„Očekujem od hrvatskih političkih struktura da učine nešto i da zaštite mene kao hrvatskog građanina koji želi raditi u europskim državama te da zaštite moju publiku koja se želi okupljati oko moje glazbe. Volio bih da hrvatski političare objasne prihvaćaju li tezu da smo mi nacisti, fašisti i da širimo mržnju. Neka se hrvatskoj javnosti obrate i objasne je li to točno“, prozvao je Marko Perković Thompson u srijedu hrvatsku vlast, nakon što su mu slovenske vlasti zabranile održavanje koncerta, koji je trebao biti prvi njegov nastup u Sloveniji. Slovenska policija procijenila je da bi „Thompsona mogli doći slušati njegovi obožavatelji iz Hrvatske, a neki od njih su radikalni“, što je procijenjeno kao previsoki rizik. Istina, prilično neprofesionalno, ako uzmemo u obzir da u Mariboru često gostuju dokazani radikali Bora Đorđević i Ceca, a i s obzirom na to da je organizator koncerta ishodio sve potrebne dozvole još prije dva i pol mjeseca, te da je obično upravo na organizatoru odgovornost da se tijekom koncerta osigura red i mir. Problem se, na primjer, vjerojatno mogao riješiti i postavljanjem dodatnih sigurnosnih zahtjeva pred organizatora. Rizik za slovensku policiju odnosi se tu, prije svega, na realnu mogućnost sukoba ludi koji dođu na koncert s prosvjednicima protiv koncerta, no ni on nije nužno takav da bi se zabranila – umjetnost.
Ipak, glazba Marka Perkovića Thompsona odavno nije samo to, odnosno odavno je postala prvenstveno političko i civilizacijsko pitanje, i nema nikakve sumnje da je u podlozi zabrane koncerta i taj element. Naime, zabranu koncerta je još prije mjesec dana predložio mariborski gradonačelnik Andrej Fištravec, ustvrdivši da u tom gradu nema mjesta ikonografiji koja izaziva podjele i potiče „fašizam“, a neke su udruge i prikupljale potpise za otkazivanje koncerta. U sličnom tonu na to su se osvrnuli i predsjednik Slovenije Borut Pahor, premijer Miro Cerar te predsjednik parlamenta Milan Brglez. Na koncu, Thompsonov koncert ne izaziva probleme samo u Sloveniji, nego i u Hrvatskoj, među ostalim zbog ustaškog pozdrava koji je dio jednog od njegovih najvećih hitova, ali i ustaškog znakovlja i znakovito podignute desne ruke koja je često dio folklora na koncertima. Marko Perković Thompson nikada se od toga nije ogradio, nikada osudio simbole ustaške države, već takvo ponašanje na svojim koncertima zapravo potiče i na tome gradi image i slavu. Dovoljno je samo prisjetiti se koncerta koji je održao lani, u kolovozu, povodom proslave Dana državnosti u Kninu, na kojemu mu je kninska policija nakon koncerta uručila prekršajnu prijavu. Prema službenoj bilješci, dana 5. kolovoza 2016. u 23.45 sati u Kninu, na stadionu NK Dinara, prilikom održavanja koncerta povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, „isti je glasno pjevao ‘Za dom spremni!’, čime je počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv DRH-a“, piše u prijavi koju je pjevač odbio potpisati. Njegov menadžer poslije koncerta je na službenoj Facebook stranici odgovorio kako je „cijeloj javnosti jasno da je Thompson pjevao pjesmu ‘Bojna Čavoglave’, koja u svom dijelu ima sporni stih“ te kako „logika nalaže, glasno, jer koliko je nama poznato ne postoji tiho pjevanje“. Menadžerska logika poziva se i na to da pjesma nije zabranjena, pa – ako već nije – gdje je problem u tome da se pjeva…
Istina je, na žalost, da pjesma u tom obliku, s tim početnim stihom, nije zabranjena. Na žalost, ni hrvatske se vlasti do sada nisu ozbiljno ogradile od poruka koje prate tu Thompsonovu pjesmu, a onda i njegov opus u cjelini. Ona SDP-ova uvijek se kalkulantski povlačila od toga da se jasno odredi i tako pošalje poruku ne Thompsonu, nego onom dijelu društva koji još uvijek misli da je uzdignuta ruka i ustaški poklič zaista znak domoljublja. Sve HDZ-ove vlasti, s druge strane, drže se prema tome kao da imaju problem s kolektivnom gluhoćom. Štoviše, ne samo da se ne ograđuju od poruka i atmosfere s Thompsonovih koncerata, nego ga neki ističu kao omiljenog obiteljskog pjevača, i to cijeloj obitelji.
„Obožavam slušati Thompsona, a slušala sam ga često u automobilu s djecom dok su bila mala“, kazala je tako lani predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u vrijeme slične javne rasprave, te dodala kako ju je Thompsonova pjesma „Lijepa li si“, dok je radila u inozemstvu, uvijek podsjećala na domovinu. I nikada se službeno nije odredila prema onom dijelu njegovog opusa koji je sve samo ne umjetnost, ili – da budemo precizni – prema ustaškome pozdravu na početku pjesme.
Posebno je zastrašujuće to što je Predsjednica države, koja uredno prešuti puno važnije društveno političke događaje u zemlji i oglašava se tek kada se priča na neki način rasplete (na primjer, do sada nije ozbiljno ni zinula vezano uz slučaj Agrokor, dugo vremena je šutjela vezano uz detalje putovanja u SAD, šuti o tome kupuje li ili dobiva na poklon skupe dizajnerske haljine i kapute u kojima šeta po svijetu…) , odmah nazvala slovenskog kolegu i prenijela mu kako smatra „da je glazba tu da spaja ljude, a da su zabrane kontraproduktivne“. Kao da je riječ o zabrani da se održi komemoracija nedavno preminulom šansonijeru Zvonku Špišiću, čiju je zabranu tražila udruga biciklista Slovenije, jer je uvrijedio Perin bicikl, a ne o pjevaču koji svoju karijeru gradi podizanjem ruke da pokaže dokle su narasli kukuruzi. Žalosno je, zapravo, što ni ona, čini se, u dijelu Thompsonova izričaja ne primjećuje ništa sporno i kako očekuje da bi nas ta vrsta nadriumjetnosti (da budemo blagi), trebala spajati.
Zabrane, bez sumnje, nisu dobre i najčešće djeluju kontraproduktivno, pogotovo kad je riječ o pjevaču na čije koncerte dolazi veliki broj ljudi. Privatno, Predsjednica države doista može raditi što hoće, pa čak i uživati u rođendanskoj proslavi koju joj pripremi lik poznat po tome da je ogolio račune Dinama, te po tome da se u javnosti uz tamburaše skida do gaća i zadijeva im eure za žice. No, kao Predsjednica svih građana Hrvatske, koja je micanjem Titove biste na početku svoga mandata navodno htjela poslati poruku osude za zločine Titovog režima, javno bi doista trebala pokazati nešto više glazbenog ukusa. I odgovornosti.
