Plenković se hvali inozemnim ulaganjima, a iza većine njih stoji ”državni prijatelj br.1” – Pavao Vujnovac
Pavao Vujnovac prebacio je 70-postotni vlasnički udio u West Mallu na svoju tvrtku Sustainable Solutions Holding (SSH) registriranu u Švicarskoj. jedna je od posljednjih vijesti koju je Lider krajem prošle godine objavio o poslovanju najmoćnijeg hrvatskog tajkuna,
Vijest koja je prošla ispod radara šire javnosti i većine hrvatskih medija upućuje i na zabrinjavajuću tendenciju prebacivanja kapitala , a naročito iz ključnih hrvatskih sektora energetike i hrane, kojima upravlja upravo samo jedan čovjek, najmoćniji tajkun ili ”državni prijatelj broj 1” čije tvrtke godišnje uprihode čak petinu vrijednosti hrvatskog BDP-a i u kojima sad radi više od 50.000 ljudi.
S druge strane, odljev hrvatskog kapitala u Švicarsku odražava se i na podacima kojima se vlada premijera Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme izrazito hvali, podacima o inozemnim izravnim ulaganjima prešućujući iznimno važnu činjenicu – da iza većine njih stoji upravo samo jedan pojedinac ”državni prijatelj broj 1” – Pavao Vujnovac
Primjerice, tako je Hrvatska narodna banka (HNB) lani u listopadu objavila statistiku izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku za prva dva tromjesečja koja pokazuje da je u prvih šest mjeseci prošle godine izravnih ulaganja bilo 954 milijuna eura, što je prilično visok iznos. U cijeloj 2023, za ilustraciju, navodi Lider izravna ulaganja iznosila su 1,26 milijardi eura, što je na godišnjoj razini bio najviši iznos u posljednjih deset godina. ”Kad se detaljno analiziraju HNB-ovi podaci, moglo bi se zaključiti (premda ne s punom sigurnošću) kako je za visok iznos inozemnih izravnih ulaganja u prvoj polovini ove godine najzaslužniji – Pavao Vujnovac”, zaključuju u Lideru.
Inozemna izravna ulaganja, naime, obuhvaćaju vlasnička ulaganja (koja su u promatranom razdoblju iznosila simboličnih sedam milijuna eura), zadržanu dobit (234 milijuna eura) te dužničke odnose između vlasnički povezanih rezidenata i nerezidenata, na što se odnosilo oko 713 milijuna eura, od čega blizu 90 posto na horizontalno povezane tvrtke.
No, kada se tim podacima dodaju i oni e najviše inozemnih ulaganja došlo iz Švicarske (695 milijuna eura) te da se gotovo pola ukupnih ulaganja odnosilo na djelatnost opskrbe električnom energijom i plinom, logično nam je to povezati s činjenicom da je Vujnovac ranije ove godine osnovao privatni investicijski holding sa sjedištem u Švicarskoj na koji je prenio udjele u kompanijama u kojima je dotad imao izravno vlasništvo kao fizička osoba, navode u Lideru.
S druge strane, ekonomski analitičari ističu i da prošlogodišnje Vujnovčevo preuzimanje većinskog vlasništva Fortenove vjerojatrno neće biti zabilježeno u HNB-ovim statistikama, nego kao malteško ulaganje u Nizozemsku, gdje je sjedište tvrtke Iter BidCo (vlasnice Fortenove) u kojoj je Vujnovčev Open Pass (registriran na Malti) većinski dioničar.
I eto, jednostavno, vidljive očite činjenice – Vujnovac je nakon preuzimanja ključnih sektora hrvatskog gospodarstva ”isisao” kapital iz Hrvatske i prebacio ga u Švicarsku (kao nekad ”minorni igrač” Luka Rajić) ili na Maltu (kao neki od srbijanskih ili ruskih tajkuna koje još i sada nije zgodno spominjati u medijima).
No, ponudit ćemo i neka tumačenja zašto to Vujnovac radi.Barem u slučaju Švicarske gdje je sredinom prošle godine osnovao Sustainable Solutions Holding (SSH)
Riječ o krovnom investicijskom holdingu koji upravlja udjelima u onim kompanijama u kojima je Vujnovac izravno vlasnik kao fizička osoba. Prije svega, za istaknuti je da je osnivanje investicijskog holdinga u Švicarskoj, sukladno hrvatskom pravnom okviru, legalno i dopušteno, ali uvijek se može (ali i treba) postavi pitanje je koja poslovna logika stoji iza takvih poteza.
Kako Poslovni dnevnik ističe, članice holdinga koje imaju sjedište i posluju u Hrvatskoj, porez na dobit bi trebale plaćati u zemlji, a vlastiti promet koji SSH stvara u Švicarskoj, bit će oporeziv ondje, dodaje. “Ideja holdinga u Švicarskoj nije izbjegavanje hrvatskih poreza, već potencijalno preslagivanje vlasništva zbog bankarskih financiranja”, ističe sugovornik Poslovnog dnevnika.
No, valja istaknutii da je, unatoč međunarodnom pritisku i reformama koje umanjuju njezin status iz prošlosti, Švicarska je i dalje visoko na listi preferiranih poreznih oaza zbog niske stope poreza na dobit. Nacionalna vlada nudi porezne olakšice tvrtkama koje imaju 10 posto dionica drugih korporacija odnosno smanjuje iznos poreza koji korporacija plaća na dobit na temelju broja dionica koje posjeduje.
Zbog toga, fiktivne korporacije osnivaju poslovanje u Švicarskoj kako bi iskoristile nisko ili nikakvo oporezivanje.
Također, Švicarska ima mrežu bilateralnih poreznih ugovora s drugim zemljama, često uključujući smanjenje ili ukidanje poreza na dividende, kamate i tantijeme, te sprečavanje dvostrukog oporezivanja. Porez plaćen u jednoj zemlji može se uračunati u poreznu obvezu u drugoj, ističu u Poslovnom dnevniku.
No, s druge strane, tu i je i legendarna švicarska financijska tajnost.
Kako ističu stručnjaci, prema Zakonu o poštivanju poreza na inozemne račune (FACTA) švicarske banke obvezne su otkriti informacije o vlasnicima računa u SAD-u ili će se suočiti s kaznama, a sličan sporazum zemlja je potpisala s EU čime je ukinula privatnost vlasnicima bankovnih računa u švicarskim bankama. Ipak, unatoč radikalnim promjenama, na Indeksu financijske tajnosti i ”zatvorenost računa” ,Švicarska i dalje drži prvo mjesto.
Vujnovcu upravo to možda i treba zbog, barem njemu, izrazito neugodne činjenice koju je Nacional otkrio lani u svibnju, a Index dopunio krajem prošle godine.
Konkretno, bilo je to otkriće da je Hrvatska austrijskom odvjetniku Gabrielu Lanskyju, , navodno bez obrazloženja, zabranila ulazak u zemlju.
”Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), slijedom obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), ograničilo je ulazak u zemlju ovom odvjetniku iz Beča jer “ugrožava nacionalnu sigurnost”, objavio je Index.
Gabriel Lansky međunarodno je poznati odvjetnik iz Beča koji je zastupao Natashu Kampusch u poznatom slučaju otmice, no hrvatskoj javnosti poznatiji je kao odvjetnik koji zastupa Saifa Alketbija, arapskog investitora koji je zbog udjela u Fortenovi, koji je, kako tvrdi, kupio od ruskog Sberbanka, podigao nekoliko kaznenih prijava zbog nanošenja štete u poslovanju.
Na međunarodnim sudovima Alktebi se bori da mu se prizna pravo vlasništva u Fortenova grupi, odnosno da se prizna njegova kupnja udjela u Fortenovi. Kako Index ističe, Saif Alketbi – punog imena Saif Bin Marhan Alketbi, iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, objavio je da je stekao 43.4 posto udjela u Fortenova grupi od ruskog Sberbanka i to za pola milijarde eura.
Taj portal kontaktirao je i Lanskyog koji je i otkrio moguću pozadinu tog incidenta. ”Hrvatskoj javnosti dobro je poznato da Vujnovac kontrolira otprilike 20 posto hrvatskog BDP-a”, kazao je Lansky naglašvajući i umiješanost SOA-e u cijeli slučaj. Kako kaže, zabranu je doživio kao napad na europsku odvjetničku profesiju.
No, o tome, kao i novim Vujnovčevim poslovnim potezima, uskoro opširnije.
