Uvijek direktni novinar, kolumnist i publicist, Boris Rašeta, za nas donosi analizu najupečatljivijih izjava predsjednika Milanovića koje su obilježile njegovu prvu turbulentnu godinu na Pantovčaku.
– Zoran Milanović potrošio je godinu dana na svađe, polemike i jake izjave. Neke od njih bile su plodotvorne, poput onih sa ZDS provokatorima (čemu treba dodati demonstrativne odlaske iz Okučana i Maslenice), tu je istjerao na čistac premijera kao kalkulanta i oportunistu. Neke od njegovih izjava bile su štetne i iznenađujuće, poput ovih zadnjih o napastvovanim ženama. Odlikovanja ljudi koje se sumnjiči za ratne zločine su nerazumljiva. Prijedlozima rješenja koje su u njegovoj domeni, znao je baciti vladi i pravosuđu, takvom kakvo jest, rukavicu u lice. Vidi se da uloga predsjednika ipak nije samo uloga fikusa. Osobno, kad se sjetim da je na njegovu mjestu mogla biti Kolinda, ozarim se od sreće i veselja, jer bi tu vrstu patetike, kiča, političkog besmisla i neznanja bilo stravično teško podnositi još pet godina. On naspram nje izgleda kao Konrad Adenauer – zaključuje Rašeta.
Da je predsjednik s karakterom, kako je glasio slogan njegove predsjedničke kampanje, zorno je pokazao kroz spomenute izjave te njima dodatno naglasio svoju naglu narav, koje čak ni one koji su naviknuli na tako nešto od njega – nisu ostavile ravnodušnima.
I sve pozitivno što je napravio, nažalost nerijetko bi ostalo u sjeni njegovih verbalnih nasrtaja i javnih svađa s brojnim društvenim akterima koji se nisu složili s njegovim stavovima. Tako je tjednima vodio polemike s premijerom Andrejom Plenkovićem, napadao neovisne institucije poput pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, razne udruge, medije, analitičare, saborske zastupnike. I pritom nije gubio vrijeme. Kada se ne bi zatekao na nekom javnom događaju pred kamerama i mikrofonom, brže bolje bi se dokopao svog Facebook profila i tamo započinjao ili nastavljao ”ratove”.
Neovisni analitičari kažu da je više napadao svoje biračko tijelo, nego što je progovarao o kriminalu u redovima HDZ-ovaca ili primjerice o cijepljenju preko reda koje je dobrano uzelo maha.
Donosimo popis izjava kojima je podignuo najviše bure u javnosti:
O Višnji Ljubičić, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova:
“Nakon dva dana kalkuliranja i vaganja, oglasila se i takozvana pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, poznata po tome da je uplovila u drugi mandat neposredno prije zadnjih parlamentarnih izbora. Isto tako je uplovila i u prvi mandat, 2011., u kojem za nju, odnosno od nje nitko ništa nije čuo.”
O zlostavljanim glumicama:
“Hollywood nije onaj normalan, odnosno stvaran svijet i boli me uho za njihove probleme i ‘žrtve’ na grčevitom putu do gaže od sedam milijuna dolara za sat i po montiranog materijala. Oni i one posve legitimno trguju svojim talentom, seksepilom i privlačnošću. To ima svoju cijenu i svoju premiju.”
O udruzi B.a.B.e:
“Najoštrije osude stigle su ovaj put od udruge glupog i neduhovitog akronima B.a.B.e. Poput zaboravljivih holivudskih glumica – koje one sada brane od mene – predstavnice te udruge zaboraviše kako sam uvijek spreman reći ono u što sam uvjeren. I kako u skoro već dvadesetak godina javnog djelovanja provodim ono o čemu oni uglavnom samo galame.”
O zastupnicama Daliji Orešković i Marijani Puljak:
“Tim samodopadnim narikačama propustio sam reći što ih ide. Dalija Orešković je došla na čelo Povjerenstva za sukob interesa sa 36 godina, kao relativno nepoznata osoba. Javila se na visoku funkciju, to je bilo suspektno, ali bila je najmanje loš kandidat. Odabrana je mojom odlukom. Odabrao ju je Odbor u Saboru. Moraju ljudi ovo čuti. Ljudi će poželjeti Pernara, on je lelujav, ovi su fejkeri. Gospođa Puljak radila je u banci, bila je informatičar, po algoritmima je smišljala zamke za štediše, ljude koji imaju kredite u francima. One su kao Thelma i Louise.”
O udruzi GONG:
“GONG nije institucija. To su ljudi čiji se bivši predsjednici udomljuju u SDP-u. Da budem bezobrazan da kažem tko je to. Oni su kruhoborci, bore se za komad tuđeg kruha.”
O Žarku Puhovskom, političkom analitičaru i filozofu:
“Žarko Puhovski, umirovljeni mudroslov, propali političar i ‘analitičar RTL-a’, očajan analitičar, jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni. O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima. Puhovski se na sudu držao kao pravi ‘druker’, ništarija…”
O Radi Borić i Jutarnjem listu:
“Zastupnica u Hrvatskom saboru gospođa Rada Borić, dojučerašnja predsjednica Nove ljevice, za svoj neistinama i nepoštenjem bremeniti intervju logično je i primjereno odabrala Jutarnji list. To su, da podsjetim, dnevne novine koje su prije nekoliko godina završile u kandžama jednog odvjetničkog ureda koji je sasvim nezainteresiran za novinarstvo i ikakav javni interes, no itekako je zainteresiran za svoj politički i ekonomski utjecaj. Ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tijekom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti.”
O spisateljici Vedrani Rudan:
“Vedrana Rudan, polupismeno, vulgarno piskaralo, dosad me nije napadala i to me je, bogami, tištalo. Protiv fašističko-boljševičkog terora u javnom prostoru! No pasaran! Za slobodu govora, normalnosti i zdravog razuma. Zoran Milanović, predsjednik stranke i Vlade koja je Hrvatskoj dala, u to vrijeme, jedan od tri najavangardnija zakona o registriranom partnerstvu; Vlade koja je vratila građanima opljačkane rate kredita; Vlade koja je pružala aktivnu podršku manjinama i stvarno slabijima.”
O Tomislavu Tomaševiću:
“Riječ-dvije i o gospodinu Tomislavu Tomaševiću, istina, bitno manje nekorektnom političaru. Wannabe-gradonačelnik također ima vremena prozivati me i dijeliti mi lekcije zbog ‘neprimjerenog’ ponašanja, ali o verbalnom divljaštvu jedne zastupnice u Saboru šuti k’o zaliven. Što to, gospodine Tomaševiću, u žargonu vašeg ‘kluba’ znači pojam ‘neprimjereno’? Je li to preludij u fetvu ili tek drugarska kritika? Ako je ovo drugo, meni se ne čini primjerenim to što vi i mnogi drugi dolazite u Sabor odjeveni kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu. Bez odijela, bez kravate, kao da ste veći od institucije kojoj pripadate.”
O Nevenu Barkoviću, uredniku Indexa:
“Agitator s vrlo čitanog i utjecajnog Indexa uzima u zaštitu nasilnog i sveprisutnog g. Puhovskog. Čini to u duhu i čestici poznate Zmaj Jovine: Ne pomagajte, braćo, izgibosmo! O tome niže. Taj samodeklarirani ateistički agitator, što ja i mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim pa i nasilnim, živi, diše i piše isključivo – ad hominem.”
O Peđi Grbinu, predsjedniku SDP-a:
“Hoće li itko reagirati ili to moram ja? Ili kada moj prijatelj i štićenik Peđa Grbin izjavi da se pravo demonstriranja ne smije nikome oduzeti i da se to posebice ne smije napadati. Imam problem s upotrebom takvih priloga. Što bi značilo da se političke suparnike ne smije verbalno napadati i preispitivati logičnost i pristojnost njihovih nastupa? To je demokracija? Sretno na stranačkim izborima.”
O Vladimiru Šeksu:
“Vladimir Šeks je ostao vjeran sebi – licemjer, on je mračan čovjek koji je nanio golemu štetu hrvatskom pravosuđu. Ja kao predsjednik Republike neću komentirati promjene Ustava. Tu sam da po njemu živim i radim. Šeks bi nakon bezazlenog incidenta u proljeće ove godine tražio smjenu predsjednika Republike. To je vrlo neobjektivan i nekompetentan čovjek.”
O predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću:
“Ako predsjednik ne bude komentirao istrage, neće nitko. Zadnja osoba koja može govoriti o istragama je aktivni sudac. Neka se Turudić bavi hrvatskim jezikom u sudnici, bio je jedan od lošijih studenata, a to se i vidi. Polupismene presude sve govore o sucima. Sudac govori o svojim presudama, neka se bavi time u sudnici. Za to treba oduzeti licencu. Neki od tih ljudi rade što god im padne napamet. Tim ljudima treba zabraniti da govore. Oni koji su mislili da će me ušutkati su izvan sebe.”
O predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću:
”Nažalost, Andrej Plenković nastavlja s besmislicama i sitnim, traljavim podvalama. Ne govori istinu, kao i obično. Osvrnut ću se na dvije takve, svjestan da ova polemika gubi smisao (ako ga je ikada i imala) i u nadi da je ovo moj zadnji zapis ove sitne knjige. Spomenuo je svoj „sukob sa Sanaderom“, odnosno otpor koji je pružio Sanaderovoj namjeri da ga kako sam kaže „škartira“. Krenimo redom. Svoju megalomansku prirodu A. Plenković ispoljava već u prosincu 1999., kada kao „šmrkavac“ na pragu 30. godine života preuzima pretešku dužnost šefa Predsjedničke kampanje Mate Granića. Kampanja nije dobro završila iz više razloga: nesretan tajming, žestoka konkurencija, zasićenost naroda HDZ-om, i zadnje, ali ne manje važno, očajan izbor suradnika. Iz tog romantičnog vremena imamo i prve slikovne zapise A. Plenkovića i Mire Škore, kako bratski dijele pozornicu i sanjare o slavi. Granić ispada u prvom krugu, a Plenković, navodno nestranački stručnjak i diplomat, mrtav hladan dočekuje novu vlast, kao da se ništa desilo nije i kao da je ‘normalno’ da službenici sudjeluju u dnevnoj politici na steroidima pa nakon neuspjeha „ladno“ nastave karijeru, očekujući promaknuće, mir i službeničku perspektivu. Morao je ostati u ministarstvu, jerbo se nije uspio garažirati u Hrvatskom saboru. Jasna stvar.”
