Domovinski pokret nije nasljednik Tuđmanove politike, nego nasljednik onih politika koje su
Tuđmana dovodile u pitanje i nisu shvaćali bit državne politike. Zbog toga stalno i u svim
prilikama napadaju HDZ. Smeta im suradnja HDZ-a s nacionalnim manjinama, što je i
ostavština Tuđmanove politike pomirbe, a ponajviše im smeta predsjednik Vlade i HDZ-a
Andrej Plenković, jer je pod njegovim vodstvom HDZ okupljajuća i vodeća politička snaga
Hrvatske, koja je uvjerljivo pobijedila na parlamentarnim izborima i vodi Hrvatsku uspješno
već 5 godina te se suočava s brojnim izazovima i nepredviđenim kriznim situacijama.
S druge strane politika ucjenjivanja, huškanja i isključivosti, Domovinski pokret je 2020.
dovela do oporbe, u kojoj se ubrzo raspao na različite frakcije, što dovoljno govori o
ozbiljnosti političkog djelovanja i stvarnim domoljubnim motivima.
Čitamo o tome kako se jedna netransparentna politička opcija, koja se međusobno proziva
zbog privatnih interesa, skrivenih agendi, urota, tajnih snimanja i zavjera, vina i starih CDova te visine kamata na financijske zajmove vlastitoj stranci poziva na utemeljitelja hrvatske
države i obrušava na one koji provode njegovu politiku.
Domovinski pokret više nalikuje na politički projekt izmišljen da našteti HDZ-u i
Tuđmanovoj politici, predstavljajući se tobože kao “autentični i izvorni HDZ”, a zapravo
pomažući ljevici, u što smo se uvjerili i na predsjedničkim izborima. To je inačica
dosadašnjih antituđmanovskih politika zaogrnuta u lažnu brigu za hrvatske nacionalne
interese.
Hrvatska se od svog postanka nagledala različitih pokreta i stranaka koje su se na nju pozivali,
a zapravo su joj svojim promašenim politikama samo štetili.
