Priznati stručnjak za sigurnost i Bandićev bivši pročelnik gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama za Objektivno.hr je dao svoj komentar na brojne goruće gradske teme te zašto je toliko kritičan na poteze koje vuče aktualna gradska uprava.
Kakvim ocjenjujete kvalitetu upravljanja u hitnim situacijama u gradu Zagrebu otkako je ukinut ured kojim ste rukovodili?
Nedavno smo svjedočili slanju pomoći Republike Hrvatske Turskoj i jedina prava oprema kojom raspolažemo je ona u vlasništvu Grada Zagreba i to oprema za izvlačenje iz ruševina i više od 25 potražnih pasa koji se nalaze u dvije udruge koje je grad sufinancirao te u dobrovoljnim vatrogasnim društvima koja pružaju obuku tih pasa.
Problem je što tu opremu nitko nije koristio, zanima me koliko je ljudi tim iz Hrvatske spasio tom prilikom i što su u konačnici tamo uopće konkretno radili, to nisam imao priliku saznati. Prema mojim informacijama uputili su se na to područje 21 sat nakon potresa i do tamo su putovali 54 sata. Trebali su ići avionom i prenijeti tu svu korisnu opremu i sam tim ljudi koji je stigao je trebao biti samodostatan. Najviše se ljudi spasi u razmaku od 24-48 sati, iako ima slučajeva kada se žrtve potresa mogu izvući žive i nakon 200 sati – što spasa u Božje čudo.
Hrvatska ima dvije letjelice AN-B koje su konzervirane na vojnom aerodromu Pleso i nitko ih ne upotrebljava – očito se čeka da se od starosti jednog dana raspadnu.
Ne postoji infrastruktura kojom bi se nekome drugome moglo pomoći. Kada je bio potres u Petrinji, Grad Zagreb je poslao svoju opremu, a koliki je kaos tamo vladao najbolje svjedoči činjenica da je da su ekipe koje su pristigle u pomoć bile smještene na parkiralištu groblja u Petrinji te jednog trgovačkog centra jer se nigdje drugdje nisu mogli smjestiti. Što se tiče sadašnje gradske strukture, Celakoski i njegov pomoćnik Tomašević se nažalost ne snalaze tamo gdje su se našli spletom nesretnih okolnosti po Grad Zagreb. Zagreb više nema Ured za hitne intervencije, već uzimaju mrvice od onoga što je ostalo.
Koliko prema vašim saznanjima stoji izjava gradonačelnika Tomaševića da se za vrijeme mandata Milana Bandića nije gotovo uopće ulagalo u vodovodnu infrastrukturu te koliko utemeljena ima za najavljeno podizanje cijena vodnih usluga?
Svojedobno je kredit u iznosu od 300 milijuna eura bio podignut na londonskoj burzi. Prije nego određeni pojedinci počnu iznositi tvrdnje da su ta sredstva nenamjenski potrošena neka vide tko ih je to nenamjenski potrošio – da li je to bila ekipa oko Milana Bandića ili ih je potrošio netko drugi. Što se tiče ulaganja ili neulaganja, najbolje je pogledati što je sve izgrađeno u Zagrebu u zadnjih 20 godina, a što prethodnih godina. Nova garnitura je skoro već dvije godine na vlasti i što su napravili?! Jesu li produžili Branimirovu ili Jarunski most? Koliko su novih vrtića izgradili i da li uopće imaju razrađene projekte za njih? Nisu dovršili nijedan projekt koji su najavljivali, a sve ove obnove škola kojim se vole pohvaliti bile su pokrenute prije njih. U javnosti nedavno najavljen megalomanski projekt izdizanja pruge kako se Zagreb ne bi razdijelio na južni i sjeverni dio se već najavljuje zadnjih 30-tak godina. Da iz Možemo! išta prate znali bi da su i u New York shvatili da im je izdizanje pruge bio pogrešan potez i da su ih trebali staviti pod zemlju. U Hrvatskoj također postoji prijedlog da se smjeste pod zemljom, međutim pitanje je da li se u Zagrebu s obzirom na konfiguraciju terena to može izvesti, zbog podzemnih voda i sl. To su sve pitanja za struku, ali politika ove vlasti je da se struku ništa ne pita i svi se zgražavaju na zapošljavanja preko veze, a sa svakim natječajem se zaposli netko tko dolazi iz Možemo! ili SDP-a. Da li u resoru kulture, muzeja ili zdravstvenih ustanova koja su u ingerenciji grada. Oni zapošljavaju jedino i isključivo preko veze, ma koliko oni o tome šutjeli ili koliko lagali da nije tako. Njihov sustav sada funkcionira puno gore nego onaj prethodni koji su toliko žestoko kritizirali, a nisu zadržali ni postojeću razinu već su otišli u još gori ekstrem, konstantno se želeći prikazati u drugom svjetlu.
U Hrvatskoj je sve moguće pa tako i da se usvoje djeca iz Konga u Zambiji i da sve bude čisto, a postavlja se pitanje kako je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo te papire i na osnovu čega su djeca dobila domovnicu i putovnicu, na osnovu čega je takvu odluku donio sud u Zlataru. Prema dostupnim informacijama dva para navodno nisu uopće bili u programu programu stručne pripreme za posvojenje, a jedna osoba je k tome i transrodna te prema hrvatskim, ali i zambijskim zakonima kao takva ne može ni usvajati djecu. Ako je sve u konkretnom slučaju čisto zašto su djecu nisu usvojili u Kongu nego u Zambiji, zašto je nestao ravnatelj sirotišta, je li istina da mu kćer živi u Hrvatskoj? Također, Demokratska Republika Kongo ne dozvoljava posvajanje strancima još od 2017. godine. Jako je zanimljivo i zbog čega se ministar vanjskih poslova toliko zauzeo u ovom slučaju – možda bi tu i USKOK mogao nešto istražiti.
Je li u Zagrebu uopće moguće realizirati značajnije projekte?
Najznačajniji projekt u Gradu Zagrebu je bio projekt Zagreb na Savi, međutim realizacija tog projekta je trebala trajati između 12 i 15 godina i tko god bi došao na vlast morao bi po tom pitanju usko surađivati i s državnom razinom. Zagreb je jedna od rijetkih gradova koji se ne otvara prema svojoj rijeci, kao što primjerice postoje pozitivni primjeri Londona, Pariza i dr. Mi bježimo od rijeke jer se u sklopu tog projekta trebaju sagraditi četiri hidrocentrale koje bi prema nekim procjenama dale 25% potrebe električne energije. Kako bi se taj projekt realizirao ključno je produženje kanala Sava-Odra-Sava i kada bi se uz spomenute hidrocentrale to napravilo, mogli bi se ukloniti i nasipi te bi na taj način bi Grad Zagreb dobio 3.000 hektara uz Savu na kojima bi se mnogo toga moglo izgraditi. Također ne bi više postojala opasnost od pojave poplava.
U Hrvatskoj političari gledaju samo na ono što se može realizirati u četiri godine mandata jer sumnjaju da će i u narednim mandatima biti na vlasti i zato takvi projekti nikada ne zažive. Kod svih velikih projekata u Zagrebu se uvijek pružao snažan otpor, kao u slučaju fontana i žičara. Bolje da se gradi nešto nego ništa. Sada je na vlast došla garnitura koja umrtvljuje razvoj grada i tko dođe iza njih će se naći u velikom problemu.
Kako iz perspektive nekadašnjeg pročelnika Ureda za odgoj i obrazovanje gledate na odluku Visokog upravnog suda vezano uz mjeru roditelj odgojitelj?
Kada se prođu sve sudske instance u Hrvatskoj, taj će se proces ukoliko bude potrebno nastaviti i pred sudom u Strasbourgu. I dalje sam stava da je to bila dobro osmišljena mjera, uz eventualnu promjenu ili doradu određenih stvari. U svakom slučaju, u situaciji snaženja depopulacije čemu svjedoči podatak da nas je 1991. godine bilo gotovo 4.8 milijuna, a sada 3.8 treba poticati natalitet. Navedena mjera možda nije bila savršena, no nema razloga da se ne donese neka bolja kojoj bi se potaknulo ljude da imaju više djece.
Kako prognozirate nastavak političke sage u Zagrebu?
Ekipa koja je pobijedila na prošlim izborima je u silaznoj putanji, međutim i oni koji su glasali za njih, sada se ograđuju. No što se Zagreba tiče, nijedna stranka neće biti u stanju ostvariti pobjedu na idućim izborima već će to moći poći za rukom eventualno nekoj nezavisnoj listi koju bi podržalo više manjih stranaka i na kojoj bi trebali biti zastupljeni istaknuti pojedinci koji znaju nešto raditi. Da su se kojim slučajem tri mjeseca nakon izbora u Zagrebu, održali i oni na nacionalnoj razini, ovi aktivisti koji su se valjali po ulici bi svojom pobjedom i Hrvatsku dotukli. Teško je bilo preživjeti HDZ, a kombinacija HDZ-a i Možemo! bi tek bila ubitačna.
