Nije bilo predaha tijekom ljeta. U medijskom prostoru dominirale su teme poput posljedica nevremena koje je poharalo Hrvatsku, pogotovo Slavoniju, ali i afrička svinjska kuga koja je u velikoj mjeri uništila svinjogojstvo. Uz to inflacija, porast cijena osnovnih životnih namirnica najviše je pogodio one koji imaju najmanje, a to su umirovljenici, obitelji koje se uzdržavaju od minimalnih plaća, obitelji s djecom te nezaposleni. Sustav socijalne skrbi nema odgovore na puno problema i dojam je da građani nemaju adekvatne usluge. O svemu navedenom porazgovarali smo s SDP-ovom zastupnicom Martinom Vlašić Iljkić iz Požege, po struci socijalnom radnicom, koja se upravo ovim temama bavi u Hrvatskom saboru.
Bili ste među prvim političarima koji su burno komentirali slučaj tvrtke u suvlasništvu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića-Radmana, a koja je angažirana na poslovima zbrinjavanja eutanaziranih svinja?
Kao i ukupna hrvatska javnost bila sam zgrožena činjenicom da se takvo što može dogoditi, a onda još više time da ministrica poljoprivrede Vučković ne vidi ništa sporno u tome da država ima ugovor s tvrtkom u 20 postotnom suvlasništvu, kolege, aktualnog ministra. I još to pravda time da je ta tvrtka monopolist. Agroproteinka je u 2022. godini poslovala s 30 milijuna eura godišnjeg prihoda, a samo u ovoj je već od države zaradila 4,4 milijuna eura. U tu brojku nisu uračunati eventualni poslovi s jedinicama lokalne uprava i samouprave.
Ako je tvrtka monopolist na tržištu, ona diktira i cijene pa bi bilo vrlo zanimljivo usporediti cijene zbrinjavanja u drugim zemljama Europske unije. Nezamislivo bi bilo da se u uređenim zemljama Europske unije dogodi slična situacija i da se nitko ne zapita radi li se o pogodovanju? Uz to moramo činjenice staviti u kontekst.
Hrvatska je prekasno krenula u borbu protiv svinjske kuge zbog čega smo danas najgori u Europi. Ministarstvo poljoprivrede potom donosi, u najmanju ruku, upitnu odluku da se usmrte sve svinje u dvije slavonske županije. Pa čak i na farmama gdje svinjska kuga nije pronađena i na farmama koje su, upravo zbog ovakvih potencijalnih zbivanja, uložile u biozaštitu? To je potpuno bespotrebno. No, sada vidimo da je možda razlog taj da ministrova tvrtka bolje zaradi? Sa svakom ubijenom svinjom njima raste profit, a Slavonija i Baranja, a u konačnici i Hrvatska osiromašuju. Nažalost, nakon ovog većina proizvođača iz slavonskih županija više neće uspjeti pokrenuti proizvodnju i time se domaćoj proizvodnji zabiti još jedan udarac. Šteta uzgajivačima svinja i malim OPG-ovima već je sada preko 200 milijuna eura, a Vlada im je osigurala skromnih 12,5 milijuna eura. Usporedite te brojke s zaradom ministrove tvrtke i sve će vam biti jasno. Uz to, ministar Grlić Radman, osim što je u nekorektnoj dvostrukoj ulozi, krši zakon pa Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa nije prijavio da je od kako je ministar od tvrtke Agroproteinka zaradio 1,44 milijuna eura. Vjerojatno je ovo i njemu i predsjedniku Vlade Plenkoviću ovo sve ne-tema, ali previše je korupcijskih afera da bi sve bilo slučajno. I to u zemlji u kojoj građani jedva spajaju kraj s krajem zbog čega bježe u druge zemlje.
Uskoro počinje nova sjednica Sabora, što mislite koje će teme dominirati? Hoćemo li imati vruću političku jesen ili će premijer pokušati afere vješto gurnuti u drugi plan?
Afere su možda negdje gurnute, možda Plenković vješto izbjegava govoriti o njima, ali ako siđete među ljude vidjet ćete stvarno stanje u našoj Hrvatskoj. A ono je poražavajuće. Umirovljenici jedva preživljavaju, a kao što znate, ogroman broj mladih ljudi, ljudi u fertilnoj dobi i mahom obrazovanih i kvalitetnih u svom poslu, napustilo je Hrvatsku i doslovno su otišli trbuhom za kruhom. S druge strane mi potpuno neselektivno uvozimo niskokvalificirane radnike koji se ne mogu probiti na tržište rada razvijenih zemalja i još se hvalimo kao da je to neki uspjeh. Oporba nema namjeru popuštati tako da će sasvim sigurno biti puno govora aferama. Od one neriješene „plin za cent“ do ove najnovije vezane uz ministra vanjskih poslova. Jednostavno, činjenica je da gotovo ništa ne funkcionira. Podsjećam vas na neke zadnje primjere. Za vrijeme nevremena u srpnju, država i njene službe potpuno su se pokazale nespremnima. U tri slavonske županije, u kojima je proglašena elementarna nepogoda, građani su ostali prepušteni sami sebi. Umjesto da smo imali na raspolaganju sve resurse za nužnu pomoć građanima, već dan poslije nevremena; robne zalihe, humanitarnu pomoć, agregate, cerade, vodu, hranu, crijepove, potreban materijal i dovoljno ljudi za pomoć u sanaciji posljedica nevremena, građani su dobili uobičajeni hrvatski scenarij; Vlada i ministarstva ponašali su se kao da ih se to ne tiče, a tek nakon pritiska javnosti počeli su reagirati. Građani, navijačke skupine i udruge su se same organizirale, kao i na petrinjskom potresu. Nedostajala je žurna pomoć, a objekti desetak dana nisu imali električnu energiju, krovovi su tjednima ostali nepokriveni. Ljudi su stradavali pokrivajući svoje objekte i sa smrtnim ishodom. Danima nakon olujnog nevremena je i dalje kiša padala i dodatno uništavala imovinu ljudi, no za vladajuće se nije ništa promijenilo. Pa je tako dan poslije nevremena, premijer Plenković otvorio novu knjižnicu u Vinkovcima, a gradonačelnik iz redova HDZ-a to je prokomentirao riječima: Zar bi život trebao stati? Ali mnogim Slavoncima koji su ostali bez krova nad glavom, život je stao. Toliko o razumijevanju građana i zapravo o otuđenosti Vlade od građana.
Primjetno je da ste u velikoj mjeri posvećeni problemima Slavonije.
Čini mi se da se o Slavoniji premalo govori. Znate li da je u mandatima Andreja Plenkovića Slavoniju napustilo preko 90 tisuća ljudi? Slavonija koja je mogla hraniti cijelu Hrvatsku, danas je prazna i zapuštena. Istodobno HDZ nas uvjerava kako je sve super i kako su milijuni i milijuni uloženi kroz Projekt Slavonija, Baranja i Srijem. Daleko je to od istine. Jednom sam kazala da ova Vlada ima maćehinski odnos prema Slavoniji. To je svakom tko posjeti Slavoniju jasno, a pogotovo nama koji tamo živimo. Borit ću se za Slavoniju. Nismo zaslužili biti na začelju. Ali što drugo očekivati? Za Plenkovića i njegovu vladu ni gubitak od 10 milijuna eura u aferi „plin za cent“ nije nikakav poseban značaj ili nešto oko čega bi se trebali uzrujavati, pa se ne čudim otuđenosti Vlade od građana i njihovih potreba. Njima je dobro kao i onima oko njih, a narod je taj koji odlazi i iseljava. U mnogim selima, koji su nekad hranili cijelu Hrvatsku, danas je svaka druga kuća prazna. Ljudi su iselili negdje daleko u potrazi za kakvim takvim standardom. Rezultat je to neodgovornog odnosa HDZ-ove vlasti.
Također, znamo koju je žrtvu podnijela Slavonija za vrijeme Domovinskog rata. Nažalost još uvijek u braniteljskoj populaciji postoje onih su obespravljeni, opterećeni nepravdom, a i poteškoćama koje će biti sve više izražene, a obzirom na dob i sve veće potrebe za zdravstvenom skrbi, psihološkom pomoći i socijalnim uslugama, poput smještajnih kapaciteta. Branitelje koje poznajem, s kojima surađujem, pogotovo u svojoj Požeško – slavonskoj županiji su vrlo angažirani, spremni pomoći svakom u nevolji, empatični, vrlo lako se organiziraju i žele biti aktivno uključeni u život zajednice. U tome ih treba podržati i promicati vrijednosti Domovinskog rata, ali i omogućiti da budu važni dionici sadašnjeg vremena u kojem su uključeni u zajednicu.
Po struci ste socijalna radnica, imate bogato iskustvo u struci i socijalne teme su vaš teren. Kako bi ocijenili situaciju u Hrvatskoj po tom pitanju?
Daleko od dobre. U lipnju smo imali čak treću izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi, nakon donesene navodne sveobuhvatne reforme u 2022. godini. Podsjetimo, da u svakoj od izmjena su vladajući upravo prihvatili prijedloge oporbe, ali tek nakon osude javnosti, primjerice, kada su prvotno odbili prijedlog produljenja statusa njegovatelja nakon smrti djeteta, a idućim izmjenama upravo to prihvatili. Ili kod zabilježbe tražbine na jedinu nekretninu koju korisnik koristi za stanovanje, kada smo upozoravali da to nije nikakva socijalna pomoć već lihvarski zajam. Tek kada je javnost osudila bešćutnost Vlade, a onda i naštetilo ugledu Andreja Plenkovića, odlučilo se na izmjenu zakona. To je zapravo najgore, što se vladajući iživljavaju na najslabijima, koji su daleko od Banskih dvora, bilo da se radi o najugroženijima u društvu, nezaposlenim, osobama s invaliditetom, osobama s niskim primanjima, umirovljenicima ili onima koji su pogođeni uslijed elementarnih nepogoda, našim poljoprivrednicima, onima o kojima ovisi naša egzistencija. Novi Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o osobnoj asistenciji, su zakoni koji su neprovedivi i u praksi pokazuju svu nemoć sustava. Za usluge rane intervencije, dnevnih boravaka, smještajnih kapaciteta za sve korisničke skupine se nije napravilo ništa, a nalazimo se u 7. godini Vlade Andreja Plenkovića. Ministarstvu je trebalo 6 godina da donese novi zakon o socijalnoj skrbi, koji gotovo kvartalno popravljamo jer je donesen mimo struke i to je žalosno. Nema primjerene dijagnostike, pružatelja usluge rane intervencije, na pregled logopeda čeka se više od pola godine, tretmani su nedovoljni, liste čekanja ogromne. Neosiguravanje primjerene stručne podrške djeci s teškoćama u razvoju u smislu ranog poticanja razvoja i neosiguravanje prevencije daljnjeg invaliditeta predstavlja nepoštivanje odredbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Socijalno mentorstvo, kao nova usluga nije uopće zaživjela jer ju nema tko provoditi, sustav je visoko centraliziran putem Zavoda za socijalnu skrb, gdje potrebe građana ostaju u drugom planu, ne prepoznate. Stručni radnici nemaju kome uputiti građane u potrebi, na psihološku podršku, jer nemaju informaciju o pružateljima usluga, koji su po novom zakonu ju dužni provoditi. Niti jedan smještajni kapacitet se nije izgradio, unatoč obećanju od 2.000 mjesta i 20 domova. Zakon o osobnoj asistenciji umjesto poboljšanja standarda življenja osoba s invaliditetom je ukinuo nekim dosadašnjim korisnicima osobnu asistenciju i propisao jednoobrazno njihove potrebe i broj potrebnih sati osobne asistencije, ne uvažavajući individualne potrebe. Komunikacija područnih službi sa Zavodom u Zagrebu je vrlo loša i stručni radnici nemaju podrške u radu, a niti samostalnosti zbog novog visokocentraliziranog sustava organizacije rada. Nema dovoljne međuresorne suradnje za dobrobit korisnika, a svakom ministru su „puna usta o korisniku/pacijentu na prvom mjestu“. Žrtve obiteljskog nasilja nemaju zaštitu, niti je nasilje u obitelji prepoznato kao društveni problem. Praksa pokazuje da su riječi daleko od stvarnosti i da vladajući u 7 godina nisu uspostavili bolje standarde ni za jednu skupinu građana. Mogla bih ovako nabrajati u nedogled. Jednostavno, ni jedan zakon ili reforma nije se napravio dobro. Nije se slušala ni struka niti korisnici. Izgubili smo dragocjeno vrijeme, a naši korisnici su izgubili puno više: pravo na kvalitetan život, a neki, nažalost, i život.
Ipak, Vlada diže mirovine i nešto daje umirovljenicima?
To je mazanje očiju javnosti. Hrvatski umirovljenici žive ispod granice dostojanstva. Ako stavimo brojke u kontekst: cijene su od 2021. (ukupna inflacija) rasle u prosjeku oko 25%. Cijene hrane rasle su i više od toga, više od 35%. Za najranjiviji dio starije populacije (koji većinu prihoda troši na hranu), inflacija se tako dodatno povećava i poseban je udar na njihov životni standard – govorimo o velikom broju umirovljenika koji su doslovno na rubu siromaštva. Ovo nije subjektivni dojam: prema standardu kupovne moći, četvrta smo najlošija zemlja u EU, a u riziku siromaštva u Hrvatskoj je gotovo 33% osoba starijih od 65 godina. Plan SDP-a je prosječnu starosnu mirovinu povećati na gotovo 750 eura (oko 5.500 kuna)! To je nominalno povećanje od preko 50% – trenutno je prosječna (starosna!) mirovina ispod 500 eura (oko 480 eura). Povećanje mirovina i dostojanstven život umirovljenika i svih građana bit će jedan od glavnih SDP-ovih prioriteta.
Imate li već razrađen model? Kako biste ga sproveli?
Naravno. Potpuno smo spremni. Model provedbe sastojao bi se od dva elementa. Prva je promjena formule „usklađenja“ gdje se u 100% iznosu uvažava povoljniji faktor između rasta bruto plaća i rasta cijena (prijedlog izmjena zakona je već u proceduri, pretpostavka je da je to godišnje oko 5%) i drugog elementa „trajnog dodatka“. Element trajnog dodatka predstavlja trajno povećanje, koje SDP planira sukcesivno implementirati u periodu od najmanje četiri godine, na način da se 10% povećanje napravi odmah, u prvog godini, a povećanje od po 5% u drugoj, trećoj i četvrtoj godini. Pri tome, povećanje ne bi bilo linearno, već bi se u većem postotku odnosilo na mirovine koje su ispod prosjeka, što samim redovnim usklađenjem nije moguće.
Povećanje prosječne starosne mirovine tako bi u prvoj godini iznosilo oko 75 eura, dok će na kraju četvrte godine prosječna mirovina iznositi gotovo 750 eura (oko pet i pol tisuća kuna), odnosno preko 50% prosječne plaće. HDZ je u kampanji „Vjerodostojno“ 2016. umirovljenicima obećao dizati mirovine prema 60% iznosa plaće, a napravili su suprotno: u sedam godina na vlasti, HDZ je mirovine srušio sa 43,1% na 41,6% plaće. To je neumoljiva matematika.
SDP u anketama ne stoji najbolje. Kako mislite to implementirati?
Neću se razbacivati floskulama i reći da ankete baš ništa ne znače. Naravno da nisam sretna što je to tako. Ali kampanja još nije započela, a mi ćemo dati sve od sebe da do izbora s građanima komuniciramo sve naše politike koje su kvalitetne, konkretne i što je najvažnije realne i provedive. Mogla bih postaviti i protupitanje. Unatoč anketama, zašto netko misli da će ovakav HDZ i njegovi partneri koju su državu i narod doslovno gurnuli na rub egzistencije dobiti glas za još dublji sunovrat? Uostalom HDZ iz godine u godinu gubi broj birača. Zato su im i potrebne izborne egzibicije kao ona u srpnju 2020. kada je Plenković proglasio pobjedu nad koronom.
Da se ne boji i da je siguran, Plenković ne bi smišljao nove izborne egzibicije i kalkulirao s datumom izbora nego bi ga objavio. Što se tiče SDP-a, a vjerujem i velikog djela oporbe, spremni smo sad i odmah!
