Uglednog profesora suvremene političke povijesti pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu te savjetnika predsjednika HDZ-a upitali smo za komentar dosad neviđenog ponašanja oporbenih saborskih zastupnika, o razlici između dvije Hrvatske te medijskom izvještavanju o radu Vlade.
Cjelokupna hrvatska javnost komentira nedavna događanja u Hrvatskom saboru i ponašanje dijela oporbe bilo je po mnogo čemu neuobičajeno. Može li se zaključiti da je stvarni cilj oporbe bio izazvati veći nered?
U zadnja su dva dana premijer Andrej Plenković i dva saborska zastupnika HDZ-a (Mario Kapulica i Damir Habijan) dali nekoliko temeljnih razloga za doista krajnje neprimjereno ponašanje dijela oporbe prilikom iznošenja godišnjeg izvještaja o radu Vlade. Potpisujem ih sve: od sulude i duboko štetne namjere da se cjelokupni domaći politički život pretvori u ludnicu, preko panike jer se Grbinu, Penavi, Grmoji i drugoj kompaniji otvoreno smiješi treći uzastopni izborni poraz pa do evidentne činjenice da nemaju dovoljno kućnog odgoja kako bi saslušali predsjednika Vlade. Po tko zna koji put u posljednjih sedam godina oporba se pokazala nedoraslom i bezidejnom. Sada i skupinom bez elementarne pristojnosti (o čemu ilustrativno svjedoči oštećen saborski inventar).
Je li ovo bio ogledni primjer razlika između dvije Hrvatske o kojima se toliko govori u zadnje vrijeme?
Postojanje dvije Hrvatske – jedne koja razmišlja, radi i uspijeva te druge koja je lijena, mrzi i ne zna – očigledna je činjenica od kad je Andrej Plenković 2016. izabran za predsjednika Vlade. Kad ste dakle lijeni, ne znate i mrzite onda (poput dijela oporbe nedavno u Hrvatskom saboru) jedino što znate raditi jest praviti nered! Ali, sada više riječi želim posvetiti drugoj, tj. uspješnoj Hrvatskoj. Premda nastojim biti što je moguće bolje upućen u mnogobrojne vladine aktivnosti, njih je toliko da ih je ponekad teško pratiti. Gotovo svakodnevno na mrežnim stranicama Vlade možete pronaći informaciju o rastu u nekom sektoru, a to na ovim prostorima nije još zabilježeno. Evo vam dva najsvježija primjera: početkom listopada ove godine Vlada je uručila ugovore za izgradnju čak 18 centara za starije osobe diljem Hrvatske, a samo dvadesetak dana kasnije odlučeno je da će minimalna bruto plaća u Hrvatskoj od siječnja 2024. narasti za čak 20 %, odnosno sa 700 na 840 eura. Ovdje međutim posebno želim izdvojiti aktualno zaključenje sporazuma o primanjima zaposlenika javnih i državnih službi. Ona vam na izvrstan način pokazuje kako radi aktualna Vlada. Dosljedno već više godina povisuje primanja u javnim i državnim službama (što joj omogućuje nova financijska snaga Hrvatske danas, koja je naravno rezultat višegodišnjeg uspješnog upravljanja), a sve unutar konteksta konstruktivnog razgovora s drugim sudionicima, poput sindikata i poslodavaca (dakle, kako se to radi u najboljim državama Europe danas). Ukratko, tako radi Hrvatska koja razmišlja, radi i uspijeva!
Smatrate li ipak ponašanje dijela oporbe najvećom sramotom u povijesti hrvatskog parlamentarizma?
Dobar dio oporbe u zadnjih je sedam godina višestruko pokazao da se radi o izgubljenoj skupini koja duboko kompromitira Hrvatsku u cjelini, a zasigurno ne pridonosi napretku domaćeg političkog života. Međutim, nedavni primitivizam kojeg je pokazala u Saboru govori da su se oporbenjaci opasno približili krajnjem stadiju bezglavosti. Ja sam naime uvjeren da su oporbeni udarači zapravo htjeli spriječiti da se hrvatska javnost upozna s uspjesima Vlade te da su zato proizveli tu buku! (Degutantno urlanje zastupnice Selak Raspudić ipak nije spriječilo da premijer na kraju svega dobije zasluženi pljesak.) Objektivno je oporba nesposobna za išta iole ozbiljno pa joj je preostala jedino galama i lupanje.
Upozorio bih međutim i na još jednu stvar koja me dosta zabrinjava. Pazite, da bi oslabila Vladu, Plenkovića i HDZ oporba se (zajedno sa Zoranom Milanovićem) upušta u akcije koje opasno ugrožavaju nacionalnu sigurnost, vladavinu prava, društveni mir i osobnu sigurnost pojedinaca. Evo vam sasvim konkretni primjeri. MOST se naravno proslavio miniranjem borbe protiv pandemije i razumijevanjem za ruske ubojice ukrajinske djece, a nedavno i pozivom na organiziranje nelegalnih (i naoružanih!) seoskih straža (koje bi sutra naravno mogle zapucati u bilo koga!), Milanović je smrtonosnu pandemiju usporedio s karijesom (i time sasvim sigurno nekog odgovorio od cijepljenja!) te je najavio miniranje aktualnih nacrta kaznenog zakona (obećao je pomilovati sve prekršitelje zakona!), a Domovinski pokret smatra normalnim da jedan njihov član upućuje smrtnu prijetnju premijeru. Da bi dakle ugrozili HDZ oporba i njezin pokrovitelj s Pantovčaka spremni su riskirati zdravlje i sigurnost građana. To su iznimno opasne tendencije kojima će se HDZ naravno znati suprotstaviti.
Kako komentirate neujednačen tretman dijela hrvatskih medija prilikom izvještavanja o aktivnostima vladinih i HDZ-ovih dužnosnika u odnosu na ostale političke aktere?
Tu ste nažalost dobrim dijelom u pravu. Smatram da se ta pojava treba tumačiti na dva načina. S jedne su strane brojni lijevi i desni komentatori svega i svačega koje objedinjuje jedinstvena mržnja prema HDZ-u i posebno premijeru Plenkoviću. Ta je mržnja naslijeđena iz ranijih godina, a bilježim i neku perverznu ljubav nekih prema pojedincima i strukturama sumnjivih kvaliteta, odnosno svemu onome što sada HDZ i Plenković nisu! S druge strane, u domaćem javnom životu prevladava jako štetna maksima da je samo loša vijest zapravo vijest. Otud poplava spekulacija, manipulacija, skandala i lažnih vijesti u domaćem medijskom životu. To je također element koji na umjetan način održava oporbu na životu.
