Kako uspijevate izbalansirati dva vrlo zahtjevna posla – onaj liječnika i onaj gradonačelnika Ploča, ali i ništa manje zahtjevnu stranačku funkciju člana Predsjedništva SDP-a?
To je izuzetno fizički i psihički naporno te definitivno ostavlja traga na mene, no s druge strane takav dril koji proživljavate iz dana u dan vas dovodi na jednu višu razinu funkcionalnosti i sposobnosti. To vam omogućava da puno brže razmišljate, steknete naviku rješavanja problema i situacija u hodu, naučite raspoređivati uloge unutar sustava na druge ljude kako bi u svakom trenutku imao povratnu informaciju o procesima koji se događaju, itd. Paralelno s time morate naći prostora i vremena za osobnu edukaciju i stjecanje specifičnih znanja koji se ne nadograđuju samim procesom rada već za koje je potrebna klasična vrsta edukacije. Iako sam već u onoj fazi života u kojoj bi trebao imati formiran okvir svog djelovanja, i dalje, s jedne strane funkcioniram kao da je sve ovo što radim jedna prijelazna faza u nešto konkretnije, a sa druge strane planiram kako i kvalitativno i kvantitativno rasteretiti samog sebe. Najčešći mi je zaključak da se trebam uže samodefinirati. Profesionalnu karijeru liječnika nastojim održavati na najvećoj mogućoj razini jer time generiram poziciju koja je neovisna od politike kao takve, i egzistencije kroz istu te samim time sebi otvaram prostor da razmišljam, komuniciram i djelujem neovisnije nego bi mogao vezan uz plaću od političkog rada. U proteklom periodu mi se ta komparativna prednost u nekoliko navrata pokazala dobrom i naravno da nemam u planu odustat od svog liječničkog poziva jer to uistinu čini značajnu komparativnu prednost i u obavljanju javnih poslova, odnosno politike.
Iako će dovršetak izgradnje Pelješkog mosta značajno doprinijeti i Vašim Pločama, postoji li prostor gdje bi se prometna infrastruktura dodatno mogla unaprijediti, a što je resorni ministar Oleg Butković u svojem već dugogodišnjem mandatu propustio učiniti? Kakvu suradnju imate s njim?
Ploče su dobro prometno povezane s obzirom da je izlaz, odnosno dovršetak autoceste u samim Pločama te to što je luka kao najveći gospodarski subjekt doslovno brzom cestom povezana tom autocestom kao i sam grad. Konekcije prema jugu nisu na razini onih prema sjeveru, ali to je nešto za što se nadam da će se u budućnosti razvijati. U Ploče je država iz aspekta lučkog područja dosta ulagala te su se određene stvari i unaprijedile što je uostalom i vidljivo prema određenim pozitivnim pokazateljima. U ovom trenutku ima dodatnog prostora za izgradnju prometne infrastrukture u samim Pločama, ali za Ploče gospodarski najvažnija prometna infrastruktura ne ovisi isključivo o RH, već o susjednoj Bosni i Hercegovini u pogledu dodatnog unapređenja sustava želježničkog prijevoza i završetka izgradnje Koridora 5C. No poznavajući način funkcioniranja susjedne nam države, pitanje je koliko će se taj proces oduljiti te smatram da je to nešto na čemu trebamo inzistirati s obzirom da u određenom djelu zasigurno sudjelujemo u procesima donošenja pojedinih odluka. Ako se sve navedeno provede u budućnosti će se to svakako pozitivno reflektirati i na same Ploče u smislu daljnjeg razvoja gospodarstva, a svakako i turizma.
S ministrom Butkovićem nisam imao previše kontakta i suradnje, osim jednog inicijalnog, kada je ministarstvo omogućilo gradu Pločama da vodi glavnu ulogu u razvoju projekta luke nautičkog turizma u samim Pločama. Navedena procedura pripremne dokumentacije je u završnoj fazi i ubrzo bi mogli krenuti i sa samom fizičkom realizacijom projekta.
Jeste li zadovoljni odvijanjem turističke sezone uz propisane epidemiološke mjere te kako predviđate da će se ona odraziti na zdravstvenu sliku Hrvatske na jesen kada je riječ o pandemiji koronavirusa?
Volimo se oslanjati na sezonu jer znamo da nam donosi dosta novca u državni proračun, međutim to treba sagledavati i iz drugih aspekata jer se upravo spomenuto oslanjanje na turizam i pokazalo kobnim kada govorimo o hrvatskom gospodarstvu i covid krizi. Naravno da će Plenković gospodarsku situaciju prikazivati ružičastom i to je očekivano, međutim izuzetno je opasno ako ju on takvom stvarno i vidi.
Prema nedavnoj preporuci MMF-a Hrvatska bi trebala ispitati svoje poslovne modele. Takva preporuka je nastala jer su iz MMF-a ocjenili da su naši modeli previše naslonjeni na kontaktni (uslužni) sektor. Jasna je to poruka da naše poduzetništvo ne spada u skupinu produktivnih, već u skupine neproduktivnih i/ili destruktivnih.
Zaključak je nastao iz analize koja je dokazala da naše rentijersko i kvazirentijersko poduzetništvo ne stvara novu ekonomsku vrijednost. Država koja se oslanja na ekonomiju preraspodjele, a ne na ekonomiju stvaranja nove vrijednosti je izrazito neotporna na gospodarske krize koje će se periodički ponavljati. Da je navedeno točno, vidimo i po usporedbama hrvatskog gospodarstva i gospodarstva ostalih zemalja EU kroz zadnje 2 godine. Što se tiče turističke sezone, smatram da možemo biti zadovoljni pogotovo s obzirom na očekivanja, a kako će se to odraziti na zdravstvenu situaciju je još upitno – sigurno je da je neće pomoći, a koliko će odmoći ćemo tek vidjeti. Polako se treba privoditi kraju priča oko provođenja epidemioloških mjera jer u vremenu u kojem su cjepiva dostupna doslovno na svakom koraku, odgovorni građani bi sami morali biti svjesni što im ona donose, naročito oni koji još koronu nisu preboljeli. Cijepljenje se u svakom pogledu treba poticati, ali ne i nametati. Tzv. antivakseri ionako smatraju da korona nije ozbiljna bolest te da od cijepljenja nemaju ništa pa su sukladno time i protiv propisanih mjera. S druge strane imamo grupaciju ljudi koji koronu smatraju relativno opasnom bolešću, cijepljenjem više nisu ugroženi u mjeri da bi se jednako trebali pridržavati spomenutih mjera i zato bi se one iz moje perspektive trebale odmah ukinuti. Ako Vlada opreza radi to još ne žele u potpunosti primjeniti, barem neka postepeno krenu u tom smjeru.
Stekao se dojam da se ne slažete u potpunosti s odlukom predsjednika SDP-a Peđe Grbina vezano uz posljednju odluku o neobnavljanju članstva četvorice istaknutih stranačkih kolega. Na koji način biste s pozicije predsjednika stranke rješavali unutarstranačke nesuglasice i postupali prema onima za koje sumnjate da Vam čak “rade o glavi'”?
Povijest je već pokazala da stranački sustavi koji unutar sebe imaju snažne frakcijske borbe – ili propadaju ili se pak taj rat frakcija dovede do razine koja više nije ugrožavajuća po stranku, a to znači eliminacija jedne od frakcija. U bilo kojem trenutku se može krenuti, odnosno odmah se trebalo krenuti s adekvatnim radom, provedbom novih ideja, poglavito u situaciji u kojoj je SDP-u esencijalno nužna sadržajna reforma i reforma programa. Sa tom razinom kvalitete i kvantitete rada onemogućite one koji su lošiji od vas (a eventualno su vam i stranački oponenti) i nametnutim ritmom ih u konačnici učinite nebitnim faktorom. Time ćete dobiti dodatne sljedbenike među onima koji su eventualno bili neodlučni, kao i u djelu oportunista koji su bili protiv vas. Vezanje u stranci za pojedince je nešto što sustav stranke kao takav uništava, a to se dešava u trenucima kada stranka nema jasnu ideologiju.
Upravo je SDP deideologiziran posljednjih desetljeća i radi toga nas je zadesila trenutna situacija. Smatram da je izbacivanje iz stranke, odnosno neprihvaćanje članstva zadnja opcija koja se treba povući, ako je ona jedina onda ju razumijem, ali gledajući iz svoje perspektive ju ne mogu prihvatiti. Pojedinaca koji se involviraju u stranke radi osobnih interesa, a ne kako bi kroz stranku doprinjeli boljitku društva ima i uvijek će biti u svim strankama. Kvaliteta SDP-a kao stranke koja mora proći reformu tj. vraćanje izvornoj socijaldemokraciji i njenim izvornim vrijednostima slobodi, jednakosti, socijalnoj pravdi i solidarnosti, će se također ogledati i prema kvaliteti samog članstva, u kojem bi udio pojedinaca orijentiranih samima sebi, trebao biti minimalan.
