Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica istaknuti je protagonist na hrvatskoj konzervativnoj političkoj sceni.
Zanimalo nas je zato smatra li da su posljednji događaji, oslobađajuća presuda hrvatskim posvojiteljima djece u Zambiji, protiv koje su se izjašnjavali hrvatski konzervativci, kao i slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika u Riječkoj i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, naštetili ovom dijelu političkog spektra, piše Novi list.
– Prvo bih rekao da ono što se događa u pojedinim biskupijama nema veze s konzervativnim ili liberalnim, nego se radi o ozbiljnim ljudskim propustima. Crkva se mora suočiti s činjenicom da neki svećenici nisu bili spremni ni dostojni za ređenje, a kasnije vidimo kakvu štetu mogu napraviti neki pojedinci. Pojedini svećenici su očito zloupotrijebili svoju poziciju i duboko ranili svoje žrtve. Jedino je rješenje nulta stopa tolerancije prema takvom ponašanju.
Drama u Zambiji
Jeste li razočarani odlukom zambijskog suda?
– Nisam iznenađen presudom i dobro da je ova drama završena. Cijelo vrijeme sam upozoravao da ne postoji »pravo na dijete« te da nije jasno kakvu su ulogu u ovoj priči odigrale hrvatske institucije. Činjenica da su optuženi nedavno bili spremni napustiti Zambiju bez djece nije dobar znak jer interes djece mora uvijek biti u središtu pažnje. Lijeva scena slavi ovu odluku, ali primjećujem jednu veliku kontradikciju u njihovom razmišljanju. S jedne strane, ističu kako su namjere optuženih bile plemenite jer su htjeli postati roditelji, a s druge, pak, nagrađuju ženu koja je ubila svoje nerođeno dijete u sedmom mjesecu trudnoće. To je dobar primjer kognitivne disonance.
Kako ocjenjujete angažman Ivana Pernara u tom postupku?
– Očito ima potrebu za privlačenjem pažnje. Izjave nekih političara, koji ga sad žele dehumanizirati, smatram ipak potpuno neprimjerenima.
Jesu li se hrvatske vlasti ponašale primjereno prema hrvatskim državljanima uhićenim u Zambiji?
– Ne znam gdje bih počeo. Prvo, posvajanja djece u Kongu su zabranjena od 2016. god., pa se postavlja pitanje kako naši sudovi i MUP nisu znali taj podatak. Hrvatske su institucije zakazale u ovom slučaju, ali su svakako dužne pomoći našim građanima u nevolji. Međutim, kako je to bilo, primjerice, u slučaju Tomislava Salopeka koji je bio otet i kasnije ubijen od strane islamista u Egiptu? Hrvatska diplomacija mora biti jednako dostupna svima, ne samo onima koji imaju političku zaštitu.
I u hrvatskoj javnosti se sada dosta govori o problemu pedofilije unutar Katoličke crkve, kako to doživljavate, osim da je riječ o ljudskim propustima?
– To je pojava već dulje vrijeme i u drugim zemljama, tako da je pokojni Papa Benedikt XVI. još 2005., u prvoj godini pontifikata, odobrio upute za katolička sjemeništa s naglaskom na osobe s homoseksualnim sklonostima. Taj dokument jasno kaže da Crkva ne može primiti u sjemeništa ili zarediti one koji »prakticiraju homoseksualnost, imaju duboke homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu gay kulturu«. Ovo je, ponavljam, pitanje za odgovorne osobe u Crkvi koje moraju bolje prosuditi tko je dostojan za svećeničku službu. Treba, naravno, ukazivati na ove pojave, ali isto tako objektivno izvijestiti kada svećenici čine dobro. To mediji često ignoriraju. Na primjer, na afričkom kontinentu borave mnogi hrvatski misionari koji nesebično služe tamošnjim ljudima, ali njihovo djelovanje nije u hrvatskim medijima.
Podržavate li namjeru riječkog nadbiskupa Mate Uzinića da odlučno krene u rješavanje ovog problema?
– Svaki biskup je odgovoran za stanje u njegovoj biskupiji. Rekao sam ranije da je jedino rješenje nulta stopa tolerancije prema svećenicima koji zloupotrebljavaju svoju poziciju. Ako ima indicija da postoji problem, sigurno nije rješenje premjestiti ga u novu župu. Kako, kazao sam, problem nastaje već u sjemeništima, veliku odgovornost imaju i oni zaduženi za formaciju svećenika.
Elite zakazale
Koliko će se sve ovo odraziti na ugled Crkve u Hrvata?
– Aktualni slučajevi sasvim sigurno čine štetu Crkvi koja mora opravdati povjerenje ljudi ili će ga izgubiti. Ne smije biti mjesto gdje će pojedinci ostvarivati svoje ambicije s ciljem da steknu moć. To nije poslanje Crkve. Svećenici su pozvani, prije svega, služiti Isusu Kristu, pa onda i ljudima.
