‘Gdje su ljudi koji imaju ugled? Zašto šute? Gdje su general Ante Gotovina i branitelji? Hoće li istupiti Korado Korlević u ime znanstvene zajednice, Mišo Kovač i Rade Šerbedžija u ime umjetnika, Zvonimir Boban i Goran Ivanišević u ime sportaša? Nema nigdje nikoga.’
Dražen Oreščanin iz udruge Glas poduzetnika osvrnuo se na golemu pljačku Ine. Njegov status s Facebooka prenosimo u cijelosti.“Ovih dana smo svjedoci afere u Ini u kojoj je hrvatska vlada vođena HDZ-om ne samo ignorirala, ne samo prešutno odobrila, nago vjerojatno i organizirala pljačku i izvlačenja silnih novaca iz Ine od strane svojih članova i vrlo moguće u interesu punjenja stranačkih crnih fondova.Također smo svjedoci da samo oporba i poneki portal direktno kažu da je bilo dosta toga i traže ostavke, izbore i promjenu načina upravljanja državom iz kleptomanije u demokraciju. HDZ naravno takve napade politički neutralizira kroz plaćene medije s konstrukcijama koje valjda ni djeca u vrtiću ne bi popušila ako nisu djeca HDZ-a.
Ono što je ustvari meni najtužnije i najšokantnije je koliko građanska Hrvatska o svemu tome šuti i koliko smo svi ustvari kukavice i ‘ne bi se štel mešat’ kalkulanti. Kada čujete izjave raznih eksperata danas, možete čuti da je tu nešto čudno, da je Uprava trebala primijetiti, da je (tć) trebao nešto poduzeti i slično. Ali nećete čuti nikoga tko nije u oporbi i tko ima ugled u društvu da će reći da je to sve organizirani poduhvat zločinačke organizacije i da riba smrdi od glave i da odgovornost, političku i kaznenu, trebaju snositi svi, od premijera do zadnjeg u lancu. Nikoga nećete čuti da kaže DOSTA JE BILO.”
‘Ja sam odlučio ne šutjeti’“Davne 1997. godine tada mladi kardinal Bozanić je u Božićnom obraćanju rekao ovako: ‘Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice. Ovo naše društvo, koje je tranziciju provodilo u prilikama kad je pozornost bila usredotočena na ratna događanja, u ovom poslijeratnom vremenu pozvano je da hitno preispita teške uvjete u kojima se našao veliki dio pučanstva’.
Nakon te izjave nikada se kardinal nije obratio na sličan način, a trebalo i je i treba i sada. Grijeh struktura danas je veći nego ikad, a šutnja je gromoglasna. Moje pitanje je: Gdje ste? Gdje su ljudi koji imaju ugled? Zašto šutite? Gdje su Josip Bozanić i Crkva? Gdje su general Ante Gotovina i branitelji? Hoće li istupiti Korado Korlević u ime znanstvene zajednice, Mišo Kovač i Rade Šerbedžija u ime umjetnika, Zvonimir Boban i Goran Ivanišević u ime sportaša? Nema nigdje nikog.
Zar je moguće da njima ovo razaranje društva i države ne smeta? Zar je moguće da oni to ne primjećuju? Zar je moguće da je njima dobro i da žele ovakvo društvo ostaviti svojoj djeci i unucima? Zar je moguće da će i ovo prešutjeti i gledati svoja posla?
Ako su oni odlučili šutjeti, ja sam odlučio ne šutjeti. Koliko god moj glas bio malen i beznačajan, ne mogu šutjeti i gledati. I pozivam sve čiji je glas neovisan, koji je jači, bitniji glasniji od mog da kažu DOSTA JE BILO I OVAKO DALJE VIŠE NE SMIJE I NE MOŽE.”
