Najoštrija mišljenja o predsjedniku Aleksandru Vučiću u Srbiji dolaze od onih koji ga najduže poznaju. “Vučić nije nikakav domoljub, nikakav nacionalist ni demokrat, njega zanima samo neograničena, nekontrolirana vlast. On je Al Capone i Vito Corleone. “, rekao je Srđan Milivojević, zastupnik oporbene Demokratske stranke koji Vučića poznaje 30 godina.
Međutim, dok Vučića kritičari optužuju da je uništio srpsku demokraciju i da je u dosluhu s kriminalcima, isti ga skeptici često vide kao jedinu nadu za stabilnost na Balkanu. Američki i europski diplomati, koji ga vide kao jedinu figuru koja može uvjeriti Srbe u suživot s bivšom pokrajinom Kosovom, trpe njegovo vrijeđanje Zapada, raspirivanje srpskog šovinizma i dodvoravanje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, piše britanski The Times.
Ali mnogi se pitaju – biste li od ovog čovjeka kupili mirovni sporazum za Balkan?
Vučić odbija priznati neovisnost Kosova, inzistirajući na tome da pokrajina ostane srce Srbije, i obećao je zaštititi etničke Srbe koji tamo žive. Napetosti su eksplodirale ove godine nakon općinskih izbora na Kosovu, koje su bojkotirali tamošnji Srbi. Kada je Kosovo postavilo gradonačelnike etničke Albance, izbili su problemi i raspoređene su mirovne snage UN-a.
Međusobno nepovjerenje dvaju susjeda nije samo lokalna poteškoća na Balkanu. Srbija se dugo oslanja na svog saveznika u Moskvi, a neovisnost Kosova zagovarali su SAD i EU, čineći napetosti još jednim izrazom posrednog sukoba između Rusije i Zapada.
Alicia Kearns, predsjednica vanjskopolitičkog odbora donjeg doma britanskog parlamenta, iznijela je svoje sumnje u vezi s Vučićem u prošlomjesečnom otvorenom pismu koje je supotpisalo 56 parlamentaraca iz Europe i SAD-a. Ipak, on je čovjek od kojeg Zapad očekuje da normalizira odnose s Kosovom, koje se odvojilo od Beograda 1999. nakon srpskih masakra koji su potaknuli NATO bombardiranje.
“Stalno slušam da je Vučić jedina opcija. Kažu: ‘Neka odradi svoje, neka iskorištava etničke napetosti, potajno je s nama’, ali on je iredentist koji traži povratak izgubljenog teritorija”, rekla je Kearns. Istaknula je Vučićevo odbijanje da u ožujku potpiše sporazum o Kosovu uz posredovanje SAD-a i EU, kada se našalio: “Imam neopisive bolove u desnoj ruci, očekuje se da će ta bol trajati četiri godine.”
Kearns je rekla da “nema želju kazniti Srbiju”, ali da ima problem s kritiziranjem SAD-a i EU zbog odluke Kosova da u travnju održi izbore u područjima sa srpskom većinom.
“Kosovo trpi kritike i napade, ali Srbija je potpisala sigurnosni sporazum s Moskvom u rujnu, poslala je dva ministra u Rusiju u posljednjih šest mjeseci i nije sankcionirala Rusiju, Iran ili talibane”, rekla je Kearns. Zašto ne prozivamo Srbiju?
U tipičnom zajedljivom stilu 53-godišnji Vučić je uzvratio, rekavši Kearns: “Vodimo istragu protiv tebe da vidimo tko te financira.” Kearns smatra “vrlo znakovitim da on pronalazi prikladnim prijetiti parlamentarcima”, dodajući da je porast anonimnih prijetnji upućenih njoj nakon Vučićeve izjave doveo do podizanja njezine sigurnosti na višu razinu.
Vučićev ispad nije iznenadio Borka Stefanovića, parlamentarnog zastupnika srbijanske oporbene Stranke slobode i pravde, čiji je pokušaj da natjera Srbiju da sankcionira Rusiju spriječila nacionalna vlada.
“Članove oporbe redovito se psuje i vrijeđa u parlamentu i opisuje kao neprijatelje države na televizijskim kanalima naklonjenim vladi koji se financiraju državnim oglašavanjem”, rekao je Stefanović, kojeg su napadači povezani s Vučićevom strankom pretukli metalnom šipkom do besvijesti na oporbenom skupu 2018. godine.
“Između Vučiću naklonjenih televizijskih vijesti emitiraju se reality showovi u kojima glume dileri droge i ubojice koji su pretvoreni u heroje, a gledaju ih legije gledatelja u zemlji koja gleda televiziju više nego bilo gdje drugdje u Europi nakon Rumunjske”, rekao je Stefanović.
Nisu svi Srbi sretni, tisuće su ovog proljeća izašle na ulice, prosvjedujući protiv dva masovna ubojstva, koja su povezivali s nasiljem u javnom životu. “Srednja klasa živjela je u mjehuru, tvrdeći “politika me ne dira”. Taj balon je puknuo kada su shvatili da je to povezano s nasiljem koje potiče vlast”, objasnio je Stefanović za The Times.
Prosvjedi su se pokazali dosad najvećim izazovom za Vučića, koji se politikom počeo baviti 90-ih godina kao ministar za vrijeme Slobodana Miloševića, srpskog lidera kojem se sudilo za ratne zločine nakon balkanskih ratova u kojima se raspala Jugoslavija. Milošević je umro u svojoj zatvorskoj ćeliji 2006., za vrijeme suđenja u Haagu.
Otkako je preuzeo dužnost 2014. godine, 198 cm visoki proeuropski preobraćenik Vučić vratio se uzdizanju srpskog nacionalizma, prvo kao premijer, a zatim kao predsjednik.
Stefanović kaže da se Vučićeva vladajuća Srpska napredna stranka drži na vlasti prijeteći zaposlenicima u državnim tvrtkama otkazima ako ne glasaju za nju te dijeleći radna mjesta članovima stranke: “Ljudi se pridružuju stranci nadajući se poslu, zbog čega ona ima 700.000 članova”. Vučić nije odgovorio na upit The Timesa za intervju.
Njegova vlada također je optužena za vrbovanje nasilnih nogometnih huligana za premlaćivanje protivnika, mutan svijet koji je istraživao novinar Stevan Dojčinović, ali Vučić je ove tvrdnje redovito negirao.
“Počelo je s korištenjem huligana kao paravojnih skupina tijekom rata na Balkanu”, rekao je 38-godišnji Dojčinović, bivši autor punk fanzina koji je pomogao u osnivanju srbijanske Mreže za istraživanje kriminala i korupcije: “Od tada su im srbijanske tajne službe nudile zaštitu kada im treba gotovina.”
U svom skučenom uredu u Beogradu Dojčinović izvlači debeli fascikl s primjercima tabloida naklonjenih Vučiću, prepunih skandaloznih članaka o novinaru, da bi pokazao kako vlada koristi prijateljske medije protiv svojih neprijatelja.
“Ponekad sam pet puta mjesečno na naslovnicama, optužen da radim za CIA-u, mafiju ili francusku obavještajnu službu i posjećujem sado-mazo klubove”, rekao je Dojčinović i dodao: “Koriste izvješća sigurnosnih službi, pripadnika stare škole koji nisu reformirani od komunizma.”
U nedavnom iskazu nestrpljivosti prema Vučiću SAD je sankcionirao njegovog obavještajnog dužnosnika Aleksandra Vulina, optužujući ga za veze s organiziranim kriminalom i trgovinom drogom i oružjem.
Američki State Department također je tvrdio da Vulin pomaže Rusiji da poveća svoj utjecaj na Balkanu – što nije iznenađenje za beogradsku zajednicu ruskih emigranata koji su protiv Putina čije je kretanje ograničeno jer ih srbijanska vlada proglašava “sigurnosnim rizicima”.
Pitanje za zapadne diplomate je hoće li Vučić slijediti Putinovu ekspanzionističku igru i nastaviti djelovati na Balkanu ili se od njega može očekivati da će potpisati sporazum o Kosovu.
Kearns je sugerirala da on nije jedina nada za Zapad, ukazujući na nedavne prosvjede koji, kako je rekla, “sugeriraju da ima mnogo više ljudi koji žele stabilnost u Srbiji nego što se mislilo”.
Suprotstavio joj se Ivor Roberts, koji je bio britanski veleposlanik u Jugoslaviji od 1994. do 1997. godine: “Njena intervencija nije od pomoći – Srbi ne reagiraju na pritisak, samo se još više ukopavaju. Vučić je nadaleko jedina snaga i samo sanjar može pomisliti da netko drugi može zauzeti njegovo mjesto.”
Čak je i Nataša Kandić, osnivačica srbijanskog Fonda za humanitarno pravo u Beogradu, koja je dobila priznanje za istraživanje srpskih ratnih zločina, rekla da Zapad mora ostati uz Vučića: “Svakog dana on ponavlja svoju tvrdnju da je Srbija okružena neprijateljima i da Europa, posebice Njemačka i Velika Britanija, podržavaju Kosovo, ali jednostavno ne vidim nijednog drugog srpskog političara koji ima moć pregovarati o dogovoru.”
