Prisjetite se ljetne kolume Mara Marušića – intervjua s koronavirusom, koja je i dalje aktualna…
Nakon višemjesečnih pokušaja uspjeli smo nagovoriti koronavirus na ekskluzivni intervju u kojemu pokušavamo otkriti što više detalja o pandemiji koja je poharala svijet.
Gospođo Korona, kako ste, kako se osjećate ovih dana, vruće je poprilično?
Hvala na pitanju, dobro sam. Idem od jednog tijela do drugog, preživljavam nekako, ne smijem se žaliti, teška su vremena.
Mislite na cijelu ovu krizu?
Pa da, točnije na karantenu. Mi virusi smo na planetu Zemlji milijunima godina i nitko se previše oko toga nije uzbuđivao sve do 2020. godine. Sada je malo teže pronaći domaćina, ali nekako uspijevamo, pa se neću žaliti. Nije teško samo nama virusima preživjeti ova loša vremena, tu su i bakterije, gljivice i svi ostali jednostavni organizmi. Svi se oni muče. Nije lako, ali nećemo upasti u depresiju. Nije ni ljudima jednostavno, pazite samo koliko je siromašnih i gladnih.
Vi koronavirusi kao žalite siromašne i gladne ljude, a napadate njihove organizme i neke vodite u smrt. Zašto ste tako licemjerni?
Gospodine Marušić, nemojte me vrijeđat inače ću vam uskočiti u jednjak.
Nemojte, molim vas, gospođo Korona, ja sam kukavica koja se užasno boji i prehlade.
Ajde dobro, neću… Nego da se vratim na odgovor. Nismo krivi mi koronavirusi što umiru siromašni i gladni ljudi kada ih naselimo. Nama uopće nije u interesu da domaćin umre. Onda smo ostali bez smještaja, razumijete? Mi samo koristimo tijelo domaćina da bismo preživjeli, ne želimo ga ubiti. Ljudi, jebiga, umiru jer im je loš imunitet. Tuku prekovremene sate za jedan dolar, slabo spavaju, loše se hrane i onda je normalno da umru kada im se mi uselimo. Ali za njihove smrti nismo krivi mi, nego čovječanstvo koje se za njih ne brine. Recite mi koliko je zdravih i bogatih umrlo od korone? Nitko, kontate?
Hoćete reći da vi niste opasni?
Pa opasni smo za ove koji žive nekvalitetan život, ali u globalu puno manje smo opasni od golobradih vozača na cesti.
Pa čekajte, vi smatrate da niste nešto opasni, a cijeli svijet mjesecima samo bruji o vama.
I nas je iznenadila ta medijska pompa i slava. U početku nam je godilo, da je šira javnost prepoznala naš trud u preživljavanju, ali sad nam već pomalo smetaju svjetla reflektora. Mi samo želimo normalan život kao i svi drugi organizmi na planeti.
Ali vi ubijate ljude! Stotine tisuća ste poslali u grobove.
Ma šta vam je gospodine Marušiću, nemojte nas opet vrijeđat. Većina tih ljudi koja je umrla imala je brojne druge boleštine. Znate kako je bilo nama virusima tamo zalutat? Upadnemo u tijelo domaćina, a tamo su već karcinomi, dijabetesi, začepljene krvne žile, trombovi… Dobar dio koronavirusa je imao napade panike kada bi uletio u takvo tijelo domaćina. Odmah je otamo htio pobjeći, a ne da ga ubije. Ti su ljudi već bilo jednog nogom u grobu.
A vi ste im ubacili drugu nogu…
… intervju se nastavlja… Kolumnu Mara Marušića u cijelosti pročitajte na stranici Dubrovačkog dnevnika.
