„Kako Twitter, Hrvoje?“, dobacio je ovih dana premijer Andrej Plenković u prolazu novinaru TV kuće N1, Hrvoju Krešiću, čiji ga je post na Twitteru, čini se, iznervirao. Čekajući premijerovu izjavu, Krešić je, naime, napisao kako Vlada i premijer pokušavaju ignorirati rezultate analize nacrta Akcijskog plana za reformu obrazovanja, koju su napravili na portalu Srednja.hr i otkrili da su rektorica zadarskog Sveučilišta Dijana Vican i predsjednica stručnog Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, koju je imenovao Plenković radile je u suprotnosti sa Strategijom obrazovanja koju je donio Sabor.
U nacrtu Akcijskog plana, koji je na kraju u velikom dijelu ispao u suprotnosti sa Strategijom, izbačeno je 11 ciljeva iz Strategije, dodano 12 novih, kojih u Strategiji nema, a dva su cilja modificirana. Osim toga, u prijedlogu Akcijskog plana izbačeno je čak 129 mjera koje se navode u Strategiji, 71 mjera je modificirana, a ubačene su 22, kojih u Strategiji nema. Akcijski plan u potpunosti izostavlja bitne dijelove Strategije, uklonjeno je eksperimentalno uvođenje kurikuluma, odustaje se od modela povećanja izbornosti u gimnazijskom obrazovanju, a izbačene su i važne mjere koje uređuju rad odgojno-obrazovnih ustanova s posebnim programima za učenike s teškoćama…
Ukratko, netko nezadovoljan onime što se u reformi obrazovanja do sada napravilo te onime što je usvojio Sabor, jednostavno je odlučio sastaviti akcijski plan prema vlastitom nahođenju, valjda u nadi da sa svakom promjenom vlasti stvari mogu krenuti ispočetka, bez obzira na to što su radila povjerenstva, ministarstva, agencije i tko zna tko sve ne prije toga. Zanimljivo, nova ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, nije našla za shodno istražiti odakle takav Akcijski plan, odnosno je li ga namjerno podmetnula Predsjednica stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, ili samo nije reagirala na činjenicu da plan nije u skladu sa Strategijom. Pošteno rečeno, u oba slučaja, to bi, bez sumnje, značilo da gospođa baš i nije dorasla funkciji te da joj se jedan tako ozbiljan posao kao što je provedba reforme obrazovanja, ne može prepustiti i u najmanju bi se ruku trebao preispitati njen o(p)stanak na spomenutoj funkciji. Ali, jok – u zemlji Hrvatskoj, političari će u takvoj situaciji prije popljuvati javnost. Tako se i premijer Andrej Plenković izbjegao prokomentirati ovaj notorni propust ljudi kojima je iskazao povjerenje pred novinarskim mikrofonima, ali je zato stigao primijetiti novinare koji to poentiraju.
U posljednje vrijeme, štoviše, sve su učestalije akcije Policije zbog komentara na društvenim mrežama. Istina, prve su akcije krenule zbog ozbiljnih prijetnji, koje svakako zaslužuju reakciju i treba im stati na kraj, no nastavilo se s akcijama povezanim s izricanjem mišljenja o radu nekih državnih sustava, i to tako da Policija, čini se, budno prati svaki komentar i reagira na njih. Tako smo dana mogli pročitati priču čovjeka koji je na svom zidu prenio tuđi komentar, zato što je, „kao i mnogi drugi u Hrvatskoj, nezadovoljan trenutnom političkom situacijom”, ali nije stavio navodnike, pa nije vidljivo da je riječ o tuđem citatu. Sigurnosne službe ocijenile su, navodno, da su objavljene poruke upućene visokom državnom dužnosniku koji je u kategoriji štićene osobe i da je riječ o prijetnji, pa je završio na obavijesnom razgovoru. Istina, zaključeno je da nema osnovane sumnje za ozbiljnu prijetnju premijeru Plenkoviću, pa shodno tomu ni razloga za daljnje procesuiranje tužiteljstvu, no – zar je to zaista postala naša stvarnost?!
Nekoliko dana kasnije, mediji su objavili priču 57-godišnje žene, koja je ispod fotografije Ivana Pernara s deložacije jedne obitelji, na kojoj se vide i djelatnici Policije, napisala: “Ooo jebem ti tu odoru da ti jebem, to je ‘nekad’ bila čast nositi, a danas je sprdnja, gadost”. Prema policijskom zapisniku, radi se o „omalovažavanju ili vrijeđanju državnih organa odnosno službenih osoba prilikom vršenja njihove dužnosti“, a predviđena kazna za taj prekršaj je od 200 do 800 kuna, ili do 30 dana zatvora…
Zar smo zaista do toga došli, da će Policija sada proganjati sprdnje i ismijavanje s potezima Vlade ili državnim tijelima na Facebooku ili Twitteru, koja većini nas služe kao ispušni ventil da bismo se lakše nosili sa svakodnevicom koja je odurna? Kao da živimo u onom vicu o Tuđmanu, koji je zapeo u vlaku kojeg je zaustavila sniježna lavina, pa je, kad su mu rekli što je na stvari, odredio dvije ekipe koje trebaju izaći van i ljuljati vlak, kako bi putnici imali osjećaj da se kreće.
Zapravo, već su nam odavno lijepo rekli – ako nam se ovdje ne sviđa, široko nam polje. Ako se nisi spreman s ružičastim naočalama na nosu učlaniti u HDZ i držati se mafijaških pravila, onda i nisi za život u ovoj zemlji.
A kad jednog dana odemo svi mi koji još imamo nešto primijetiti o tome kako se političari, vlast i državne službe ponašaju trošeći naš novac, ovo će, zapravo, biti prekrasna zemlja. U kojoj premijera novinari ne živciraju ni uživo ni virtualno, a ni građani mu ne pišu.
