U ekstenzivnom razgovoru za portal Objektivno.hr državni tajnik za sport Tomislav Družak otkriva koliko su u proteklom periodu značajno povećana proračunska izdvajanja za sport, kako su novim Zakonom o sportu regulirana prava sportaša i trenera. Što se postiglo uvođenjem nacionalnih stipendija i financiranjem županijskih sportskih saveza čime je po prvi put do sada omogućeno da se za djecu i mlade do 18 godina, kao i njihove trenere, financira oprema i sve nužno za bavljenje sportom. Državni tajnik u razgovoru iznosi plan ulaganja u javnu sportsku infrastrukturu čime će sport postati dostupniji svima, a komentira i presudnu ulogu premijera Plenkovića u donošenju cijelog niza neophodnih i sustavnih reformi.
U bogatoj karijeri sportskog djelatnika, Tomislav Družak obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza, bio dopredsjednik Hrvatskog veslačkog saveza i član Vijeća HOO-a, predsjednik Hrvatskog akademskog vaterpolo kluba Mladost, dopredsjednik Zagrebačkog športskog saveza, dopredsjednik Zagrebačkog nogometnog saveza i direktor HAVK Mladost te je prije stupanja na trenutnu dužnost, obnašao funkciju državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za šport.
Za uspješno promicanje hrvatskog sporta i rad sportskog djelatnika te uspješan rad u gospodarstvu nagrađen je sa dva predsjednička odlikovanja, a bio je i aktivni sudionik Domovinskog rata kao dragovoljac te brigadni general u miru. Tomislav Družak također obnaša i funkciju zamjenika predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a.
Držite li donošenje Zakona o sportu ključnim potezom u aktualnom mandatu te koje sve pozitivne aspekte istog možete izdvojiti?
Jedno od najvećih postignuća ove Vlade u segmentu sporta, pored kontinuiranog povećavanja iznosa koji se iz državnog proračuna izdvaja za sport, je svakako donošenje novoga Zakona o sportu. Na taj se dokument čekalo punih 16 godina. Nijedna Vlada dosad nije imala dovoljno hrabrosti donijeti ga. Isti je u primjeni godinu dana i već se vide prvi rezultati uspješnosti navedenog zakona. U svakom slučaju smatram ga jednim od najvećih postignuća s obzirom da smo njime stvorili pretpostavke pune realizacije Nacionalnog programa športa 2019. – 2026. (prvog takvog Strateškog dokumenta donesenog također za vrijeme Vlade Andreja Plenkovića), te se njime riješio i cijeli niz nelogičnosti, problema i pitanja koja su proteklih godina opterećivali sustav sporta.
Prethodni zakon je dobrim dijelom bio politički obojen. Sjetite se samo, prilikom njegovog donošenja, onih priča o ”isušivanju močvare” u nogometu, problema koji se odnosi na potencijalni sukob interesa, pitanje nagrađivanja trenera za vrhunske sportske uspjehe, pomanjkanja prave brige za sportaše i pomanjkanje ozbiljne potpore lokalnom sportu. Ovim smo zakonom stvari postavili na prava mjesta. Zakon o sukobu interesa postoji sam za sebe i nepotrebno je bilo zagaditi time Zakon o sportu.
Polazišna točka prilikom pripreme zakona, odnosno ono čime smo se najprije vodili je bilo da detektiramo koji su najveći problemi sporta, sportaša i sportskih djelatnika, te smo se koncentrirali na pronalaženje načina kako riješiti nekoliko ključnih stvari.
Sportaš mora biti u fokusu, na puno smo bolji način regulirali pitanje statusa sportaša uvodeći Nacionalnu sportsku stipendiju za sportaše I., II. i III. kategorije, uvodeći obvezu plaćanja, sa nacionalne razine, doprinosa na plaće za sportaše I. kategorije uz određeni prihodovni cenzus, te smo definirali kako osigurati status sportaša kroz ugovorne odnose sa klubovima.
Nacionalnom stipendijom smo također htjeli riješiti i problem da u malim sredinama gdje se stvaraju velike zvijezde klubovi rade u skromnim i nejednakim uvjetima u odnosu na veće gradove koji imaju osjetno veći proračun pa su im stipendije manje ili ih uopće nema. Događalo se da mladi sportaši iz manjih sredina odlaze u veće gradove. Iz toga smo razloga uveli nacionalne stipendije za sportaše I., II. i III. kategorije koja je u iznosu izjednačena na nivou cijele države. Nažalost neke su lokalne sredine ukinule te svoje stipendije što nikako nije bila namjera već smo ovo zamislili kao dodatnu potporu i motivaciju mladih ljudi da se bave sportom. Na primjer Grad Zagreb je također ukinuo svoje stipendije, no u međuvremenu su postali svjesni svoje pogreške te su je koliko znam vratili.
Trenutno više od 2300 kategoriziranih sportaša redovito dobivaju Nacionalnu stipendiju svaki mjesec, što, kao što sam već rekao, ne isključuje i mogućnost gradovima da im dodjeljuju vlastite stipendije.
Koje ste još segmente spomenutim zakonom obuhvatili?
Stručni rad trenera smo bolje definirali i jasno utvrdili što tko može u sportu raditi i koje uvjete za to mora ispunjavati.
Klubove kao osnovne organizacije u kojima se odvija sport, iako jesu obveza lokalne uprave i regionalne samouprave, posebno financijski pratimo kroz nacionalne sportske saveze za koje su osigurana sredstva u Državnom proračunu po prvi puta u povijesti sporta samostalne Hrvatske. Svjesni smo da to nije dovoljno i ovim putem apeliram na čelnike lokalne zajednice da ne zaborave svoje klubove jer ih zajedno moramo sačuvati kao mjesta okupljanja naših najmlađih, a sportom odgajamo zajedno zdravu naciju. Slijedom toga, novim smo zakonom uveli novu stavku u Državnom proračunu koja ove godine iznosi 4 milijuna eura i koja je namijenjena kao potpora stručnom radu i nabavci opreme za djecu i mlade do 18 godina, a realizirati će se putem Županijskih sportskih zajednica. Ministrica je upravo nedavno potpisala ugovore sa 15 županijskih sportskih zajednica. Tako će primjerice županijska sportska zajednica Splitsko-dalmatinske županije čiji ukupni godišnji proračun iznosi 320.000 eura, od države ove godine dobiti 360.000 eura – što je rast za 110 posto.
Proračun županijske sportske zajednice Karlovačke županije iznosi oko 250.000 eura, a od ministarstva su, kroz ovaj projekt dobili oko 220.000 eura, što je gotovo još jedan proračun. To je, kao što sam već naveo, isključivo namijenjeno za stručni rad, plaće trenera, za rad s djecom do 18 godina i za nabavku opreme za tu djecu.
Kroz zakon smo također htjeli osigurati višu razinu standarda kada je u pitanju zdravstvena zaštita sportašai omogućavanje zdravstvenih pregleda sportašima. Taj pravilnik donosi Ministarstvo zdravstva uz suglasnost Ministarstva turizma i sporta. Eminentni stručnjaci, prije svega zdravstvene struke, sudjelovali su u njegovoj izradi – potrebno ga je još malo doraditi. Na žalost često se događalo da se liječnički pregled provodio površno, gdje god je tko htio, a nije bio definiran niti opseg toga pregleda.
Opozicija nerijetko koristi priliku predbacivati vladajućima da više pomaže sebi politički bliskima. Stoje li takve teze?
Što se tiče nas u ministarstvu, mi jednako komuniciramo sa svima i ne radimo nikakvu distinkciju ni razliku u odnosu na to tko je gdje na vlasti, ali je puno jednostavnije i lakše surađivati s onima koji žive sport. Tako imamo primjer grada Velike Gorice čijem gradonačelniku Krešimiru Ačkaru odajem priznanje radi velikog posla koji radi za sport, dok je njegov kolega Tomislav Tomašević s druge strane upravo prve i drastične rezove u proračunu imao upravo u sportu.
Da li je bilo pomaka i po pitanju dodjele potpora sportu?
Ove smo godine osjetno povećali iznos potpore organizaciji velikih sportskih natjecanja sa 1,5 milijuna eura iz prošle godine na 5 milijuna eura. Taj se projekt financira putem javnog natječaja, a tome treba pridodati i sve one velike manifestacije poput Cro Race, WRC-a, europskog vaterpolo prvenstva, svjetskog prvenstva u boksu, karateu, hrvanju, judu i još nekih natjecanja međunarodnog karaktera koji se sufinanciraju Zaključcima Vlade. Ta su natjecanja ili sportske manifestacije naš prozor u svijet kojima dokazujemo da smo sigurna zemlja, da smo dobri domaćini i vrhunski organizatori. Ovime također i dokazujemo dobru kombinaciju i simbiozu dvaju aktivnosti ili djelatnosti turizma i sporta po kojima smo mnogima u svijetu uzor i nedostižni san. Teško je uopće izračunati koliko se prihoda generira samo jednim održavanjem pojedinog svjetskog prvenstva na kojem sudjeluje 1.500-2.000 sportaša u trajanju 7-8 dana. Svako takvo veliko sportsko natjecanje je u početku trošak, ali ono donosi, kao što sam rekao, višestruku i višeslojnu korist.
Problem je bio i pitanje izrade programa javnih potreba u sportu kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini da oni budu transparentni i ujednačeni na nivou cijele države, od nacionalnog programa do lokalnih programa. Pravilnikom smo utvrdili što je to prihvatljiv trošak u sportu koji se može i smije financirati javnim novcem, kao i način izvještavanja odnosno praćenja trošenja javnog novca.
Što je sve u proteklom periodu poduzeto u cilju unapređenja sportske infrastrukture?
Jedno od ključnih pitanja je svakako i sportska infrastruktura koja je i dalje hrvatska rak-rana. Naša je sportska infrastruktura u dobroj mjeri nedostatna u odnosu na ostale države, a i ona postojeća je često loše održavana ili neprilagođena kategorijama građana koji ju žele koristiti. Stoga smo od 2018. godine uveli mogućnost sufinanciranja u izgradnju i obnovu sportske infrastrukture za čiju je namjenu ove godine osigurano rekordnih 10 milijuna eura, dok je do sada izgrađeno ili obnovljeno, odnosno opremljeno preko 250 sportskih objekata diljem Hrvatske. Želeći konačno riješiti i problem nogometnih stadiona Vlada je osigurala 27 milijuna eura u sljedeće dvije godine za njihovo sufinanciranje.

Koliku je direktnu ulogu u cijelom procesu imao i sam premijer Andrej Plenković, čiju nevjerojatnu ljubav i strast prema sportu kamere često zabiježe u trenucima srčanog navijanja?
Andrej Plenković je kao niti jedan od dosadašnjih premijera, pokazao izuzetnu senzibilnost prema sportu i sportašima i on je nešto najbolje što se moglo dogoditi i stranci i državi. Hrvatsku demokratsku zajednicu je vratio praktički iz ponora te ju je čvrsto pozicionirao upravo tamo kamo ju je smjestio naš prvi predsjednik i utemeljitelj stranke i države dr. Franjo Tuđman, a Hrvatsku je vodio manirom ozbiljnog državnika tijekom svih ovih sedam godina njegova mandata kroz vrijeme najvećih izazova, kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini koji je zatekao Hrvatsku i svijet i izvukao iz svih teških kriza.
Njegova se ljubav prema sportu očituje i u tome što se 2017. godine iz proračuna za sport izdvajalo 27 milijuna eura, dok se danas, 2024. godine izdvaja čak 111 milijuna. Vidljiv je dakle nevjerojatan rast proračuna upravo za sport. Bilo tko, tko pokuca na vrata Vlade i premijera Plenkovića, s dobrom idejom kada je u pitanju sport dobije punu podršku.
Nažalost u trenutcima krize, brojni su gradovi ”rezali” svoje proračune baš u dijelu stavke za sport, a poglavito, čini mi se, oni u kojima HDZ ne obnaša izvršnu vlast. Dojma sam da gradovi gdje je HDZ na vlasti puno bolje doživljava sport, dok nas lijeva oporba istovremeno proziva da svojatamo sport. Ne znam da li im možda smeta ruka na srcu kod izvođenja Hrvatske himne, pa su stoga skloniji poistovjećivat sport s HDZ-om.
Koliko se dobrom pokazala odluka o pripajnju sporta resoru turizma?
Upravo je formiranjem dvaju naših najuspješnijih aktivnosti po kojima je Hrvatska jedino konkurentna u svijetu – sport i turizam – u jedno ministarstvo poslana jasna poruka. Svjesni smo koliko je ustvari sport promotor turizma i Hrvatske te generira još mnoštvo korisnih stvari.
