Gjenero: Nije čudno da se poraz europskih vrijednosti dogodio upravo u Italiji, zemlji s najslabijom demokracijom i izbornim modelom među ”starim članicama” Europske unije
Nakon parlamentarnih izbora održanih u nedjelju, 25. rujna 2022. godine, Italija je praktički izabrala političku garnituru koja će je voditi u sljedećem razdoblju.
Država u obliku slavne čizme tako dobiva najdesniju vladu još od najvećega talijanskog diktatora u povijesti, fašista Benita Mussolinija. Naime, prema privremenim rezultatima, desni blok na čelu s Braćom Italije, strankom koju vodi Giorgia Meloni, imat će uvjerljivu većinu u oba doma talijanskog parlamenta.
”Ja sam žena, majka, Talijanka”…
Još kao mlada aktivistica, Meloni je javno hvalila Mussolinija i njegovu vladavinu te ideologiju, a posljednjih je godina u Italiji žestoka u obrani ne samo konzervativnih, već i ekstremno desnih stavova.
Poznata je po oštrim kritikama Europske unije, ali i LGBT zajednice, zalažući se za stroge kršćanske, katoličke vrijednosti. I upravo je takvom odlučnom retorikom ova 45-godišnja Talijanka zadobila povjerenje, a sada i glasove mnoštva birača koji su izgubili povjerenje u dosadašnje vlade, koje se, kao što je poznato, u Italiji smjenjuju ”kao na traci”.
Iako, primjerice, tvrdi da neće dirati u Zakon o pobačaju koji dopušta prekid trudnoće, a istovremeno se njime omogućuje liječnicima da ih odbiju provoditi, ali Gorgia poručuje ženama koje misle da im je pobačaj jedina opcija, kako će im dati pravo na izbor.
Iz siromašne radničke četvrti do visoke politike i premijerske pozicije
Rođena je u Rimu 15. siječnja 1977. godine i odrasla je u radničkoj četvrti Garbatelli s majkom nakon što ih je otac ostavio, a s 31 godinom bila je najmlađa ministrica u poslijeratnoj talijanskoj povijesti i među osnivačima Braće Italije 2012. godine.
Nadalje, Meloni je profitirala i stoga što je njezina stranka bila jedina oporbena stranka zadnjih 18 mjeseci, budući da su sve ostale odlučile ući u vladu nacionalnog jedinstva dosadašnjeg premijera Maria Draghija.
Također je i vatrena pobornica mađarskog predsjednika, tvrdolinijaša i desničara Viktora Orbana, koji se posebno radovao njezinoj pobjedi na nedjeljnim izborima, prepun hvale za svoju novu partnericu u europskoj desnoj koaliciji.
”Sve ću raditi samo za Italiju”
U mladim je danima bila aktivistica za mladež Talijanskog socijalnog pokreta (MSI), koji su osnovali pristaše fašističkog diktatora Benita Mussolinija nakon Drugog svjetskog rata. Kada je imala samo 19 godina, vodeći kampanju za krajnje desni Nacionalni savez, izjavila je za francusku televiziju da je “Mussolini bio dobar političar jer sve što je radio, radio je za Italiju”.
No, nakon što je 2006. godine izabrana za zastupnicu Nacionalnog saveza, ipak je donekle ublažila svoje hvalospjeve Mussoliniju, ogradivši se kako je on ”radio pogreške, kao što su bili rasni zakoni, njegova autoritarnost i ulazak u Drugi svjetski rat na strani nacističke Njemačke Adolfa Hitlera”.
“Mi nismo nostalgični za prošlošću”
Njezina stranka, Braća Italije, uzela je ime iz prvog stiha talijanske himne, a njezin logo uključuje plamen koji je koristio i MSI, u bojama talijanske zastave. No, nova talijanska premijerka nije željela promijeniti logo stranke, uz tvrdnju da taj plamen ”nema nikakve veze s fašizmom”.
“Talijanska desnica prepustila je fašizam povijesti, ima već više desetljeća”, izjavila je nedavno inozemnim medijima, pokušavajući se ponovo udaljiti od stigme neofašistice.
Ima 16-godišnju kćer s partnerom Andreom Giambrunom, televizijskim novinarom.
”Nije slučajno da desnica pobjeđuje baš u Italiji”
Što o pobjedi ekstremne desnice i njezinom daljnjem političkom smjeru Italije kaže cijenjeni politolog, analitičar i ekspert za međunarodne odnose, Davor Gjenero, saznajemo u razgovoru za Objektivno.hr.
”Prvi ozbiljni stres-test političnog sistema neke od članica EU na prijevremenim parlamentarnim izborima prošao je vrlo vrlo loše. Nije slučajno da se ovaj poraz europskih vrijednosti i europskih javnih politika, pod pritiskom ruske agresije na Ukrajinu, ali i ‘hibridnoga rata’ totalitarnog režima Vladimira Putina dogodio upravo u Italiji, zemlji s najmanje konsolidiranom demokracijom, s najslabijim parlamentarnim i stranačkim sustavom i najmanje funkcionalnim izbornim modelom među ‘starim članicama’ EU”, govori na početku Gjenero.
Kaže da je ”kriza koja je izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu dovela do kombinacije deklasifikacije dijela stanovništva, dramatičnog pada prihoda i standarda građana, ali i do još veće neizvjesnosti i neurotskog straha od budućnosti. U takvim okolnostima, naučili smo to u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća, otvara se golem prostor manipulatorima i populistima, koji nude ‘jednostavna rješenja’ i u uvjetima straha koji blokira racionalno razmišljanje, nude svoju neustrašivost kao rješenje za ‘lažno konkretne’ probleme”.
Populisti i ”griješni jarci”
Jer, objašnjava naš sugovornik, ”populistički pokreti uvijek se koriste protu-establišment retorikom, a europska administracija i domaće elite, kao i useljenici, migranti, kao ‘griješni jarci’ idealna su meta za fokusiranje nezadovoljstva građana.
Kada se tome doda i malo ‘vjetra u leđa’ i još više novca od njihova prijatelja, ruskog diktatora Putina, ocrtava se priča o uspjehu.
Italija nema odgovoran stranački sustav, a njeni birači se, pogotovo nakon raspada demokršćanske stranke u protukorupcijskoj akciji ‘Mani pulite’ njišu od ekstrema do ekstrema. Država do sada nije potonula u populističku autoritarnu avanturu, prije svega zbog dobre javne uprave, koja kompenzira neefikasnost stranačke politike i zato što se nakon kriza što ih generiraju političari, pojavi kompetentni ekspertni upravljač”.
Davor Gjenero analizira dalje novonastalu situaciju u susjednoj državi.
”Ipak, neuspjeh talijanskog stres-testa europske demokracije nije se mogao dogoditi u neugodnijem trenutku. Pred nama su presudni mjeseci za rastakanje Putinove agresije, a on je sada uz Mađarsku dobio još jednog saveznika unutar Europskog vijeća. Doduše, taj se saveznik neće useliti u odaje vlasti još barem mjesec dana, a tek treba vidjeti kako će partnerima iz ‘tri kolone’- analogija s Crnom Gorom možda može nešto govoriti- uspjeti podijeliti političku moć.
Ovakva, na populističkom iracionalizmu zasnovana, vladajuća koalicija ne može trajati dugo, ali može u ključnim trenucima blokirati donošenje odluka unutar EU i razbiti ono što je do sada djelovalo kao neočekivano snažno europsko savezništvo.
S društvom iz ‘triju kolona’ Bruxelles će imati velike brige, a to za europsku periferiju nikada nije dobro, jer onda ona ostaje na marginama političke pozornosti”, zaključuje analitičar Davor Gjenero za Objektivno.hr.
*Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
Tekst je nastao u okviru projekta kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije.
