U slučaju da trenutno visok broj novozaraženih koronavirusom značanije ne padne, mislite li da će biti moguće održavanje lokalnih izbora te da isto neće rezultirati dodatnim pogoršanjem epidemiološke slike?
Što se tiče organiziranja samog izbornog dana, on se bez većih problema može organizirati uz epidemiološke mjere, tako da s te strane ne vidim razlog da bi se u pitanje dovodili demokratski standardi. Potrebno je na biračkim mjestima osigurati da birači drže distancu, nose maske, dezinficiraju ruke, a ako imaju simptome bolesti ili su bili u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom da ostanu kod kuće i prijave se za glasanje od kuće.
Kako objašnjavate činjenicu što zemlje u okruženju unatoč višemjesečnog strožeg režima mjera svejedno imaju višu stopu smrtnosti nego Hrvatska? Što možemo zaključiti iz tog podatka, odnosno koja je mjera borbe protiv suzbijanja pandemije efikasnija?
Sve mjere kojima se sprječava širenje respiratornih infekcija su učinkovite: održavanje distance, nošenje fizičke barijere ispred usta i nosa, higijena ruku, izbjegavanje bliskog kontakta s drugim osobama, provjetravanje prostora. Organizacija provođenja ovih mjera u cjelokupnoj zajednici je zahtjevna te u zemljama gdje naizgled stroge mjere nisu dale rezultat – došlo je zbog izbjegavanja i nepridržavanja mjera. Mi još uvijek ne znamo točan broj umrlih jer se u službenim izvješćima vide samo oni koji su umrli na COVID odjelima bolnica. U prosincu smo imali veliki višak smrtnosti, a dio je sigurno pripisan i COVID-u. Podatke za ovu godinu tek ćemo vidjeti. Kao voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravstva za zaštitu zdravlja starijih osoba rukovodio sam povjerenstvom koje je organiziralo zaštitu u domovima za starije te smo tu napravili dobar posao: iako smo strogim mjerama onemogućili posjete i izlaske te smo u drugom valu u domovima imali male COVID bolnice (bilo je preko 2000 aktivnih zaraženih osoba tijekom drugog vala) smrtnost je bila 15%, a i udio umrlih iz domova za starije bio je oko 15% svih umrlih od COVID-a (u nekim državama EU taj udio se penjao i do 50%). Nakon dolaska cjepiva prvo smo cijepili korisnike i djelatnike u domovima za starije te smo tamo postigli kolektivni imunitet (više od 80% imunih korisnika) i sada u trećem valu nemam više puno zaraženih (ispod 300 aktivnih slučajeva). To je primjer da se strogim mjerama i cijepljenjem smrtnost od ove bolesti u najranjivijoj skupini može staviti pod kontrolu. Ako su mogli domovi za starije, zašto ne bi i ostali?!
S obzirom da odaziv na masovno cijepljenje nije zaživio u punoj mjeri zbog straha građana od primanja AstraZenecinog cjepiva radi pojave krvnih ugrušaka, da li postoji bojazan da će odaziv biti još i manji nakon što je poznato da se isti problem pojavljuje i u slučaju Johnson&Johnson cjepiva čije su pošiljke već pristigle u Hrvatsku te je najavljeno da će njime biti cijepljeni i djelatnici u turizmu?
Mi smo još na samom početku tzv. masovnog cijepljenja. Ovo do sada ipak nije masovno obzirom na nažalost premali broj doza koje imamo. Optimizam ulijeva ugovaranje dodatnih doza te se nadam da ćemo uskoro cijepiti desetke tisuća građana dnevno. Razumijem oprez građana, no cjelokupna pandemija izaziva strah i nepovjerenje koji se dijelom prelije i na proces cijepljenja. Što se tiče AZ cjepiva, ja sam se cijepio njime jer je sigurno i učinkovito. Kada razgovaramo o riziku od nuspojava često nismo svjesni da svakodnevno prihvaćamo različite rizike koji su puno veći od rizika nuspojave lijeka (primjerice svaki dan odlazimo u promet iako postoji mogućnost prometne nesreće). Masovno cijepljenje ima ogromnu kolektivnu korist i jedino tako ćemo se vratiti životu koji smo znali prije ove pandemije. Podsjećam da smo se svi već u djetinjstvu cijepili protiv desetak dječjih bolesti. Teza da se radi o novim cjepivima ne stoji jer se i mRNA tehnologija i adenovirusi kao vektori koriste već godinama, samo je bilo potrebno pronaći „komadić“ SARS-CoV-2 na koji ćemo stvoriti efikasni imunološki odgovor. Patentiranje cjepiva u tako kratkom roku izniman je doseg znanosti civilizacijskih razmjera.
S kojim ste se najtežim posljedicama post-COVID sindroma kod pacijenata dosad susretali te da li i osobno osjećate simptome istog s obzirom da ste također preboljeli COVID-19?
Osobno sam nakon preboljenja nekoliko tjedana imao kroničan umor te neobičan osjećaj u kogniciji (ono što se na engleskom slikovito zove brain fog) te sam se prilično udebljao. Sada se čini da najmanje 10% osoba koje su preboljele COVID-19 imaju neke od simptoma i nakon završetka akutne bolesti (tzv. post-COVID ili long-COVID). Najozbiljnije posljedice su pojava tromboza i embolija te oštećenje pluća i posljedično oštećenje srca. Poremećaji zgrušavanja krvi i promjene na stanicama krvnih žila koje nastaju zbog generalizirane upale mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i nekoliko tjedana ili mjeseci nakon akutne faze bolesti. Osoba koja je imala težu upalu pluća obično na dijelu pluća razvije ožiljke zbog kojih poraste plućni tlak (plućna hipertenzija) što je opterećenje za desno srce i trikuspidalni zalistak. Postoje i posljedice na neurološkom sustavu, posljedice po mentalno zdravlje, kronični umor, debljina, gubitak kose i druge.
