Nedavno ste detaljno elaborirali koliko Dubrovačko-neretvanska županija gubi zbog toga što većina poljoprivrednog zemljišta stoji neobrađena. Koje su još prilike za razvoj županije propuštene radi nepostupanja aktualne vlasti te koje ste si planove i ciljeve postavili u svrhu revitalizacije života na području županije?
Puno je prilika propušteno. Prva je ta u poljoprivredi o kojoj sam već govorio. Godišnje gubimo dva Pelješka mosta na neiskorištenom poljoprivrednom zemljištu. Jedna smo od lošijih županija i po iskorištavanju pomorskog dobra. Nažalost, brojni investitori čekaju dokumentaciju koja je zapela negdje u ladicama županije ili ministarstva zbog neriješenog pomorskog dobra. Dokumentacija čeka i po 10 godina, što znači da svo to vrijeme mi gubimo prihode od koncesije, radnih mjesta, prometa tih objekata itd. Zapanjujuća je nonšalantnost odnosa prema javnom dobru. O neiskorištenim potencijalima za razvijanje zdravstvenog turizma moglo bi se posebno poglavlje napisati. Specijalna bolnica Kalos na Korčuli značajno može povećati prihode uz strateška ulaganja županije koja je osnivač i vlasnik, uz poseban ured za zdravstveni turizam pri županiji koji će razvijati tu gospodarsku djelatnost. Previše smo ovisni o samom turizmu i ova je pandemija pokazala koliko smo ranjivi. Aktualni župan ne može i zna bolje od pred-korona stanja, to je njegovo političko nasljeđe, a ono se urušilo u malo više od godinu dana.
Još od 70-tih godina prošloga stoljeća Vaši sugrađani slušaju ista obećanja o boljoj prometnoj povezanosti i početku izgradnje brze ceste Zračna luka – Dubrovnik koja je u domeni dugogodišnjeg ministra Olega Butkovića, ali isti već duže vrijeme ne uspijeva izabrati niti čelnog čovjeka Zračne luke Dubrovnik. Kakve nade polažete u to da će za sve gore navedeno biti pronađena adekvatna rješenja?
Nitko ne spori da je izgradnja brze ceste Zračna luka – Dubrovnik jedan od ključnih strateških projekta koji će osigurati bolju povezanost, umanjiti prometne gužve oko Dubrovnika, ali i učiniti krajnji jug još atraktivnijom turističkom destinacijom. No, realizacija niti jednog projekta koliko god on bio važan ne smije ugroziti kvalitetu života lokalnog stanovništva, izvorišta pitke vode i biljni i životinjski svijet. Prema varijanti koju zagovara Dobroslavić dio trase te brze ceste bi trebao proći iznad izvorišta rijeke Omble u Rijeci dubrovačkoj iako je gradsko vijeće Grada Dubrovnika jednoglasno donijelo deklaraciju kojom tu mogućnost izrijekom odbacuje kao izravnu ugrozu za izvorišta pitke vode, kvalitetu života ljudi i biljni i životinjski svijet na tom području. Postoje druge, puno prihvatljivije varijante koje nikoga ne ugrožavaju, ali za Dobroslavića mišljenje građana i stavovi struke nisu važni. Pokazao je to već i na pitanjima projekta na Srđu i Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju koji su izravna ugroza za ljudsko zdravlje.
Ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Nataša Tramišak nedavno je uručila 20 ugovora za projekte Dubrovačko-neretvanskoj županiji i ostalim jedinicama lokalne samouprave. Riječ je o ugovorima iz Programa podrške brdsko-planinskim područjima, održivog razvoja lokalne zajednice, podrške regionalnom razvoju i razvoju otoka. Je li ijedan od navedenih projekata već trebao i mogao biti realiziran ili su vladajući po dobrom starom običaju tempirali predstavljanje istih u jeku predizborne kampanje radi dobivanja naklonosti birača?
To je PR ministarstvo koje, u stvari, ne služi ničemu osim promidžbi vladajućih. Tako je i njezina prethodnica Gabrijela Žalac dijelila novac pred izbore i nosila projekte po Hrvatskoj pa znamo gdje je sad i u kakvim je problemima. Uvijek ću podržati kvalitetne projekte, neovisno od koga dolaze, ali preduvjet je da su ostvarivi i da uopće postoji iskrena namjera da ih se ostvari u razumnom roku. Ovdje ja to ne vidim. Vidim samo listu lijepih želja koju će se, po potrebi, reciklirati u sljedećih nekoliko izbornih ciklusa. To rade i danas pa nam tako još uvijek prodaju projekte koje je svojevremeno najavljivao Ivo Sanader.
Kako komentirate skandaloznu situaciju nastalu tokom izgradnje Pelješkog mosta kada je župan Nikola Dobroslavić dopustio devastaciju stoljetnih vinograda pelješke obitelji Rozić? Na koji način biste Vi postupili da ste bili na njegovoj poziciji te kako im nakon što preuzmete županiju eventualno možete pomoći da im se nadoknadi nastala šteta?
Situacija s obitelji Rozić i njihovim vinogradima mi je jako dobro poznata. Više puta sam razgovarao s njima, ali i bez razgovora lako je zaključiti da se trasa pristupnih puteva i obilaznice Stona “krojila” prema privatnim interesima. Kada između betonare načelnikovog brata i stoljetnih vinograda koji bi trebali biti zaštićeni kao lokalitet izabereš provuči cestu kroz vinograde svaki drugi komentar je suvišan. Bilo bi interesantno istražiti tko je sve i koliko novaca naplatio od izvlaštenja trase na kojoj se sada grade pristupni putevi. Bilo bi tu jako puno zanimljivih spoznaja i o vlasnicima zemljišta, ali i o tome koliko je vrijednost njegovih pojedinih djelova u međuvremenu “napuhana”. Ova priča sigurno ovdje neće stati.
Kako mislite da će izgledati Vaša suradnja s Matom Frankovićem i HDZ-om ako im Dubrovčani ponovno poklone povjerenje?
Sa svima kojima je u interesu razvoj županije i realizacija projekata za uspješnije sutra planiram vrlo iskreno i otvoreno surađivati. Kao župan smatram da si ne mogu dopustiti strančarenje niti ignoriranje ili marginaliziranje onih koji nisu na mojoj političkoj liniji. Ako je suditi prema prvom krugu izbora, politička karta županije mogla bi biti puno šarenija nego u prethodnom mandatu i ta činjenica ide u prilog onome što cijelo vrijeme govorim – treba nam župan koji će uvažavati sve i neće zanemariti ni jedan dio županije. Zato pozivam sve koji žele ravnomjeran razvoj za uspješnije sutra da u nedjelju daju svoje povjerenje meni i biraju čovjeka budućnosti koji će imati inicijativu i boriti se za njihove interese.
