Nabrojite sve redom, tu i tamo se eventualno može naći netko tko svoje prihode nije dobivao iz državnog budžeta. Riznica Hrvatske je majka i otac svim tim upravljačima, rukovodiocima, kreatorima, kako vanjske, tako i unutrašnje politike, razvoja, financija, obrane, sigurnosti, obrazovanja… To su sve ljudi koji ne znaju što znači borba za egzistenciju, oni redom smatraju činjenicu da su došli na posao, dovoljnom da prime svoju plaću. Ta i takva plaća je vrlo često nekoliko puta veća od plaće onih koji ju zarađuju na otvorenom tržištu, tamo gdje se rad prodaje u uvjetima konkurencije, te gdje ništa nije sigurno. To je ta provalija razlike u shvaćanju života. Njihovi bliži, a često i daljnji članovi obitelji svi rade za Hrvatsku, rade za državu, koriste privilegije koje su samo njima dostupne…
Tako čine jednu novu armiju branitelja u miru…
S druge strane, postoje i pokušaji poduzetništva kroz obitelji naših ‘domobrana’. Pa tako neki se bave kamionskim prijevozom, neki zaštitnim opremom, ali u konačnici i njih hrvatska ruka mije. Jesu li oni stvarno lojalna konkurencija? Opstaju li na tržištu isključivo svojim radom i trudom…zaključite sami! Ali nesporno je da ne mogu spoznati borbu s kojom se privatnici bore, pogotovo u ova krizna vremena, a u kojima Naša Hrvatska brine samo o onima koji za nju rade, a ne i o onima koji za nju privređuju…
Da se dotaknem Medveda i Plenkovića, I to je za razumjeti, i za jednu, i za drugu stranu, ali je pomalo trumpovski trapavo. Ingerencije se daju ljudima koji o malo stvari znaju puno, a pitanje je još kompleksnije – o čemu oni znaju išta. Imaju časnu prošlost, imaju i časni doprinos za vrijeme rata, ali to ih ne kvalificira da voze putničke avione, da rade strategije, a još manje da provode neke od najvažnijih državnih projekata. A upravo to oni svaki dan rade…
Ista je stvar i brojnim drugima iz nekih ministarstava. To su ljudi koji ne vole rizik, bježe od njega, to su ljudi komodni, ustrašeni od svakog zla koje može ugroziti njihov mirni napredak. Ti ljudi su u stanju svašta napraviti kako bi obranili svoje postojanje ..
Nisu po tome ništa gori od svojih šefova, vidim jutros se i taj Šeks javlja, revno poziva na red, a svako jutro bi se trebao sjetiti kako su puštene ubojice obitelji Zec i kako je sudjelovao u hapšenju hrvatskog heroja generala Gotovine ..kako je na taj način pokazao svu raskoš svog znanja i karaktera. I takav čovjek savjetuje predsjednika vlade, taj je čovjek persona grata naše države. Koja je razlika onda između Plenikovića i Merčepa, je li to onaj san o kojem se sanjalo.
Njihov rad, njihovo trenutno djelo, njihov nazovi doprinos u kojem se ekonomska stabilnost države vezuje za evropske fondove, koji nisu ništa drugo nego moderni, digitalni oblik vazalstva, to je njihovo djelo, njihov politički i ljudski ne-integritet su trenutna hrvatska stvarnost.
Mislim i vjerujem da Hrvatska zaslužuje bolje, jer ako ovako nastave brzo nas neće biti ..
