Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima proteklih je dana izvjestilo javnost da je protiv bivšeg ministra obrane Marija Banožića donijelo rješenje o provođenju istrage radi sumnje da je 11. studenoga u 6.15 sati na putu iz svog vinkovačkog doma do lovišta, iz nehaja skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao Goran Šarić.
Iako se isprva izvještavalo da se pokojni Šarić u ranim jutarnjim satima uputio na posao, istragom je naknadno utvrđeno da se kući vraćao s druženja na kojem se zadržao do 5.45 sati, kada je krenuo u smjeru Vinkovaca.
Iz više izvora neslužbeno doznajemo da je kod Šarića nedvojbeno utvrđeno da je bio pod utjecajem alkohola, dok se o rezultatima analize Banožićeve krvi u javnosti dugo vremena vodila žestoka polemika u čemu su svoju priliku za daljnji nastavak političkih prepucavanja i podmetanja vidjela nekolicina oporbenih političara, koji su poput kakvih relevantnih stručnjaka komentirali kada i gdje su se trebali uzeti uzorci njegove krvi, te uz dobranu potporu pojedinih medija dovodili u pitanje vjerodostojnost samog tijeka postupka te postupanja policijskog i pravosudnog sustava.
No tportal se potrudio dobiti relevantno mišljenje od toksikologinje i stalne sudske vještakinje Biserke Riha koja je detaljno pojasnila zašto analiza nije napravljena u KBC-u Osijek i zbog čega su se uzorci slali u Zagreb.
”Svi slučajevi, uvjetno rečeno veliki i mali sa smrtnim posljedicama šalju se u Zagreb. U Zagrebu takvu analizu, osim u Vučetiću, radi Zavod za sudsku medicinu. Alkohol i droga koja se analizira traže posebnu analitičke aparate. U Osijeku se to može napraviti enzimatskom metodom, koja je točna, ali nije kao plinska kromatografija, koja je točnija. Enzimatska metoda je točna, ali ne sto posto. Liječnici to naprave da vide je li im pacijent u alkoholiziranom stanju. To je kao i policijski dräger, ali nije prevelik dokaz na sudu. Nekad prođe, a nekad ne. Nije relevantno. Jedino plinska kromatografija je relevantna. Riječ je o iznimno skupim uređajima”, pojasnila je Riha.
Navela je da po posebno propisanoj proceduri liječnik uzima krv i urin, a oni se pakiraju u policijske setove koji se propisno moraju zatvoriti i zapečatiti te se tako po proceduri osigurava identitet uzorka.
Spomenuta procedura regulirana je Zakonom o sigurnosti na cestama, odnosno Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina, što bi da isto nije učinjeno – jedino moglo buditi sumnju u ispravnost postupanja nadležnih tijela.
To potvrđuje i pisanje Jutarnjeg lista koji su u međuvremenu doznali i niz ostalih javnosti dosad nepoznatih okolnosti.
Tako otkrivaju da je dobiveni rezultat od 0,21 promila alkohola prilikom prvog vađenja krvi u 6:47 sati u vinkovačkoj bolnici, prema obrazloženju stručnjaka upućenih u problematiku, nastao radi dezinficiranja mjesta uboda s obzirom da bolnica u tu svrhu koristi upravo etilni alkohol koji služi za utvrđivanje krvne grupe i nikako ne može biti korišten u sudsko-medicinskom smislu.
No nažalost, navedeno smo ranije imali priliku doznati iz liječničkog nalaza koji je dospio u javnost mimo svih propisa, prilikom čega su prekršena Banožićeva GDPR-om zagarantirana prava, kao i sva ostala kao tada teško ozlijeđenog pacijenta.
Stručnjaci dalje navode da se službeni uzorci koji se šalju na daljnje analize uzimaju tzv. policijskim setom te se tom prilikom koristi blaža inačica, odnosno izopropilni alkohol, upravo kako bi se spriječila kontaminacija uzorka i doveo u pitanje rezultat nalaza.
Nakon ispravnog provođenja svih nužnih protokolarnih koraka te ukazane prvotne liječničke pomoći, u 7.45 sati Banožiću je uzet uzorak urina, a u 8.10 sati i uzorak krvi.
Podsjećamo da je Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (CKV) analizirajući gore pravilno prikupljen uzorak, ustanovio da kod Banožića nije zabilježena prisutnost alkohola ili droga, psihotropnih tvari ili lijekova koji su u trenutku nesreće mogli utjecati na njegove psihofizičke sposobnosti.
U javnom se prostoru također pokušala plasirati i teza o svjesnom manipuliranju službenim podacima u cilju zataškavanja pojedinih elemenata slučaja, no ovime je nedvojbeno utvrđeno kako se potpuno pogrešno navodilo da su CKV-u poslani uzorci uzeti satima nakon nesreće u KBC-u Osijek, što bi i prosječnom laiku bilo jasno da ukoliko je i postojala prisutnost alkohola u krvi, da će protokom tolikog vremenskog perioda ista u potpunosti nestati.
Tako su se potpuno netočnim ispostavile i izjave navodnih svjedoka Banožićevog tobožnjeg višesatnog konzumiranja alkohola prethodnog dana ispunjenog brojnim dužnosničkim i stranačkim obvezama.
Od izvora bliskih istrazi, Jutarnji je utvrdio da su se netočnim pokazala i određena ishitrena i neprovjerena pisanja da je Banožić na vozilo ilegalno ugrađivao dodatne dijelove radi kojih nije mogao proći tehnički pregled bez odgovarajućih atesta te su išli toliko daleko tvrdeći da je Banožić svake godine prilikom obavljanja tehničkog pregleda dijelove koji nisu originalni uklanjao s vozila pa ih potom ponovno vraćao.
U spisu dostupni službeni podaci Centra za vozila Hrvatske pak pokazuju da je Banožićev terenac Nissan Terrano 2,7 TD bio od ranije uredno atestiran i imao je upisane sve navedene nadogradnje na vozilu.
U spisu su dostavljeni i službeni podaci Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda koji pokazuju da je na navedenoj dionici u vrijeme kada je Banožić odlučio preteći predmetni tegljač vidljivost bila dobra i to čak do 200 metara. To je potvrdio i vozač navedenog tegljača belomanastirskih registarskih oznaka, inače hrvatski državljanin te ujedno i prvi svjedok tragičnog događaja.
Jutarnji dalje navodi da su analizom ostalih prikupljenih dokaza vještaci nedvojbeno zaključili da Šarić i Banožić u vožnji nisu koristili mobitele, a neslužbeno se doznaje i da su se kretali unutar dopuštenih 90 km/h koliko je i ograničenje na toj dionici, no kod Šarića je zabilježena nešto veća brzina.
Stoga ne čudi da iz svih gore navedenih razloga u zahtjevu za ispitivanje osumnjičenika u policiji stoji da su tužitelji prema članku 107. i 123. ZKP-a ocijenili da ne postoji razlog i zakonska osnova za traženjem istražnog zatvora za Banožića, kao i da nema potrebe za primjenom mjera opreza poput oduzimanja vozačke dozvole, obveznog javljanja u nadležnu policijsku postaju ili pak zabranu prilaska neispitanim svjedocima, kojih je kako se doznaje još desetak, a biti će provedena i dodatna vještačenja.
Zaključak tužitelja je da u Banožićevu slučaju nema grubog kršenja prometnih propisa, što se u javnosti također pokušavalo okarakterizirati kao pogodovanje osobi koja je do tragične nesreće obnašala visoke državne dužnosti, uspoređujući njegov slučaj s neusporedivim prometnim i ostalim slučajevima, pritom zaboravljajući da je pretrpio teške tjelesne ozljede te je pred njim još dugotrajan oporavak, kako bi između ostalog i kao stranka u postupku mogao nazočiti sudskoj raspravi koja slijedi.
