Diplomirani politolog, doktor znanosti i filozofije te jedan od najistaknutijih i najaktivnijih zastupnika Domovinskog pokreta koji u radu Hrvatskog sabora sudjeluje participirajući u nekolicini odbora u razgovoru za naš portal odgovara nam na određena svjetonazorska pitanja.
Na čiji ste poziv prisustvovali Nacionalnom molitvenom doručku u Washingtonu? Kako su prisutni sudionici reagirali na činjenicu da dolazite iz Hrvatske?
Po prvi put sam nazočio tom događaju i počašćen sam što sam pozvan od strane američkog Kongresa. On je tradicija u američkoj politici – prisustvovalo je puno uzvanika, a glavni gost iz inozemstva bio je jordanski kralj Abdullah II. Iskoristio sam tu priliku za brojne susrete s kolegama iz Republikanske stranke gdje sam vodio brojne korisne razgovore te držim da je važno njegovati dobre odnose s SAD-om. Meni je to na neki način i prirodno stvar jer sam tamo odrastao.
U Hrvatskoj ste već 30 godina. Koje promjene opažate u svjetonazorskom kompasu građana? Naginje li strelica više na lijevo ili desno?
To je kompleksno pitanje. Kao profesor među mlađom generacijom primjećujem da su dosta njih vjernici bez zadrške, puni su samopouzdanja i svjesni da ih sekularna kultura i medijsko okruženje neće pohvaliti ako će sudjelovati u Hodu za život ili molitvenim zajednicama. Mislim da tako nešto zahtjeva određenu snagu i kao znak nade vidim to što se ne opterećuju time što ostali o tome misle.
Njihovi roditelji su odrastali u strahu radi javnog pokazivanja istog pa držim da je to dobar pomak. S druge strane, rekao bih da se ovakav vid političke korektnosti u Hrvatskoj nameće uglavnom kroz mainstream medije, a u politici im to nameću Plenković i stranke lijevog političkog spektra. Zabrinjava me da se kod nas može dogoditi što se primjerice u Americi i Kanadi te drugim zemljama gdje je prisutan pokušaj indoktrinacije djece već u vrtićkoj dobi rodnom ideologijom. Muškarci koji glume da su žene smiju se natjecati s djevojkama tako da je ženski sport ugrožen. Želimo li i mi takve pojave ovdje?!
Mnogi mi svećenici govore da broj brakova sklopljenih u Crkvi pada – taj trend po meni nije najbolji i Crkva bi trebala razmisliti zbog čega do toga dolazi i zašto se ljudi sve češće žene civilno, a ne crkveno.
Koje su najjače i najslabije strane konzervativnog političkog krila u Hrvata?
Hrvati su tokom svoje povijesti puno toga pretrpili i naš je narod nažalost tijekom 20-tog stoljeća bio izložen zločinačkim ideologijama što nas je na neki način s jedne strane istraumatiziralo, a s druge strane nas je i očeličilo jer se kod ljudi razvio zdrav refleks sumnjičavosti prema mnogim ideologijama jer su na bolan način iskusili što znači kada se loše ideje provode u jednoj zemlji. Naš narod je stoga manje naivan nego primjerice američki, ali s druge strane moramo pokazati i više samopoštovanja i više cijeniti vlastitu tradiciju i identitet, a ne da samo slijepo pratimo trendove koji nam se nameću. U Hrvatskoj postoji određeni broj ljudi koji bez kritičkog razmišljanja slijedi ono što im se nameće i to nije dobro.
Imate li viziju rješenja hrvatskog demografskog problema?
Ono što država svakako može učiniti je nagraditi mlade ljude koji stupaju u brak i to treba poticati, ako i to da imaju djecu. U Europi uočavam trend da se mnogi jednostavno ne žele više žrtvovati kao prije i mladi odgađaju stupanje u brak i rađanje djece. Trebamo više njegovati svijest da je obitelj važna.
U Mađarskoj svjedočimo da nagrađuju obitelji s više djece raznim poticajima i poreznim olakšicama. Za sve se može naći način i mislim da bi to dalo rezultate. U Hrvatskoj se to ne smije tretirati kao privatna odluka, nije svejedno da li će ljudi osnovati obitelj ili ne. Svakoj Vladi, a posebice ministru mirovinskog sustava bi demografija trebala biti važna. U politici nažalost nema puno svijetlih primjera i često se ne vode nekim pozitivnim primjerom, već ponavljaju određene fraze i ne rješavaju probleme.
Što po vašem mišljenju smeta kritičare molitvenog klečanja? Strahuju li da se ista potencijalno može izroditi u svehrvatski pokret?
Samo bih kratko rekao da je osobna stvar svakog pojedinca kako i gdje će moliti. Kod kritičara ima puno lažnih liberala koji zapravo nisu tolerantni, a puna su im usta tolerancije, ne znam što tim ljudima to toliko smeta. Hrvatska je zemlja vjerskih sloboda.
Mislite li da je rast popularnosti desnih stranaka u Europi tek epizoda ili će postati pravi trend?
Smatram da je to prirodan put i sasvim logično s obzirom da ljevica više nema odgovore na nijedno krupno pitanje, pogotovo pitanje radnika i srednjeg sloja – ta tematika ljevicu više ne zanima već su u potpunosti posvećeni LGBT agendi i rodnoj ideologiji. Birači postaju svjesni toga i zato sve više biraju desne konzervativne stranke.
