i potražiti sreću na sudu. Postati sudac znači da ste okrunili svoj dugogodišnji rad i studiranje te užasno težak pravosudni ispit sudačkom profesijom koja ja iznimno časna i zahtjevna.

Uskoro sam položila pravosudni ispit i sa 28 g. postala jedna od najmlađih sutkinja na svom Gospodarskom odjelu Prekršajnog suda, gdje sam, zamislite sudbine, između ostalih sudila i u predmetima onečišćenja i zaštite okoliša.
Naime, moje iskustvo u Ministarstvu zaštite okoliša mi je jako puno pomoglo kasnije na sudu kada su se počeli pojavljivati prvi sporovi, a ticali su se onečišćenja okoliša. Ti sporovi sami po sebi su iznimno zahtjevni jer se Zaštita okoliša smatra posebno zaštićenim dobrom, pa su u propisima predviđene i jako visoke kazne za povrede okoliša (u stotinama tisuća kuna pa i do milijun kuna).
Nakon višegodišnje sudačke karijere prešli ste u Fond za zaštitu okoliša i tu je počela vaša specijalizacija. Iz kojeg ste se razloga odlučili na takav potez ?
Da, to nije bio jednostavan ni lagan potez – najviše se borite sa vlastitim egom jer je općepoznato da sudačka pozicija znači za pravnike jako puno, a napustiti je „iz čista mira“ te početi iz početka, rijetko tko bi pristao na takav izazov, ali ono što mi je bilo presudno za početak razmišljanja o promjeni karijere bio je trenutak kada su mi na raspravu došle stranke koji su počinili djela onečišćenja okoliša za koja je predviđena milijunska kazna, došli su sami, bez odvjetnika.
Na moj upit zašto nisu poveli nekog odvjetnika da ih zastupa jer im prijeti visoka kazna odgovorili su: ”Rado bismo, ali se nitko u to područje ne razumije!” Bila je to 2008. godina, a zaštita okoliša kao posebno područje prava još u povojima. Kako sam se uvijek željela baviti područjem zaštite okoliša koje volim, kao i činiti nešto istinski dobro i korisno – uslijedila je odluka koja je bila sve samo ne lagana.
Odlučila sam spojiti svoje dvije ljubavi: pravo i zaštitu okoliša. Ali kako to napraviti u državi u kojoj takve specijalizacije nema!?
Raspitala sam se kako bi mogla specijalizirati zaštitu okoliša možda sa samog suda, ali to je bilo nemoguće jer takve specijalizacije nije uopće postojalo iako je u tom trenutku zaštita okoliša u Europskoj uniji doživljavala svoj zamah.
Jedini pravi put je bio specijalizirati se kroz praksu, te sam bez razmišljanja napustila mjesto sutkinje i nedugo nakon toga javila se na prvi natječaj koji se raspisao u Fondu za zaštitu okoliša na mjestu savjetnika da bi nakon toga ubrzo napredovala na mjesto tajnika fonda. Bilo je to vrijeme kada je Fond doživljavao uspon, posla je bilo jako puno, a nikada neću zaboraviti riječi direktora Fonda kada sam se javila na natječaj za savjetnika koji je bio daleko ispod mojih kvalifikacija: ”kao bivša sutkinja prekvalificirana ste za državnu upravu, ne znam zašto ste se javili na ovo mjesto, a opet i razumijem jer ćete naučiti sve o organizaciji rada i projektima.” Odgovorila sam da mi nije bitno kako se radno mjesto zove jer bi željela specijalizirati područje koje volim i s kojim se želim baviti do kraja života. I tako je počelo! – sa dva koraka unatrag.
Zapravo ste kao jedini stručnjak u Hrvatskoj povezali dva područja: pravne znanosti i zaštitu okoliša, ali i klimatske promjene i politike i tomu se potpunosti posvetili. Više puta ste predavali o klimatskim promjenama i na Svjetskom samitu u Kini. Kako sve to stižete?
U proteklih 10 godina uložila sam ogromne količine truda, rada i novaca, da sve uvjerim koliko je pitanje klimatskih promjena bitno za sve nas i našu djecu, za Republiku Hrvatsku. Sada mi je drago da od te svoje misije nisam odustala.

U posljednjih nekoliko godina proputovala sam cijeli svijet sa tom tematikom i predavala svuda po svijetu – od Kine do Singapura, ali mi je najdraže predavati u Hrvatskoj. Stalni sam predavač na Svjetskom samitu u Kini te mi je ta specijalizacija otvorila i niz drugih pozicija u Hrvatskoj, kao i u svijetu. Puno sam tih predavanja odradila i besplatno, a sve u želji da pitanje klimatskih promjena približim javnosti i poslovnoj zajednici.
Paralelno ste radili na edukaciji i postali lider za ovo područje, a mentor vam je bio Al Gore čijim ste predavanjima i prezentacija nazočili. Jesu li navedeni susreti i iskustva pridonijeli znanju koje danas imate?
Da, tako je. Engleski se to naziva ”Climate Leader”, a kod nas se prevodi stručnjak za klimatske promjene.

U Fondu za zaštitu okoliša ostala sam nepunu godinu dana jer sam vrlo brzo otvorila svoj odvjetnički ured shvativši da područje koje ekspanzivno raste je područje klimatskih promjena i politika. Bila je to 2010. godina, Republika Hrvatska još nije bila u EU. U pretpristupnim pregovorima za ulazak Republike Hrvatske u EU dobili smo zadatak zatvoriti poglavlje 27. okoliš, angažirali su me sa svih strana, ponajviše iz Ministarstva zaštite okoliša na izradi raznih pravilnika. Nekako u to vrijeme dobila sam informaciju da se iz svake zemlje u Europi treba kandidirati putem Ministarstva zaštite okoliša jedan kandidat za edukaciju u projektu ”Climate Reality Project” čiji je osnivač g. Al Gore, prijavila sam se u želji da svoje znanje iz zaštite okoliša nadogradim upravo područjem klimatskih promjena. Međutim, kako je za ovaj dio Europe projekt vođen iz Mađarske, dobila sam informaciju da je nažalost popunjena brojka i da se više ne mogu prijaviti. Bila sam zatečena i razočarana jer je kandidacijski postupak završio. Odlučila sam pronaći e-mail adresu g. Al Gore-a i njegovog ureda te sam im uputila osobno pismo opisujući kako su klimatske promjene moja velika ljubav i da sam zbog specijalizacije zaštite okoliša napustila sudačku karijeru i da mi je jako velika želja završiti njihovu edukaciju. U roku tjedan dana dobila sam odgovor da se hitno javim njihovom Centru u Mađarskoj, štoviše, kompletan trošak edukacije sa smještajem i avionskom kartom (jer se edukacija održavala u Istanbulu) bio je podmiren s njihove strane. Bilo je to dirljivo i lijepo iskustvo.

U Istanbulu smo kroz cjelodnevna predavanja osobno upoznali i g. Al Gore-a što je bila je velika čast. Stekla sam tada mnoge kontakte, jer je iz svake države svijeta bio prisutan po jedan kandidat, ali ipak neprocjenjiva vrijednost znanja koje smo stekli ogledala se i u činjenici da smo stekli zvanje – ”Climate Leadera” kao i pravo i mogućnost da koristimo sve prezentacije g. Al Gore-a koje smo mogli prilagoditi svojim potrebama. Sada nakon skoro 12 godina u području klimatskih promjena i politika shvaćam da je to bio najbolji način da se ta tematika učini bliskom javnosti.
Takve prezentacije održala sam samo nekoliko puta jer su moje prezentacije više fokusirane na pravni dio klimatskih promjena i politika, odnosno u posljednje vrijeme kako sudjelujem u pregovorima na COP-ovima u službenoj delegaciji Republike Hrvatske, više obuhvaćaju problematike klimatske diplomacije u svjetlu međunarodnih pregovora.

Bila mi je velika čast ove godine na COP27 u Egiptu, biti pozvana i na domjenak koji je organizirao g. Al Gore za svoje najbolje climate leadere na COP27 i tom prilikom susresti drage kolege iz cijelog svijeta.

Često možemo čuti da su klimatske promjene dovele do eskalacije, ali se očituju i u potresima, požarima, poplavama. Tvrdite da klimatske promjene uzrokuju mnoge opasnosti ?
Da, opasnosti od klimatskih promjena su jako velike i za prirodu, a posebice za čovjeka. Požari, poplave potresi, mutacija virusa – s time ćemo se sve češće susretati u budućnosti.
Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova 21. stoljeća, a kako ćemo se nositi s njihovim posljedicama uvelike ovisi kako ćemo se pripremiti već sada.
Naime, samo pitanje klimatskih promjena unatoč navedenim dokazima izaziva kontroverzu iz razloga što znanstvenici nisu u mogućnosti točno predvidjeti što će se dogoditi i koliki će biti opseg posljedica globalnog zagrijavanja.
Klimatske promjene s godinama postaju opasnost kako za okoliš, tako i za čovjeka – dotiče se prirode, zdravlja i života. Često se u tom kontekstu spominje i globalno zatopljenje i globalno zahlađenje, no mnogima je i dalje ta tema nejasna. Možete li nam malo približiti njihovo značenje?
Globalno zatopljene ili globalno zahlađenje, pitanje je sad!? To je jedna od najvećih kontroverzi, međutim činjenica je da se klimatske promjene događaju sada u ovom trenutku, a posljedice osjećamo svi – bez obzira bili skeptici ili ne.
Naime, procijenjene posljedice globalnog zagrijavanja nisu uvijek negativne. Globalno zagrijavanje vodi promjeni klime, a to će imati pozitivne učinke u nekim regijama dok će neke druge regije osjetiti negativne posljedice. Iz tih razloga nije moguće procijeniti hoće li korisnost pozitivnih efekata globalnog zagrijavanja biti veća od štete koja će se dogoditi.
U svakom slučaju ono na što treba posebno upozoriti jesu velike oscilacije i veliki ekstremi kojima svjedočimo nekoliko posljednjih godina. Mnogi znanstvenici ipak upozoravaju da je sama nesigurnost što će se dogoditi najbolji razlog da se posljedice pokušaju svesti na najmanju moguću mjeru i da treba reagirati unaprijed.

Promjena klime, oscilacije temperature i raznih vremenskih prilika uzrokuju štetne posljedice za ljude i poljoprivredu. Kako se nositi s time u budućnosti?
Po pitanju promjene klime postoji velika vjerojatnost da će učestalost oscilacija temperature i ekstremnih vremenskih prilika dovesti do toga da će posljedice za ljude, a posebice poljoprivredu biti katastrofalne. Klimatske promjene imaju različite posljedice na društvo i društvene procese, a uglavnom su takve da povećavaju njihovu ranjivost. To znači da se moramo na vrijeme pripremiti. Upravo stoga pozdravljam što je Republika Hrvatska već usvojila u našem Saboru Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama koja će donijeti niz mjera u razne sektore – od poljoprivrede i šumarstva pa do turizma. Klimatske promjene su globalne, ali su mjere prilagodbe klimatskim promjenama većinom lokalne, dakle svaka država na nacionalnoj razini mora integrirati mjere prilagodbe – a to možemo učiniti samo svi zajedno i suglasno!
Predsjednica ste Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti. Kakva je to institucija i koje su njene dosadašnje aktivnosti?
Međunarodni Institut za klimatske aktivnosti je osnovan već 2012. kao stručna udruga s ciljem promicanja ublaženja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama te da bude od pomoći poslovnoj zajednici i gospodarstvu u prelasku na održivo gospodarstvo.
Jedan od visokih prioriteta Instituta je poticanje zaštite okoliša i održivog razvoja, te poticanje cjelokupne zajednice na inovativne projekte visoke dodane vrijednosti za ljude, gospodarstvo i okoliš.
U tom smislu održali smo niz predavanja i sudjelovali u nekoliko projekata, kako u Republici Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Stručnjaci Instituta uvijek rado sudjeluju na predavanjima.
Osobno sam stalni predavač na Svjetskom samitu u Kini koji se održava svake godine u drugom kineskom gradu i od tamo nosim zaista lijepa iskustva.
Ono što je iznimno bitno za širu društvenu zajednicu, a čemu će se Institut posvetiti u budućnosti je poticanje poslovne zajednice i financijskog sektora na primjenu i provedbu mjera iz područja prilagodbe klimatskim promjenama, a tu je visoko na ljestvici prioriteta implementacija ESG-a (okolišnih, socijalnih i upravljačkih kriterija) u poslovne procese kompanija.
Tu nas čeka jako puno posla jer ponajprije poslovnu zajednicu treba upoznati koje su to njihove obaveze, a tiču se i prilagodbe klimatskim promjenama, a za brži prelazak na niskougljično održivo gospodarstvo.
Institut ima još jednu važnu ulogu i cilj, a to je potpora prelasku Europske unije (čija je članica i RH) na održiviju budućnost s niskim razinama emisija ugljika i drugih stakleničkih plinova. Poznato vam je da je usvojen ”Green Deal” – Zeleni plan za Europu, i Republika Hrvatska u istom sudjeluje te će u svoj gospodarski razvoj morati uključiti i ciljeve iz ”Green Deala”.
Spomenuli ste ”Green deal”, odnosno Zeleni plan za Europu u kojem sudjeluje i Republika Hrvatska. Koje bi sve prilike zahvaljujući toj činjenici mogli iskoristiti?
‘’Green Deal’’ je prilika koju Republika Hrvatska treba iskoristiti za otvaranje višemilijunskog investicijskog ciklusa i svoje vlastito repozicioniranje i brendiranje u EU.
Energetska tranzicija u kontekstu EU ‘’Green Deala’’ pruža priliku Republici Hrvatskoj da se pozicionira kao jedan od EU lidera što nikada do sada nije ni približno uspjela te da se što prije brendira kao 100% klimatski neutralna. Energetskom tranzicijom radimo i na održivom turizmu, ali i otvaramo velike investicije u tzv. pametnim sektorima gospodarstva.

Što možemo očekivati u narednom desetljeću po pitanju brige za okoliš, odnosno na koji način svaki pojedinac može doprinijeti smanjenju globalnog zatopljenja?
Važno je da se ugljični otisak smanjuje, a značajno razdvajanje ekonomije od emisije stakleničkih plinova počelo je oko 2002. godine.
Hrvatska se treba razvijati uz smanjenje ugljičnog otiska i pri tome smanjivati ovisnost o uvoznoj energiji, iskoristiti prilike razvoja “zelene” ekonomije za nova radna mjesta, inovativna rješenja i rast gospodarstva.
Pri tome veliku ulogu ima Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, ali i Fond za zaštitu okoliša i prirode iz čijih sredstava su se uspješno do sada financirali i takvi projekti. Naravno, na raspolaganju nam stoje i sredstva iz EU fondova koje trebamo znati povući i iskoristiti na dobrobit cijele naše zajednice, mislim pri tome na Republiku Hrvatsku, a posljedično za dobrobit cijele naše male planete Zemlje.
Različiti su načini na koje i osobno možemo doprinijeti smanjenju emisija CO2, a time posljedično smanjenju globalnog zatopljenja. Prije svega birajući ona transportna sredstva koja ispuštaju manje emisija CO2, zatim birajući materijale u izgradnji objekata koji su energetski učinkoviti i sl.
Upravo ste me podsjetili na nedavni članak u Financial Timesu o tome kako je modna industrija jedan od najvećih zagađivača jer se u proizvodnji odjeće ispuštaju enormne količine emisija CO2! Sigurno se pitate na koji način !? Upravo su brendovi poput Zare i H&M-a visoko na toj ljestvici, naime zbog hiperprodukcije odjeće više se troši boja, lakova, strojeva koji svi zajedno ostavljaju snažan otisak. Proizvodi se jako puno nisko kvalitetne odjeće koja se brzo mijenja i vrlo je pristupačna, radi se o ”hiperprodukciji odjeće” kako oni navode u članku što dovodi do gomilanja odjeće koju onda treba i zbrinjavati na adekvatan način – u protivnom se onečišćuje okoliš.
Vidite, sve je u prirodi povezano i uvijek treba postojati balans. Umijeće je znati taj balans očuvati.
Potaknuli smo ljude da svakog dana na trenutak zastanu i shvate koliko istinske ljepote ima u tom pogledu na sunce kroz prozor, te im omogućili da taj trenutak i “ulove” foto objektivom na najljepši mogući način, pa smo ih na kraju nagradnog natječaja za to i nagradili. Na stranicama Instituta se nalaze nagrađene fotografije jer je prije nekoliko dana natječaj i završio.
Koja bi bila vaša poruka, vezano uz očuvanje okoliša i prilagodbi klimatskim promjenama na našim prostorima?
Klimatske promjene i politike moja su velika ljubav, a kao stručnjak želim doprinijeti da nove generacije mladih ljudi žive što dulje na ovom prekrasnoj planeti Zemlji koja nam je jedini dom. Nekada su se politike klimatskih promjena doživljavale kao liberalne, ali vjerujte one to nisu isključivo, jer ne možete se baviti zaštitom okoliša, a ne voljeti svoj dom i svoju domovinu, morate biti u tom smislu i ”konzervativni”. U krajnjem slučaju, ne možete se baviti niti pitanjem klimatskih promjena i politika kojima se štiti planetu Zemlju, a ne voljeti ljude. To je sve međusobno povezano. Potrebno je ponovo uspostaviti ravnotežu – balans suživota čovjeka i prirode kroz pametne politike na nacionalnoj razini. Također treba uspostaviti balans politika koje trebaju služiti čovjeku, posebice u području zaštite okoliša, a ne ići mu na štetu.
Za kraj bih citirala Darwina: ”Ne opstaju najjači pripadnici jedne vrste, niti najinteligentniji, nego oni koji se najbolje prilagođavaju promjenama”. Nadovezala bih se samo što se tiče poslovnog sektora, trebate što prije transformirati svoje kompanije ako želite opstati na tržištu.
