U opširnom razgovoru sa zamjenikom gradonačelnika Grada Zagreba, inače nagrađivanim arhitektom te članom nekolicine strukovnih tijela – Lukom Korlaetom doznali smo razloge izmjene Odluke o najmu gradskih stanova donesenih na prošlotjednoj burnoj raspravi u Gradskoj skupštini, kojim tempom napreduje realizacija zadanih ciljeva u složenom procesu gospodarenja otpadom te što će sve biti potrebno učiniti kako bi se ta zahtjevna infrastruktura mogla financirati europskim sredstvima.
Za koju će sve namjenu također posegnuti za raspoloživim sredstvima iz EU fondova te koliko im na tom putu pomaže kvalitetna suradnja s trenutnom vladajućom većinom na državnoj razini.
Dogradonačelnik nam je otkrio i kako planiraju smanjiti broj neupisane vrtićke djece koji predstavlja veliki izazov gotovo svim jedinicama lokalne samouprave te se naposljetku osvrnuo na suočavanje na svim preprekama na putu ostvarenja njegove osobne vizije urbanizacije rođenog grada.
Zašto ste se odlučili na izmjenu Odluke o najmu gradskih stanova, odnosno načinu plaćanja istih?
Razlog je jednostavan: želimo gradskim stambenim fondom upravljati socijalno pravednije.
Naslijeđeno stanje koje prekidamo je da su značajan dio gradskih stanova koristili ljudi s prihodima daleko iznad prosjeka. U Zagrebu već godinama između 600 do 800 socijalno ugroženih obitelji čekaju na listi za dobivanje stanova dok su do sada u gradskim stanova živjele obitelji s visokim prihodima i plaćali najamnine između 100 i 250 eura. Nova odluka ima vrlo jednostavna i jasna pravila: do određenog imovinskog cenzusa (50% posto prosječne plaće u gradu Zagrebu za samačko odnosno 30% za višečlano kućanstvo) stanari potpadaju pod tzv. socijalni najam i plaćaju vrlo malu najamninu (0,36 eura po m2). U drugoj su kategoriji najmoprimci koji zadovoljavaju kriterije za priuštivo stanovanje, koji su podijeljeni u tri razreda s obzirom na visinu prihoda. Ovakva odluka ide u prilog našim sugrađanima s nižim primanjima dok one s visokim destimulira da stanuju u gradskim stanovima jer si isti mogu priuštiti i komercijalnu najamninu.
Osim Odluke o najmu, donesene su još dvije gradske odluke kojima se optimizira gospodarenje stambenim fondom, a to je Odluka o prodaji gradskih stanova te Odluka o visini paušalnog poreza u turizmu. Namjera prve je da se zaustavi prodaja gradskih stanova odnosno da se to čini u samo izuzetnim slučajevima, a namjera druge je da se – povišenjem iznosa paušalnog poreza po ležaju na zakonski maksimum od 200 eura godišnje – pokuša destimulirati tržište kratkoročnog najma koje se posve otelo kontroli. Ako pogledamo ponudu stanova za kratkoročni najam, vidjet ćemo kako ista pet(!) puta premašuje ponudu stanova za dugoročni najam jer je bilo višestruko isplativije iznajmljivati turistima nego stanovnicima Zagreba. Uslijed značajno nižeg oporezivanja kratkoročnog od dugoročnog najma, ponuda stanova za dugoročni najam se smanjila, postala kvalitetom sve lošija, a cijenom sve veća.
Velika nam je ambicija u ovom mandatu povećati postojeći stambeni fond (koji trenutno broji nešto više od 6500 stanova). U tom smislu idemo s izgradnjom zgrade s gotovo 300 stanova (koja može smjestiti gotovo tisuću ljudi) u naselju Podbrežje, za koju imamo spremnu projektnu dokumentaciju i ishođenu građevinsku dozvolu. Osim te zgrade, mislimo graditi i manje stambenjake diljem grada na gradskim zemljištima u zonama adekvatne namjene (S i M1).

Provodi li se prema predviđenom planu gradnja podzemnih spremnika u centru grada?
Da. Do sada je ugrađeno 29 podzemnih spremnika u Masarykovoj ulici, na Ilirskom trgu, Kaptolu, Jukićevoj ulici, Prilazu Gjure Deželića, Perkovčevoj, Križanićevoj ulici, te na Trgu J.J. Strossmayera. Do kraja godine očekujemo ugradnju ukupno oko 75 spremnika, a do svibnja sljedeće godine i svih 150 planiranih podzemnih spremnika u centru grada.
U kojoj su fazi planovi za izgradnju ostale pripadajuće infrastrukture poput Centra za gospodarenje otpadom, kompostane i sortirnice?
Prethodna gradska uprava je, nažalost, razdvojila tri projekta na tri lokacije – sortirnicu na zemljištu bivšeg DIOKI-ja, kompostanu čak u Novskoj, a centar za gospodarenje otpadom za obradu miješanog otpada na Resniku. Računalo se da će svaki od tih projekata dobiti EU financiranje, međutim, EU je nedavno procijenila da to nije u skladu s njihovim pravilima i sada se razmatra spajanje tih triju projekata koji bi svi trebali biti na jednoj lokaciji – u Resniku, koji je ucrtan u prostornom planu.
Tamo će biti i postrojenje za obradu građevinskog materijala kako bi se on reciklirao za obnovu od potresa. Procjenjuje se da bi takav centar za gospodarenje otpadom koštao čak dvije milijarde kuna, pa je pitanje u kojem omjeru će novac doći iz EU fondova, a u kojem iz državnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost jer Zagreb kao niti jedna županija ne mogu to sami financirati.
Tehnologiju će definirati nova studija, a da bi dobili EU financiranje morat će jako veliki dio otpada u tom postrojenju biti sortiran, recikliran i kompostiran, a tek manji dio ostatnog otpada moći će se obrađivati. Tehnologija energana je napredovala i postoje rješenja koja ne utječu na kvalitetu života ljudi. U to sam se osobno uvjerio prilikom posjete vjerojatno najpoznatijoj svjetskoj energani, onoj u Kopenhagenu.
Jeste li zadovoljni postignutim dogovorom između Kaptola i Vlade RH vezano uz maksimirski stadion?
Pregovori oko imovinsko-pravnih odnosa još uvijek traju, složeni su, ali napreduju. Postoji dobra volja svih dionika da se taj ‘gordijski čvor’ napokon razmrsi. Ideja je da se Kaptol odrekne zahtjeva za povratom pod stadionom, a zauzvrat će Država osigurati zemljišta na kojima je predviđena izgradnja crkvi. Neka od tih zemljišta su u gradskom, a neka u privatnom vlasništvu.
Ne predstavlja vam problem činjenica što će se prema istome crkve graditi na mjestima na kojima su članovi Možemo! kao aktivisti svojedobno protestirali?
U upravljanju gradom potrebno je pomiriti razne pozicije. Osobno vodim gradsko Povjerenstvo za odnose s vjerskim zajednicama i pokušavam djelovati u interesu sviju. Mislim da ćemo – u dogovoru s vijećnicima gradskih četvrti i mjesnih odbora s jedne strane te predstavnicima pojedinih župa s druge – izbalansirati zahtjeve.
Kako ste načelno zadovoljni suradnjom s Vladom RH? Izlaze li vam ususret u cilju najboljeg interesa za građane Grada Zagreba bez obzira na određene političke nesuglasice radi nepripadanja istom političkom spektru?
Suradnja je najbolja u sferi postpotresne obnove. Imamo dobru komunikaciju s Ministarstvom graditeljstva koje je tzv. Nacionalno koordinacijsko tijelo za Fond solidarnosti, što znači da preko njih idu uplate za sve radove u konstrukcijskoj obnovi grada. Na Fond solidarnosti prijavili smo čak 207 projekata ukupne vrijednosti gotovo 200 milijuna eura i uspjeli povući sredstva u cijelom predviđenom iznosu. Najvidljivije su obnove škola, ali obnavljaju se zgrade svih ”žanrova”: bolnice, muzeji, kazališta, mostovna, cestovna i energetska infrastruktura itd. S druge strane, po Zakonu o obnovi, kao Grad smo obavezni puniti proračun za obnovu privatnih zgrada s 20%, što i činimo. Drago nam je da se i obnova privatnih zgrada napokon pokrenula.
Surađujemo i sa svim ostalim ministarstvima, dakako, a kao gradskoj upravi kojoj je izuzetno stalo do povlačenja EU sredstava, intenzivno surađujemo i s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Hoće li se s obzirom na određeni broj neupisane djece u vrtiće, eventualno posegnuti i za EU sredstvima kojima bi se realizirala izgradnja vrtića?
EU sredstva koristimo od prvog dana, kako iz Fonda solidarnosti (koji je namijenjen konstruktivnoj obnovi javnih zgrada), tako i iz Integriranog teritorijalnog programa (iz kojeg ćemo financirati izgradnju nove gradske knjižnice) odn. Nacionalnog plana oporavka i otpornosti iz kojeg ćemo graditi i proširivati vrtiće i škole. Planirana je realizacija ukupno 26 projekata, vrijednosti stotinjak milijuna eura, čime će se gradski kapaciteti povećati za više od 2500 vrtićkih mjesta. Treba reći i ovo: Grad – zbog relativno malog udjela sredstava iz NPOO-a – mora znatna sredstva (čak 75%!) uložiti iz svog proračuna. Zbog toga je bila nužna izmjena mjere Roditelj odgojitelj kako bi se u skoro vrijeme osiguralo vrtićko mjesto za svako zagrebačko dijete.

Pitanje neupisane djece seže godinama unatrag i može se riješiti jedino velikim višegodišnjim ulaganjima. No kako je to jedan od glavnih prioriteta ove gradske uprave, već se vide značajni pomaci. Do kraja godine očekujemo otvorenje nekoliko novih vrtića (npr. Ivanja Reka, Odranski Obrež, Sesvetska Selnica, itd.), u koje će se smjestiti još 500-ak djece, tako da očekujemo da će se brojka neupisanih smanjiti na 700. Cilj je u sljedećih par godina osigurati univerzalnu dostupnost dječjih vrtića svoj djeci u Gradu Zagrebu.
Koliko vaša vizija urbanizacije grada odstupa od trenutka prije nego li ste stupili na funkciju dogradonačelnika do sada kada imate uvid u kompletno stanje? Koje su realne mogućnosti ostvarenja tih zamisli u tekućem i mogućim narednim mandatima?
Ovo je ključno pitanje ovog intervjua, rekao bih. Kao da na neki način sažima sva prethodna. Mogu reći ovo: vizija ne odstupa nimalo, ali postao sam pojačano svjestan svih prepreka koje se nalaze na putu do njezinog ostvarenja. No one nas neće pokolebati, jedino će sve skupa potrajati nešto duže. Procedura donošenja planova veoma je spora i s bezbroj instanci, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa složeno i dugotrajno, a jako puno vremena odlazi i na provođenje javne nabave. Naime, budući da trošimo javni novac, za sve usluge i radove obavezni smo izabrati ponuđača na javnom natječaju kroz vrednovanje cijene i kvalitete koje počesto traje i nekoliko mjeseci. Izmjenom zakona o prostornom uređenju, Zakona o vlasništvu i Zakona o javnoj nabavi, prije svega, ovi procesi mogli bi se značajno ubrzati.
Ali, da se vratim na početak odgovora: vizija se nije promijenila nimalo, a mogao bih ju sažeti u ono što pariška gradonačelnica Anne Hidalgo naziva Petnaestominutnim gradom: želimo napraviti grad u kojem će svako naselje imati sve potrebno za svakodnevni život unutar petnaest minuta hoda, vožnje biciklom ili javnim prijevozom. To je ideal koji je dosegnut u većini novozagrebačkih kvartova, ali sada imamo misiju da taj standard pokušamo ugraditi i u ostatak grada.
U kojoj mjeri će spomenutoj urbanizaciji pripomoći dodijeljena sredstva u sklopu ITU mehanizma? Za što će ona sve biti namijenjena?
U financijskom razdoblju 2021-27. iz ITU (odnosno ITP – Integriranog teritorijalnog programa, kako se odnedavno zove) za Urbanu aglomeraciju Zagreb alocirano je 80,5 milijuna eura, od čega oko 70% ide Gradu Zagrebu kao središtu, a 30% ide na preostalih 29 članica Aglomeracije.
Sredstva namijenjena Gradu Zagrebu usmjeriti će se na ciljeve kroz koje je moguće financirati ekološki prihvatljiva vozila javnog prijevoza, biciklističku infrastrukturu, digitalizaciju gradskog prometa, sanaciju tzv. brownfield (ex industrijskih) područja, ulaganja u modernizaciju i obnovu javne turističke infrastrukture, uključujući i sportsku infrastrukturu, ulaganja u fizičku obnovu, uređenje i sigurnost javnih prostora, ulaganje u centralizirane toplinske sustave.
Od projekata koji se pripremaju na području Grada Zagreba, za financiranje putem ITU mehanizma, kao strateški su prepoznati projekti Greenway-državna biciklistička ruta br.2, 2. faza modernizacije pješačkih pothodnika povezanih s javnim gradskim prijevozom, Revitalizacija jezera Jarun, Izgradnja tržnice Vrapče, Revitalizacija zagrebačke Uspinjače, Gastro-edukativni centar izvrsnosti (Agri Food Hub) te Gradska knjižnica Grada Zagreba i društveno-kulturni centar na lokaciji Paromlin. Jako me veseli da smo pri kraju izbora izvođača za potonju zgradu i već krajem ove godine otvorit ćemo gradilište na Paromlinu!

Kako ste zadovoljni suradnjom s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije?
Surađujemo dobro, što se vidi i po rezultatima: nedavno smo otvorili solarnu elektranu na krovu Specijalne bolnice Sveti Ivan financiranu iz tzv. Norveškog fonda, čemu je nazočio i resorni ministar, od kojega sam nedavno primio i nagradu u ime Grada za najbolji učinak u povlačenju EU sredstava u 2023. godini. Time pokazujemo da smo odgovorna uprava koja itekako mari za racionalno poslovanje i koja čini sve da što više projekata ne ”padne” na gradski proračun već da ih financiramo kroz EU fondove.
