Svestrani 25-godišnjak nekadašnji je član Partije demokratskog progresa i zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a na predstojeće Opće izbore u Bosni i Hercegovini izlazi kao nezavisni kandidat za predsjednika RS-a. U opsežnom intervju predstavlja nam ključne smjernice svog izbornog programa, po čemu se izdvaja od drugih. Donosi svoje viđenje političkih konstelacija u BiH te kako se nosi s raznim podmetanjima.
Je li točno da ste jedan od najmlađih političara u BiH na ovim izborima?
Jeste. I ponosim se tom činjenicom. To što sam najmlađi nije me spriječilo da budem prvi u bitkama protiv korupcije i nepravde u mojoj zemlji. Da sudjelujem u radu mnogih bitnih procesa sa svega 20 godina i budem jedan od najboljih vijećnika po broju osobnih glasova u Gradskoj upravi Banja Luka. Mnogo je stvari koje sam prvi i najmlađi odradio i u svim sam pobijedio.
S obzirom da ste po nacionalnosti Hrvat iz okolice Prijedora, kakve si šanse za dobar rezultat predviđate na izborima baš u RS-u?
Baš zato što sam Hrvat iz okoline Prijedora, očekujem uspijeh. I pobjedu. Moja prednost je što sam odrastao u mjestu pored Prijedora, zajedno sa Hrvatima, ali i drugim nacijama i vjerama, gledajući svakodnevno šta se dešava. Srbima i Bošnjacima, problemi nisu kod nas rezervirani samo za jedan narod, nego za sve. Što sam imao priliku da slušam, učim i pamtim. Problemi Hrvata ne odnose se samo na moj Prijedor. Već i na Posavinu, Banja Luku, Orašje, Hercegovinu. Mnogo je to glasova koji se do sada nisu mogli čuti, a moći će kroz mene u kampanji, a dan nakon izbora i iz moje nove kancelarije u Palati predsjednika Republike Srpske. Iz kabineta potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda. I kancelarije koja će svaki dan biti otvorena za sve ljude koji imaju potrebu reći nekome koji problem imaju.
Već ste ste našli u sukobu sa Dodikom i Vučićem oko skidanja njihovih plakata u Banja Luci. Opišite nam ukratko navedeni slučaj.
Moj sukob sa spomenutom dvojicom, prvenstveno sa Dodikom je i politički. O Vučiću i nemam neko mišljenje, sve dok se njegov lik ne nalazi iza nečega šta su stanovnici RS platili svojim novcima, a prisvojeno je politički i za osobnu promociju. Mogao bih reći da je on bio kolateralna šteta Dodika. Vučić je čak dosta pomogao moju Banja Luku i zahvalan sam mu na tome, možda je pomogao on više ljude u RS u protekle 2 godine nego Hrvatska država, odnosno taj kraj u kojem žive Hrvati u posljednih 10 godina. U cijelu priču umiješani su i privatno-poslovni odnosi rukovodstva RS-a, a iza cijele priče kriminal, nepotizam, korupcija i nelegalnost. Radi se o lokalnoj firmi koja je već optuživana za poslovni kriminal, koja je gradila autoput i iznad vijadukta: slike Vučića i Dodika uz natpis-svjetlo na kraju tunela. Da razgraničimo. Niti su njih dvojica “svjetlo”, niti trebaju da “vise” na vijaduktu. Zakoni su isti za sve, pa i za Vučić i Dodika. Bilo bi mnogo bolje da su to upamtili.
Politički protivnici iz Dodikove stranke su vas prozvali ustašom. Jeste li ih tužili radi izrečenog?
Naravno da jesam. Uopće se ne pronalazim u toj priči, riječi, ali svi trebaju znati da se javno izgovorena riječ, skupo plaća. Da postoji društvena odgovornost, ako već nema moralne. Danas je protiv tog čovjeka podignuta optužnica zbog ozbiljnog kaznenog djela javnog izazivanja i poticanja na nasilje i mržnju.
Potom su vas ucjenjivali eksplicitnim snimkama i za iste tražili novac. Jeste li se uplašili i radi tog nakratko otišli iz politike?
Kolege bi me optužile za svašta. Snimak je bio nešto što su jedva čekali. Mnogi. Bilo je strašno mjesecima sjediti i čekati poziv.
Novu ucjenu, u vrijeme kada se od mene za prestanak torture traže milijuni! Ej, milijuni! Nije problem doći do mojih financijskih podataka. Imam svoje poduzeće, nisam u minusu, ali nisu to ni velike zarade. Odakle meni milijuni? Naravno da sam momentalno odlučio napustiti politiku! Sva moja intima, privatni život, bačeni su mimo moje volje na uvid svima. Znanim i neznanim. Roditeljima, komšijama, poznanicima…Pojedini su me deklarirali kao jedno, a sve godine mog rada nestale su u sekundi. Sve što ste radili 10 godina nestalo je za svega par klikova. Izašao sam nesmotreno iz politike.
Onda sam shvatio da imam dug prema svim narodima ovdje da budem jak. Sada sam se vratio da se borim, ponovo. Da nastavim gdje sam stao i još mnogo više!
Zašto ste se odlučili u zadnji trenutak ponovno politički aktivirati?
Sami ste spomenuli da sam Hrvat. Nisam zbog toga imao većih problema, ali jesu me javno nazivali “ustašom”. Izmišljali i crtali novo obiteljsko porijeklo. Kao Hrvat sam se sretao sa neriješenim pitanjima koja muče i ostale. Od infrastrukture, obnove, nadalje. I znao sam da nemaju kvalitetnog predstavnika. Iz stranke sam izašao, djelomično sam, a i od nekih i istjeran. Tada mi je bilo malo krivo. Sada bih im se svima zahvalio. Učinili su mi uslugu svojim direktnim napadima, ali i podmuklim spletkarenjima. Tu moram zahvaliti nevjerovatnoj podršci mog Gradskog odbora stanke u Banjaluci.
Za vas tvrde da ste politički aktivist i da je to lažni mamac za birače kojima podilazite. Kako to komentirate?
Moj politički aktivizam ima konkretne rezultate, nije problem ,,vikati“ da nešto ne valja i ukazivati na probleme. E, ja radim i to, ali nakon toga nudim i konkretna riješenja kako te anomalije riješavati. Bez predlaganja rješenja politički aktivizam je meni smiješna društvena pojava.
Ali uvijek ljudi pričaju. Isti oni ljudi koji uspijeh ne opraštaju. Koji se ponašaju da im je sve servirano na dlanu. Meni nije bilo. Došao sam u Banja Luku, koja je sada moj grad isto kao i Prijedor iz Gornje Ravske, koja je oko 30 kilometara od Prijedora. Mjesta gdje se borimo za internet, asfalt, obnovu, mjesta u kojem nemamo niti jedan stup javne rasvjete…Kao da je 1995. godina. Bavio sam se naukom, strukom, bio predsjednik najveće omladinske organizacije, podigao je na noge. Napravio malu, ali stabilnu firmu, sa par radnika, prijatelja i entuzijasta, sada rastemo, lagano, ali sigurno, to je moje životno djelo. Karijeru. Što bih se sada osvrtao na “glasine” i priče, kada sam za 25 godina naučio da je samo rad pravo mjerilo?
Na koje glasove računate i kako gledate na politiku koju u BiH provodi HDZ-ov Dragan Čović?
Ciljna grupa mi nisu samo i osnovno Hrvati, iako o problemu povratnika pričam i slušam mjesecima. Imam prijatelje svih nacija i vjera.
Računam na glasove svih onih koji razumiju i prepoznaju ideju da je vrijeme za promjene. Računam na glasove i podršku svojih prijatelja iz bivše stranke. Možda smo se rastali kao stranačke kolege, nismo kao ljudi. I od njih dobijam uvjeravanja da će me podržati.
Politika Dragana Čovića je monopolistička. Predsjednik je stranke sa hrvatskim predznakom, HDZ BiH već dva desetljeća. Predsjednik je Hrvatskog narodnog sabora. HDZ je konstantno u vlasti na svim nivoima. Sva priča o Hrvatima u BiH, samim time u RS, ide preko ove dvije organizacije. Kadroviranje. Postavljaju “svoje” kadrove kako hoće i kuda hoće, kada uđu u vlast. Čović jednostavno drži monopol na pitanje Hrvata u BiH. A oni masovno odlaze. I iz BiH, i iz RS. To je najbolji pokazatelj šta je Čović napravio.
Na koje se 4 ključne teme u kampanji oslanjate?
U kampanji želim pričati o onome što je istinski problem, ma koliko nekome prozaično izgledalo. Od infrastrukture, koje negdje ni nema, obnovi i povratku, demografiji – odnosno iseljavanju mladih i pravima koja se tiču svih nas. Ne smatram da su takozvane “velike teme” jedina stvar o kojoj se treba pričati. Kandidati obećavaju, prikazuju statistike, a nitko se ne trudi objasniti kako dovesti internet u selo i šta koja mjera znači za penzionera koji u prodavaonicu ide sa penzijom manjom od 150 eura. Imam mišljenje i stav o svemu tome što sam naveo pod “velike teme”. Ali, idemo prvo objasiti gdje nam je pola milijuna mladih i zašto su otišli, ako već vlada ovakvo blagostanje, koje gledamo kod vladajućih. Opozicija, koja je samo čekajući izborne rezultate mogla profitirati na greškama vlasti, nije uspjela ništa. Uz par izuzetaka. A, trebali su mnogo više. Imali su sve uslove.
Kratko rečeno:
Imaju li prema Vašem mišljenju Hrvati u BiH uopće perspektivu za bolju budućnost?
Naravno. Da to ne mislim ne bih sjedio ovdje. Hrvati u BiH trebaju samo nove ideje i bolje rukovodstvo. Ova priča se ne mijenja od 2000. godine. 2.10. je vrijeme za promjene. Ima budućnosti za sve, BiH i Hrvatska i Srbija mogu primiti još 5 milijuna ljudi da žive ovdje i da nam ne bude ,,tijesno“.
Kako ocjenjujete politiku Plenkovića, odnosno Milanovića prema Hrvatima u BiH?
Politika koju Hrvatska, odnosno Plenković i Milanović sprovode, ono što pričaju i rade, kao predsjednik i premijer države koja je supotpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, garant, država s kojom imamo najveću granicu, naš “najveći i najbliži susjed”, ponekad je konfuzna. Hoću misliti da nisu dovoljno informirani. Baš to hoću da mislim. Loša informisanost. Posljednjih par dana, sve konfuznije i konfuznije, naravno, ni na čiju korist, osim dnevno – političku. Stav prema pitanju Hrvata u BiH je posebno zabrinjavajući. Nas ne interesuje kako se zove i preziva predsjednik i premijer Hrvatske, ni Srbije, niti bilo koje druge zemlje ali nas zanimaju institucije koje oni predstavljaju. 32,5 miliona kuna ide svake godine od Hrvatske u BiH, a nisam vidio neke projekte u Krajini, u Banjaluci, Prijedoru, da sam ih ja osjetio na svojoj koži.
Poslije izbora želim za istim stolom da sjedim i sa Plenkovićem i sa Milanovićem i da razgovaramo kako da pomognemo ljudima u BiH.
Zalažete li se za rušenje Daytonskog sporazuma?
Ne. Ne vidim kako da rušimo nešto što je označilo kraj jednog rata, bez opasnosti da započnemo novi. Situacija u BiH je došla do točke ključanja. Kao i svake izborne godine. Nacionalizam je, prema analitičarima koji svakodnevno prate kampanju, prva i jedina stvar u BiH (oko 80 posto zastupljenosti u medijima). Povijesne i etno-povijesne teme. U ovakvom okruženju, sa temama koje nisu riješene stotinu godina, bilo kakva rasprava o rušenju DMS-a pada u vodu. Ne kažem da izmjene ne trebaju. Ali, svi pregovori o ustavnim promjenama, nisu izmijenili jednu jedinu riječ, ne neku radikalniju stvar – rečenicu. Tko se sada sjeća Prudam ili “aprilskih pregovora o Ustavu BiH”? Ništa bolje nije ni u regiji, pogotovo na međunarodnoj sceni. Ako dođe do situacije da se pregovara o manjkavostima ustavnog uređenja BiH, biti će mnogo toga za raspravu. Od manjina, nadalje. U ovom trenutku, Dejtonski mirovni sporazum ne treba dirati.
