Gospodine Goluža, otkuda Vam poriv da do ranih jutarnjih sati držite budnim kolege „ljevičare“ u Gradskoj skupštini?
Ha,ha,ha…Očito ciljate na 6. sjednicu Gradske skupštine, jednu od najdužih jednodnevnih kontinuiranih sjednica Gradske skupštine u povijesti. Sjednica je, uz kraće stanke, trajala gotovo 19 sati. „Ljevičari“ su na njoj morali ostati zbog održavanja kvoruma, a ja sam ostao zbog odgovornosti prema građanima i činjenice da su točke dnevnog reda koje sam osobno predložio došle na red tek tada, debelo iza ponoći.
Zašto se inzistira da u tim ranojutarnjim satima, kad svi normalni ljudi spavaju, Skupština i dalje radi?
Zato jer to odgovara vladajućima. Oni preziru i izbjegavaju argumentiranu raspravu, a odluke vole donositi na brzinu i po mogućnosti bez javnosti. Za to su im idealni kasni noćni ili rani jutarnji sati. Tada oporbe, a pogotovo novinara nema u vijećnici.
Bezuspješno ste najavili pokretanje opoziva predsjednika Gradske skupštine. Gdje je zapelo?
Zapelo je jer HDZ i DP sa svojim satelitima nisu podržali prijedlog Kluba Mosta. Izgleda da im je Klisović dobar predsjednik Skupštine iako su u dva navrata, nezadovoljni načinom njegova vođenja Skupštine, demonstrativno napustili Skupštinu debelo prije njenog završetka. Na taj način nisu sudjelovali u donošenju odluka vezanih u čak pedeset točaka dnevnog reda. No, Klisović im je i dalje poželjan i dobar za vođenje Skupštine. Čudno, ali istinito!
No umjesto predsjednika Klisovića, opozvan je potpredsjednik Peternel.
Peternelovo razrješenje podržali su svi gradski zastupnici osim četvorice iz njegova Kluba. Podnošenjem neopozive ostavke, kolega Peternel je preduhitrio svoj opoziv i odgodio izbor drugog potpredsjednika.
Kako doživljavate ulogu i značaj Gradske skupštine u smislu kreiranja gradskih politika ili barem davanja konstruktivnih prijedloga koji bi iste mogli unaprijediti?
Gradska skupština smišljeno se eutanizira i većim dijelom je pretvorena u stroj za izglasavanje gradonačelnikovih prijedloga. Shvatljivo mi je da tome teži gradonačelnik Tomašević, no potpuno mi je neprihvatljivo da to omogućava predsjednik Gradske skupštine Klisović. Važne točke dnevnog reda stavljaju se na kraj sjednica, prijedlozi i amandmani oporbe redovito se odbijaju bez ikakvog suvislog obrazloženja, a potencijalno štetni prijedlozi pozicije redovito se prihvaćaju.
Na što konkretno mislite?
Odluka o izmjeni odluke o novčanoj pomoći roditelju odgojitelju, kolokvijalno nazvana „Tomaševićeva odluka o ukidanju mjere roditelj odgojitelj“, najbolji je primjer takvog rada Skupštine. Radi se o protustatutarnoj, protuzakonitoj i protuustavnoj odluci. Iako je Klub Mosta upozoravao na protupravnost „Tomaševićeve odluke“ i predložio način kako bi se u okviru zakona moglo pozitivno utjecati na smanjenje broja korisnika mjere roditelj odgojitelj, većina u Skupštini digla je ruke za „Tomaševićevo ukidanje“. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ti Tomaševićevci ponašati kad sud utvrdi protuzakonitost onoga što im je Tomašević nametnuo, a oni podržali. Mi ćemo tada tražiti ostavku i gradonačelnika i predsjednika Gradske skupštine jer će to biti dokaz da su veliku skupinu naših sugrađana, usprkos našim upozorenjima, nastojali pretvoriti u građane drugog reda na koje se ne odnose pozitivni hrvatski zakoni.
Često u svojim govorima u Skupštini, gradonačelnika suočavate s onime što je prije govorio i ukazujete na njegovu nevjerodostojnost.
Nevjerojatan je preobražaj onog starog, iskonskog, oporbenog gradskog zastupnika Tomislava Tomaševića. On je danas potpuno druga osoba, koja bez imalo srama radi i predlaže ono protiv čega je bio dok je bio u oporbi. Zapanjujuća je lakoća kojom Tomašević gazi svoja predizborna obećanja. Od zakletog antibandićevca, koji je na antibandićizmu i zavrijedio povjerenje Zagrepčana i Zagrepčanki, postao je bandićevac. U gotovo svemu nastavlja i provodi Bandićeve politike.
Nazvali ste ga „Bandićem bez duše u crnim tenisicama“.
Evidentno je da Tomašević nema socijalnu osjetljivost pokojnog gradonačelnika, a sam je javno izjavio: „Imam dva para potpuno crnih tenisica, jedne Adidas i druge Vans. Nikada neću obući cipele.“ Obzirom da su Bandić i Tomašević, po načinu rada i politikama koje provode, vrlo slični, od tuda i ta metafora da je Tomašević Bandić bez duše u crnim tenisicama.
Trenutno je aktualna Odluka o sakupljanju komunalnog otpada. Što njome dobivaju građani Zagreba?
Odlukom se na građane Zagreba prebacuje dio posla podružnice „Čistoća“, prvenstveno u smislu razvrstavanja otpada odnosno odvajanja reciklabilnih sirovina. Za taj rad građani će biti „nagrađeni“ značajno višim računima i potencijalnim kaznama. Novac dobiven prodajom razdvojenog otpada u potpunosti će zadržati „Čistoća“. Dakle, građani postaju servis gradskoj tvrtki „Čistoća“ umjesto da tvrtka „Čistoća“ bude servis građanima.
Kakva, po Vama ta odluka? Je li ona dobra ili loša za Zagreb i Zagrepčane?
Odluka nije toliko loša koliko je nedovoljno dobra. Osim ove perverzne poslovne inverzije koja jamči dodatne prihode „Čistoći“, u praksi će biti velikih problema oko provođenja odluke jer je ista teško provediva za sve veće gradove u kojim dominiraju domaćinstva u višestambenim zgradama u gusto naseljenim područjima, a Zagreb je baš takav. Od 380.000 domaćinstava u Zagrebu, čak 80% ih je u višestambenim zgradama od po 10-ak i više kućanstava.
Što je najspornije u toj mjeri?
Po meni dvije stvari. Prvo, formiranje cijene sakupljanja i odvoza otpada ne temelji se na tehnologiji koja omogućava posve individualizirani obračun cijene odvoza prema stvarnoj količini „proizvedenog“ i odloženog otpada već se radi o najbazičnijem načinu obračuna putem vrećica za miješani komunalni otpad. Drugo što držim spornim je princip solidarnog plaćanja ugovorne kazne svih suvlasnika u višestambenoj zgradi. Po tome će i oni koji uredno odvajaju otpad u slučaju da s njima u zgradi živi osoba koja ne razvrstava otpad participirati u plaćanju kazne. To je nepravedno i destimulirajuće.
Prošlo je već punih devet mjeseci od kada je nastupila nova gradska vlast. Kako ocjenjujete dosadašnji mandat novog gradonačelnika?
Nova gradska uprava donijela je jako malo, gotovo ništa od obećavanih, priželjkivanih i očekivanih promjena na bolje. Umjesto najavljivanog obračuna s navodnom korupcijom i kriminalom u gradu, gradska se uprava za sada obračunava sa roditeljima odgojiteljima, ugostiteljima i doktorandima. Njima su drastično smanjili dosadašnja prava.
Nastavili su Bandićevu politiku zbrinjavanja otpada i financiranja kapitalnih objekata, zadržali su njegove principe kadroviranja u gradskim ustanovama i poduzećima. Zapošljavaju one koji su se svojim dosadašnjim „revolucionarnim“ aktivizmom dokazali da razmišljaju i djeluju „na liniji“. Nastoje razgraditi institucije u kulturi, politizirati njihov rad i pretvoriti ih u mjesta za ideološke obračune s neistomišljenicima. Puno je tu bilo lutanja i nesnalaženja. Od Zagrebačkog holdinga, DB Srebrnjak, Muzeja grada Zagreba, Dinamovog stadiona… Obnova grada nije ubrzana. Javne usluge nisu unaprijeđene. Građani polako gube strpljenje i izražavaju nezadovoljstvo. Sve u svemu pred nama je zanimljivo razdoblje u kojem će se gradska uprava početi suočavati s posljedicama odluka koje je donijela. Neće im biti lako!
