Sve su šanse da će Hrvatska uskoro opet na izbore, odnosno da predsjednik Vlade i HDZ-a, Andrej Plenković bacanjem udica prema HSS-u i HNS-u neće upecati dovoljno velike ribe koje bi njemu i stranci osigurale dovoljno ‘prostora’ za preslagivanje vlasti i zadržavanje fotelja. No, očito su sve veće šanse za to da će nas masirati, slično kao i Tim Orešković sa svojom ekipom, do zadnjeg časa do kojeg bude moguće fingirati većinu i tako još jednom dovesti do toga da vlast ugrozi promjene koje su nam tako nužne i napredak društva. Naime, dok statistika u zadnje vrijeme pokazuje prve naznake promjene gospodarskog trenda na bolje, pa, recimo, bilježimo porast izvoza i manji vanjskotrgovinski minus, manji broj nezaposlenih i porast zaposlenih, te bilježimo ukupni gospodarski rast, nema nikog tko bi situaciju sagledao kroz realne naočale i shvatio što nam se zapravo događa, već se te dvije, tri brojke udaraju na sve talambase, kao znak da nam nikad nije bilo bolje, nego za ove vlasti. A već i oni na prvoj godini studija ekonomije znaju da se iz gospodarske krize koja je trajala desetak godina ne izlazi za desetak mjeseci, već oporavak traje barem toliko i zahtijeva itekako mudro vođenje gospodarske politike i političku stabilnost koja to može omogućiti.
Nimalo mudro, Vlada je sve svoje snage usmjerila prema Agrokoru, u kojemu će se praktično provesti stečajni postupak bez formalnog stečaja, uz puno nepotrebnog trošenja vremena i energije Vladinih ministara, od čega je efekat vrlo mali, odnosno može biti i negativan. S druge strane, puno je više vremena trebalo da vlast reagira na probleme u Borovu i Petrokemiji, u kojoj svako malo eskaliraju problemi zbog nedovršene dokapitalizacije iz prethodnih godina. Istodobno dok se spašava Agrokor, tvrtke dobavljači počinju imati sve više problema s nepodmirenim dugovima Agrokora i ne treba čuditi ako se dogodi domino efekt i neke od tih tvrtki zapadnu u ozbiljnije probleme. U međuvremenu, počela se kotrljati i kriza u izdavaštvu. Naime, najveći hrvatski lanac knjižara Algoritam, ovih je dana zatvorio trgovine zbog inventure, pritisnut s 30 milijuna kuna duga prema nakladnicima dok se pretpostavlja da ukupan dug koji opterećuje poslovanje seže i do 60 milijuna kuna. Tvrtka nema imovine, dakle, nakladnici nemaju puno šanse za naplatu, a knjiga je mnogima već odavno zadnja na redu na popisu za kupovinu. Trgovine i kiosci Tiska koje također prodaju knjige već su poljujale stabilnost nakladništva, kriza u Algoritmu uzdrmat će ga ozbiljno, što znači da nisu velike šanse da se – bez intervencije države – premoste problemi. A tko god u ovoj zemlji hoda otvorenih očiju, jasno mu je da se ovakav scenarij događa i u mnogim drugim branšama. Samo jedan primjer: Znate li nekoga tko je u zadnje vrijeme potrošio nešto novca na farbanje stana, ili promjenu namještaja, čak i među onima koji uredno rade i primaju plaću? Zidari i maleri koji su nekada imali posla preko glave i živjeli od svog rada kao „gospoda“, danas imaju sve manje posla jer se većina nas odriče svega što nije nužnu za preživljavanje, što podrazumijeva i knjigu i niz usluga koje smo prije podraumijevali kao normalne.
Riječ je o posljedicama krize koje će se vući još dugo i zbog koje sve više građana Hrvatske traži rješenje izvan granica. Iako nemamo podatke o građanima koji su proteklih godina otišli iz Hrvatske, ponešto govori činjenica o velikom padu broja nezaposlenih, koja nema „pokriće“ u brou zaposlenih. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska danas ima 14,4 posto nezaposlenih, a samo godinu ranije bila je 17,7 posto. Ili, sa 276.406 nezaposlene osobe evidentirane na Zavodu za zapošljavanje, pali smo na 194.404 nezaposlene osobe do kraja travnja ove godine, odnosno do razlike od oko 82.000 osoba. S druge strane, prema podacima HZMO-a, krajem ožujka 2016. godine imali smo 1.425.201 osiguranika, dok ih je krajem ožujka ove godine bilo 1. 452.052, odnosno oko 26.800 osoba više. Ukratko – oko 45.000 nezaposlenih u samo godinu dana negdje je ‘nestalo’. Doduše, pošteno valja upozoriti da su među njima vjerojatno i oni koji godinama povremeno rade preko autorskih ugovora, za koje se od početka ove godine plaćaju doprinosi, pa je dio njih zbog zarade veće od 1900 kuna (koliko otprilike iznosi najviša naknada za nezaposlene), brisan iz evidencije nezaposlenih, no statistika odavno ukazuje na to da Hrvatska pomalo nestaje. Tako su mediji ovih dana izračunali da je u ovu školsku godinu upisano više od 17.000 odnovnoškolaca premalo u odnosu na broj djece rođene 2007. godine, koja su trebala biti u školskim klupama. Imamo gotovo 680 razreda manje nego što bismo ih u školama trebali imati. Školuju se negdje u bijelom svijetu, gdje su njihovi roditelji potražili bolji život.
Ukratko, dok mi nadugo i naširoko raspravljamo o tome koji je ustavni rok za izbor novih ministara i je li Vlada prekršila ustavne odredbe time što sada tu dužnost obnašavaju državni tajnici ili v.d. ministri, ili o tome tko koga može smijeniti s funkcije, i nazivamo to krizom vlasti ili ustavnom krizom, država nam se osipa i raspada, zajedno sa šansama za to da u skorom razdoblju ipak udarimo temelje za promjene na bolje. I pitanje je političke odgovornosti hoćemo li nastaviti tako u nedogled, ili presjeći i predati odluku u ruke građanima, izlaskom na nove izbore, koji nam u konačnici ne ginu. Izbori, naravno, ne moraju riješiti ništa, odnosno mogu nas dovesti u novu pat-poziciju oko formiranja nove vlasti, s nekom strančicom o kojoj će ovisiti prevaga, pa i do scenarija kakve već gledamo. No, barem bismo znali da je i ta mogućnost iscrpljena i bili u poziciji da se vlast preslaguje u skladu sa željama građana.
Ona najveća želja – da se u vrhu vlasti napokon okupe pametni i sposobni ljudi koji znaju osmisliti rješenja za to da pomalo krenemo naprijed, te ljudi koji su spremni dati priliku drugim pametnim i sposobnim ljudima da sudjeluju u tome, jer su tako jači – ako je suditi po onima koji se sada ponašaju kao ovnovi na brvnu, ostaje za neka druga, bolja vremena. Ako se dotad ne ostvari onaj vic, da će u Hrvatskoj jednog dana živjeti sami penzioneri i političari.
