Diplomiranoj pravnici i zastupnici iz redova vladajućeg HDZ-a u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora dano je povjerenje predsjedavanja jednim od najvažnijih saborskih odbora, onog za zakonodavstvo, a također aktivno sudjeluje i u radu usko vezanog Odbora za pravosuđe te Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Stoga je zastupnica Jelkovac idealan sugovornik na niz najaktualnijih tema iz domene pravosuđa.
Možete li nam objasniti kako se najavljenim izmjenama ZKP-a namjerava zaustaviti curenje informacija iz sudskih postupaka, a da se pritom isto neće moći okvalificirati kao udar na slobodu medija čega se mnogi pribojavaju.
U pogledu najavljenih izmjena ZKP-a želim prije svega reći da će one biti šire od onog što je trenutno najviše okupiralo interes javnosti, a to je propisivanje posebnog kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja dokaznih radnji, s naglaskom da bi se to odnosilo na dio kaznenog postupka koje je sadašnjim zakonom označen kao „nejavan“. O tome mogu reći samo ono što je već istaknuo i sam ministar pravosuđa i uprave, g. Malenica jer drugih saznanja nemam. Dakle, na radnoj skupini koja radi na izmjenama ZKP-a otvorilo se pitanje problematike curenja informacija u kontekstu štete za probitke kaznenog postupka o kojem svi dionici trebaju voditi računa. Stoga se ide u smjeru propisivanja novog kaznenog djela kojim neće biti obuhvaćeni mediji jer oni nisu dionici kaznenog postupka. To se prije svega radi zbog samog očuvanja kaznenog postupka koji, podsjećam, ne završava kada se potvrdi optužnica te radi zaštite prava na privatnost i presumpcije nevinosti osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak. I sam predsjednik Vrhovnog suda naglasio je da je loše i nedopustivo da npr. uhićenjima subotom ujutro prisustvuju mediji upravo iz tih razloga, te da svakako treba voditi računa o pravima koja ima osoba obuhvaćena kaznenim postupkom. Nije dobro da nam se postupci iz sudnica prebace na ulicu. Takvim izmjenama ZKP-a istraga neće postati tajna, a ponavljam, ne može se govoriti niti o udaru na slobodu medija jer tim novim kaznenim djelom ne bi bili obuhvaćeni novinari već isključivo osobe koje sudjeluju u postupku. Podsjetila bih da je Vlada, ali i Klub zastupnika HDZ-a u više navrata isticala važnost komuniciranja Državnog odvjetništva s javnošću odnosno s medijima upravo kako bi javnost imala informacije protiv koga se vodi postupak, zbog kojih kaznenih djela, naravno, u okvirima zakonskih mogućnosti jer se zbog samog tijeka kaznenog postupka ne mogu otkrivati detalji istrage. Smatram da je cilj koji se želi postići ovim izmjenama ZKP-a legitiman i u interesu je svih, i sudionika u postupku ali i cijelog društva koje želi snažnije i učinkovitije pravosuđe, a to možemo postići i jačanjem kaznenog postupka i mehanizama kontrole i odgovornosti unutar samog postupka.
Hoće li predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću biti potrebno dodatno pojasniti spomenute izmjene s obzirom da je najavio pomilovanja osuđenih osoba?
Kada me pitate o odnosu Predsjednika Milanovića prema institutu pomilovanja, mogu reći samo da se sjećam da je on mijenjao svoj stav i odnos prema tome treba li uopće postojati taj institut, pa se tako prvotno oštro protivio toj predsjedničkoj ovlasti, sve do slučaja zamolbe za pomilovanje Perkovića i Mustača kada je promijenio stav i najavio razmatranje tih zamolbi. Što se tiče eventualnih budućih pomilovanja koja je on najavio vezano na najavljeno novo kazneno djelo odavanja sadržaja dokaznih radnji, ne bih posebno komentirala. Mislim da je to bila politička izjava Predsjednika na što on ima pravo, a u konačnici Predsjednik će postupati u skladu sa svojim stavovima i ovlastima.
Kakvog ste stava po pitanju spekulacija da bi se određeni broj istraga koje je dosad vodilo tužiteljstvo bilo prepušteno policiji?
Glede spekulacija da bi se određeni broj istraga prepustio vođenju policije nemam informacije da se o tome u ovom trenutku ozbiljno razmišlja, iako je i ta mogućnost otvorena. Prema izvješću Glavne državne odvjetnice o kojem smo nedavno raspravili 53% dokaza prikuplja DORH samostalno, a u 47% slučajeva dokaze prikupljaju policija, vještaci i dr. što ukazuje da policija već sada radi istrage odnosno istražne radnje. Moj stav je općenito da nije poželjno često mijenjati način i pravila vođenja postupka, a kada se za to i odluči treba imati opravdan razlog.
Slažete li se s ocjenom predsjednika Vrhovnog suda RH Radovana Dobronića koji je prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru Financijsku agenciju označio kao jedan od najvećih problema hrvatskog pravosuđa?
Ne smatram da je FINA jedan od najvećih problema hrvatskog pravosuđa, iako je predsjednik Vrhovnog suda u svom izlaganju to izrekao. Međutim, kada se pročita njegova analiza, zaključuje se da on u FINI vidi problem stoga što je ona ta koja upravlja informatičkim sustavom koji u praksi dovodi do usporavanja u radu sudaca i sudskih službenika jer je ponekad usporen, a i traži unos puno podataka za koje on smatra da su nepotrebni. Dakle on smatra da taj sustav treba ubrzati i pojednostaviti. Međutim, Fina ne upravlja sustavom e-Spis niti je njezin vlasnik. Ne poznajem taj sustav i ne mogu ga kao takvog ocijeniti, ali ako ima mjesta poboljšanju onda to treba analizirati i učiniti. Smatram da smo u mandatu ove Vlade puno učinili u pogledu informatizacije pravosuđa, uloženo je više od 2 milijarde kuna, te smo na taj način olakšali pristup građana sudovima. Prilikom rasprave o izvješću predsjednika Vrhovnog suda RH o stanju sudbene vlasti, isticao se dosta i problem neadekvatnog prostora i tehničko-materijalnih uvjeta u kojima se radi te veliki priljev novih predmeta na godišnjoj razini. Želim reći da Ministarstvo pravosuđa i uprave, u skladu s mogućnostima, kontinuirano radi na poboljšanju uvjeta rada na sudovima, ali i u državnim odvjetništvima, te je npr. dovršeno opremanje svih prvostupanjskih sudova potrebnom opremom za održavanje ročišta na daljinu. Očekujem da će se taj proces nastaviti, a i ubrzati posebno korištenjem sredstava iz NPO-a u tu svrhu.
Koji su prema vašem mišljenju najveći problemi pravosudnog sustava RH te što se sve poduzima kako bi se poboljšalo stanje u segmentima koji još ne funkcioniraju na zadovoljavajućoj razini?
Obzirom da svi znamo kakva je percepcija o pravosuđu od strane građana, da je sporo i neučinkovito, smatram da je najveći problem dugotrajnost postupaka. Iako je iz izvješća vidljivo da je stopa ažurnosti u rješavanju predmeta zadovoljavajuća, oko 97%, smatram da je još uvijek previše neriješenih predmeta koji se vode dulje od sedam godina i tu treba uložiti dodatne napore i naći načine kako ubrzati rješavanje takvih predmeta. Jer možemo reći da spora pravda često i nije pravda, već da je to nepravda prema onoj stranci u postupku koja očekuje da pravda bude ispunjena. Tu ću se dotaknuti i predmeta ratnih zločina, a naglasila sam to i prilikom izvješća o radu glavne državne odvjetnice, jer iako smo tu učinili neke pomake to još uvijek nije dovoljno. Iako ratni zločin ne zastarijeva, protekom vremena smanjuju se izgledi za uspješno vođenje i završetak takvih predmeta te smatram da tu moramo učiniti dodatne napore kako bi oni koji su bili žrtve ratnih zločina doživjeli pravednu osudu istih, te kako bismo i kao društvo ispunili svoju zadaću u pogledu kažnjavanja takvih najtežih kaznenih djela. Mislim da je to nužno potrebno radi budućnosti Hrvatske. Također želim istaknuti i neke pozitivne rezultate i reći da smo osnivanjem Visokog kaznenog suda unaprijedili sudstvo te rasteretili Vrhovni sud koji je prije toga bio preopterećen postupcima u kojima je on vršio funkciju drugostupanjskog suda. Spajanje prekršajnih sudova s općinskim sudovima također je doprinijelo efikasnosti i određenim uštedama. U pogledu zakona, smatram da imamo dobar zakonodavni okvir i da smo ga i u proteklom razdoblju u mnogim segmentima dopunjavali, što radi usklađivanja s EU direktivama, ali isto tako jer smo neke norme htjeli poboljšati radi učinkovitosti. Tako smo primjerice postrožili kaznenopravnu politiku u odnosu na određene vrste kaznenih djela kako bi izricanje odgovarajućih kazni postiglo svrhu kažnjavanja, ali i kako bismo naglasili vrijednosti koje štitimo, kao npr. u slučaju zaštite djece od spolnog zlostavljanja. Na kraju bih kao problem istaknula sve veći nedostatak kadrova u sustavu. Bez kvalitetnih i motiviranih ljudi u sustavu, nema dobrog sustava, i zato smatram da ćemo taj problem morati rješavati ne samo u pravosuđu, nego u državnim i javnim službama kao i na razini lokalne i područne samouprave. Također smatram da rješenje tog problema neće biti samo veće plaće, već da ćemo kao društvo morati promijeniti i odnos prema ljudima koji rade u tom sustavu.
