PIŠE: Ivan Rupčić
Prvi od dva slaloma Svjetskog kupa skijašica na Sljemenu uspio se održati proteklog tjedna, unatoč katastrofalnim uvjetima. Zbog iznimno visokih temperatura umjetni snijeg na Crvenom spustu je popustio, staza je bila „premekana“ i mnoge su se skijašice žalile. Među njima je i 16-godišnja Lara Colturi, kći nekadašnje olimpijske pobjednice Daniele Ceccarelli, koja nastupa za Albaniju. Colturi je imala startni broj 51, ali je u donjem dijelu staze, gdje je bilo najviše rupa, pala i nije stigla do cilja. Ukupno čak 21 skijašica nije završila prvu utrku, pri čemu je Larin problem bio utoliko veći što se ona i ozlijedila, pa nije skijala u drugom slalomu.
Poslije svega oglasio se i albanski skijaški savez. Razočarani su zbog uvjeta za skijašice, a usput su se malo i narugali organizatorima sljemenskih utrka.
„Lara Colturi iznimno je talentirana djevojka. U užasnoj, blatnoj kaljuži, bila je spremna završiti utrku, ali to nije uspjela u posljednjih nekoliko metara, jer to jednostavno nije bilo moguće. A drugi put utrka se može održati čak i u Tirani“ -objavili su Albanci.
Albanski skijaški savez možda djelomično i jest u pravu, no nije upućen u cijelu sliku otkazivanja druge sljemenske utrke. Razlog otkazivanja odluka je Međunarodne skijaške federacije (Federation Internationale de SKi – FIS). FIS nije prihvatio zamolbu direktora Hrvatskog skijaškog saveza, gospodina Vedrana Pavleka da se vrijeme utrke prolongira, što je inače ustaljena praksa.
Skijanje na zagrebačkom vrhu Sljemenu već godinama je upitno, kao i na svim svjetskim skijalištima nižim od 2500 metara nadmorske visine, koje švicarske banke ne kreditiraju već cijelo desetljeće zbog klimatskih poremećaja izazvanih globalnim zatopljenjem. Ili da budemo precizniji, istim skijalištima upitna je skijaška svrha u budućnosti zbog nedostatka snijega, a među njima se nalazi i zagrebački vrh Sljeme. No, ostavimo skijanje skijašima!
Naše Sljeme, kao pluća grada Zagreba, ima niz zanimljivosti za Zagrepčanke i Zagrepčane, a posebice za turizam grada Zagreba. Sljeme ima svoju tradicionalnu dušu, a šetnje njegovim stazama, sastavno su i nedjeljivo tkivo grada ispod Medvednice. Nevjerojatno je kako najskuplja žičara u Europi, a možda i uopće u svijetu, nije u funkciji za vrijeme Svjetskog kupa, odnosno, najskuplja žičara prevozi samo skijaše natjecatelje, ali ne i posjetitelje! Objasnit ćemo i razlog tome, koji je zaista apsurdan.
Apsurd glasi: staza skijaškog kupa sljemenske utrke s druge je strane vrha prema Hrvatskom zagorju gdje ne postoji cesta koja bi mini autobusima prevezla posjetitelje od žičare do staze odnosno ciljne ravnine, već postoje samo „kozji putevi“ koji su strmi i opasni.
Pitamo vas – ne bi li bio apsurdistan da smo sagradili Pelješki most ili Trogirski most, Dalmatinu, Jozefinu i ostale, a da nismo sagradili pristupne ceste koje vode do lokalnih mjesta?
Upravo zato je najveći apsurdistan najskuplje svjetske žičare što vozi od toče A do točke B, a dalje „kud koji mili moji“, ili „snađi se druže“…
Možda taj apsurd postojii i kao činjenična posljedica zelene agende, ali grad Zagreb nije apsurdistan i ne zavrjeđuje biti predmetom svjetskih ćakula s prefiksom „više nikad nećemo doći“. Mnogi su posjetitelji iz ljubavi prema skijanju potegnuli iz raznih krajeva svijeta upravo na Sljeme, ali sa željom dadođu na ciljnu ravninu vozeći se s najskupljom žičarom na svijetu (u odnosu na dužinu relacije prijevoza), čija je vrijednost izgradnje u končnici premašila nevjerojatnih 100 milijuna eura.
Njenom izgradnjom je svaki Zagrepčanin zadužen za dodatnih 132 eura, ali u dobroj vjeri i nadi da ista radi ’kak vurica, što bi u Zagrebu rekli. No, ta nada je putem očito negdje izgubljena pa žičara ne radi niti za najvažniji dan u godini – dan Svjetskog skijaškog kupa. Sljemensku utrku u prosjeku gleda 27 milijuna ljudi diljem svijeta, što je čini popularnijom i gledanijom i od spusta u Kitzbühelu. I dok 35 tisuća posjetitelja propušta vožnju najskupljom žičarom za koju povratna karta za odrasle iznosi 16,59 eura, gradska blagajna zjapi prazna, a time i Zagrepčanke i Zagrepčani ostaju zakinuti za iznos veći od pola milijuna eura koji bi žičara uprihodila u gradsku blagajnu prevozeći posjetitelje. I to se sve događa u istom gradu u kojem se paralelno istovremeno sprema povećanje cijene vode, možda nova boja vrećica za otpad ili nešto treće u takozvanoj zelenoj agendi poskupljenja i drugim apsurdima u upravljanju hrvatskom metropolom.
Apsurdan je i kontradiktoran dopušteni dolazak brojnih automobila na zagrebački vrh koji ispušnim plinovima zagađuju ljepotu sljemenske prirode, unatoč zelenoj agendi očuvanja tih pluća grada Zagreba i usprkos nerealiziranim kapacitetima najskuplje svjetske žičare.
I to na kraju nije sve! Pitajte stanovnike Gračana što misle o žičari. Svaki javni projekt treba raditi u najboljem interesu za one koji plaćaju porez i prirez i na taj ga način financiraju, a posebice za one koji ga svakodnevno žive u svom okruženju. Na žalost, svi zajedno svjedoci smo kako to nije bio slučaj s projektom sljemenske žičare.
Pozivamo sve aktere zagrebačke političke scene – vlast, oporbu i sve one nestranačke sudionike koji aktivno djeluju, da snažnijim angažmanom prionu pronalasku rješenja kojim će se sljemenska žičara konačno privest u punu funkciju i na dobrobit naših sugrađana. Mi kao struka već ta rješenja imamo – za njihovu realizaciju, potreban je politički konsenzus i podrška.
