Nakon vrlo uspješne prve sezone dokumentarnog serijala „Velikani hrvatskog glumišta“ prikazanog u prime time terminu HRT-a, započelo je emitiranje 2. sezone epizodom o maestralnom glumcu Borisu Buzančiću. Kakve su bile reakcije na istu te što nas u nastavku serijala još očekuje?
Reakcije na prvu epizodu druge sezone VELIKANA HRVATSKOG GLUMIŠTA su zaista fantastične, mobitel mi ne prestaje zvoniti još od prošle nedjelje navečer, ljudi su jedva dočekali nove epizode, a ova prva sa od strane gledatelja obožavanim Borisom Buzančićem je mnogima od njih izmamila ne samo osmijeh nego i suze na lica, pogotovo onaj emotivan kraj sa njegovim sinom Ivanom, što mi je jako drago jer nam je to i bio cilj, naime davno mi je jedan od ponajboljih, ako ne i najbolji hrvatski filmski redatelj Lordan Zafranović rekao kako je jedini dokaz vrijednosti nekog filma odgovor na pitanje da li je izazvao emociju u ljudima. Ovaj naš film o Buzančiću očito jest i to mi je najveća nagrada i osobna satisfakcija za sve ove protekle mjesece koje sam skupa sa suradnicima proveo u produkciji Velikana.
Koliko su Vam pored djelatnika u kulturi, političari inspirativni kao glavni protagonisti dokumentarnih filmova? Oni koji Vas dobro znaju, znaju da Vam je velika želja dovršiti dokumentarni film o pokojnom predsjedniku Hrvatskog sabora, Borisu Špremu. S kojim ste se sve preprekama na tom putu suočili, što Vas je ponukalo da snimate baš o njemu te zašto Hrvatska zaslužuje to vidjeti?
Boris Šprem jedan je od najboljih i najčasnijih ljudi koje je hrvatska politika ikada imala, to sam shvatio radeći na biografskom dokumentarcu o njemu kojeg smo počeli realizirati negdje godinu dana nakon njegove prerane smrti, a razlog zašto sam se uopće upustio u tako nešto leži u činjenici koju, čini mi se, jako malo broj ljudi u Hrvatskoj uopće zna i shvaća, a to je da je nakon prvog predsjednika Franje Tuđmana on drugi najviše pozicionirani dužnosnik koji je preminuo tijekom obavljanja dužnosti, u Borisovom slučaju one predsjednika Hrvatskog sabora. U nekim razvijenijim demokracijama o njemu bi nakon smrti automatski dokumentarni film snimila javna televizija i na taj način otrgnula od zaborava njegov lik i djelo koji su bili iznimno rijetki na našoj političkoj sceni, a s obzirom da se oni toga nisu sjetili, kao i sa Velikanima hrvatskog glumišta, ja sam tu ulogu preuzeo na sebe i odlučio to producirati te pokazati hrvatskoj javnosti kakvog smo to Čovjeka (namjerno pišem sa velikim Č) imali i, nažalost, puno prerano izgubili.
Tek ste navršili 21 godinu, a Jakov Sedlar Vam je ponudio da s njim sudjelujete u stvaranju dokumentarnog filma o bivšoj ukrajinskoj premijerki Juliji Timošenko. Jeste li bili pod pritiskom radi ukazanog povjerenja od strane tako iskusnog i cijenjenog redatelja te koje poznate strane ličnosti bi Vam jednako bile inspirativne da njihovu životnu priču također prenesete na platno?
Jakova znam doslovno od rođenja, jedan je od najboljih prijatelja mojeg oca Igora i čovjek koji je sa njim napravio tridesetak što igranih, što dokumentarnih filmova. Ovaj o Juliji je bio nastavak njihove nekoliko desetljeća duge i iznimno uspješne suradnje, a sam film je realiziran u jeku predsjedničke kampanje u koju je Timošenko krenula kao premijerka Ukrajine i na koncu tijesno izgubila, ali bez obzira na to Jakov je uspio napraviti jedan zaista odličan biografski dokumentarni film u kojem je narator bio poznati hollywoodski glumac Armand Assante, a koji je pokazao svu raskoš dobrote i iznimne sposobnosti te žene koja je postala sinonim našeg vremena za nepravedno zatočenu političarku, koja je danas, Bogu hvala, na slobodi. Što se tiče stranih ličnosti čije bi živote volio ovjekovječiti na velikom platnu, zaista ih ne manjka, svijet je prepun fascinantnih životnih priča ljudi koji su ga na ovaj ili onaj način mijenjali nabolje, imam u planu živote već nekoliko protagonista obraditi u doglednoj budućnosti, ali da parafraziram mog pokojnog mentora i prijatelja Branka Lustiga – Pričekajmo da zadnja klapa padne pa ćemo pričati o tome.
Tvrdili ste da se iza Vaše nelegalne smjene s mjesta zamjenika predstavnika HDFD-a u Vijeću Hrvatskog audiovizualnog centra kriju motivi zataškavanja nepravilnosti i klijentelizma koji se i dalje događaju u HAVC-u. U kojim kulturnim institucijama prema Vašem mišljenju također postoje nepravilnosti te da li imate ambiciju kandidirati se na neku od rukovodećih pozicija istih, kao što ste već pokušali doći na čelo HAVC-a?
Da biste znali u kojim kulturnim institucijama postoje nepravilnosti morate na ovaj ili onaj način djelovati u njima, tako da za neke druge institucije u kulturi ne mogu govoriti, ali itekako mogu govoriti o nepravilnostima, pa ako hoćete i direktnim kršenjima zakona kako u HAVC-u, tako i u HDFD-u, jer sam u ovom prvom godinu dana sjedio u Hrvatskom audiovizualnom vijeću kao najvišem tijelu te javne ustanove, a u potonjem sam sad već preko deset godina redovan član koji je obnašao skoro pa sve najvažnije funkcije u toj najstarijoj i najbrojnijoj strukovnoj organizaciji u Hrvatskoj – dvaput sam bio izabran u Nadzorni odbor HDFD-a, od čega sam u drugom mandatu obnašao i dužnost predsjednika istog, zatim sam dvaput bio član Komisije HDFD-a koja bira hrvatskog predstavnika za Oscara, a donedavno sam bio i predsjednik matičnog Ogranka Produkcije i član Upravnog odbora HDFD-a tako da mogu sa popriličnom dozom sigurnosti reći kako je nešto trulo u državi Danskoj, tj. HDFD-u od kada njim umjesto kralja vlada jedan Vitez. Sapienti sat, tko treba shvatit će!
Dok je u jeku pandemije koronavirusa vječna polemika o ustašama i partizanima pala u drugi plan, nedavno je veliku buru u javnosti izazvalo emitiranje filma „Dara iz Jasenovca“. Koji je Vaš komentar na niz skandala i problema koji se vežu uz to filmsko ostvarenje?
Što se tiče ”Dare iz Jasenovca” nisam još pogledao taj kontroverzni filmski uradak u režiji Gage Antonijevića i produkciji predsjednika Vučića koji se javno hvalio kako je osobno inicirao i milijunskim državnim sredstvima financirao realizaciju tog filma, tako da o njegovoj kvaliteti zasad još ne mogu suditi, ali pogledat ću ga za nekih mjesec dana kad odem u Srbiju, i to u društvu jedne meni izuzetno drage Beograđanke, pa ću skupa sa njom vidjeti jesu li hollywoodski novinari bili u pravu kad su popljuvali scenarij i režiju te srpske wannabe Schindlerove liste ili se opet ”ceo svet urotio protiv braće Srba”.
Koje sve projekte u dogledno vrijeme imate namjeru realizirati te da li pored dokumentarnih, imate želju biti autor i producent i igranih filmova?
Produkcijska kuća MENORAH FILM kojoj sam zajedno sa mojim ocem Igorom na čelu priprema nekoliko zanimljivih produkcija u godini koja je pred nama, osim druge sezone Velikana hrvatskog glumišta koja je prošle nedjelje krenula sa emitiranjem na Prvom programu Hrvatske Radiotelevizije, a čiji scenariji za treću sezonu su već neko vrijeme u izradi, u planu nam je i premijera te festivalska distribucija dokumentarnog filma “Hrvatski pravednici” u režiji našeg prijatelja Jakova Sedlara koji po prvi put u povijesti obrađuje biografije svih Hrvatica i Hrvata koji su u Drugom svjetskom ratu riskirali svoj život ne bi li od nacista i ustaša spasili nevine živote ljudi koji su trebali biti ubijeni zbog svoje nacionalnosti ili vjeroispovijesti. U planu je i realizacija čak dva dugometražna igrana filma, ratna drama “Heroj ulice” prema scenariju i u režiji Igora Filipovića File koja je prošlo ljeto dobila sredstva za razvoj od Hrvatskog audiovizualnog centra i koja bi nakon što je razvijena sukladno detaljnim i vrlo konstruktivnim uputama umjetničkih savjetnika na sljedećem javnom natječaju mogla konačno dobiti zeleno svjetlo za produkciju te novi igrani film Jakova Sedlara o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, a koji radimo povodom skorašnje stote obljetnice njegovog rođenja, a u pripremi je i jedan jako veliki i ambiciozni dokumentarni serijal na temu Domovinskog rata kojeg radimo povodom 30. godišnjice hrvatske državnosti i neovisnosti, o kojem za sada još ne mogu puno govoriti, osim da će se njegovom eventualnom realizacijom MENORAH FILM dodatno učvrstiti na vodećem mjestu najpropulzivnije i najuspješnije domaće produkcijske kuće specijalizirane za dokumentarne sadržaje, a koja će u 2021.-oj godini konačno pokazati da je osim vrhunskih dokumentaraca sposobna proizvesti i odlične igrane filmove.
