Objektivno, teško pitanje, objektivno, isto tako, u isto vrijeme, lagan odgovor. On je bio sve ono što Hrvatska jest, on je bio personifikacija onih 16, 17% agresivne i politički zainteresirane države, koji iako u statistički gledano, velikoj manjini, impresivno i autoritarno provode svu vlast nad preostalih osamdeset i nešto posto stanovnika…
On je bio baš onakav katolik, kakvih je većina u toj populaciji, svi su oni cijenili i imali iste vrijednosti, ili iste deficite vrijednosti, on je bio izuzetno moralan, opet po kriterijima te iste većine, on je bio i rodoljub u Jugoslaviji i domoljub u Hrvatskoj, a najviše je bio Hercegovac. Kao takav, donio je mnoge svoje komplekse u Zagreb, vrlo često se činilo da nikad Zagrebu neće oprostiti što se osjetio neželjeno na početku boravka. On je bio socijalista, filantrop, oličenje skromnosti, ali, on je bio i ljubitelj skupih, najskupljih imena….
On je bio Papa svih DVD-a u Zagrebu i okolici Zagreba, ljubitelj svih mogućih popova i hodža u Hrvatskoj, bio je ljubljen i od svih njih – odavno nije više tajna koga vole mantije, mantije vole novac, a novac je bio u Zagrebu, a on je upravljao Zagrebom… Porfirije ipak nije došao, mora biti da mu je netko šapnuo da se makne u izolaciju kako bi izbjegao potencijalnu sramotu vezivanja za osobu koja bi mogla biti odgovorna za brojne stvari koje se tek trebaju otkriti…
Usput, netko je na fejsu napisao kratki rezime onoga što je bio Bandić u Zagrebu, i onoga što su svi ti farizeji oko njega i zajedno s njim stvorili…
“Treba ovo licemjerje danas razobličiti:
Zagreb je nakon njegovog odlaska grad zadužen za 1,5 milijardi kuna, dječja bolnica u Klaicevoj se raspada, zgrade uništene od potresa stoje praktično netaknute vec godinu dana, kanalizacijske i vrelovodne cijevi pucaju zbog dotrajalosti jer nisu mijenjane 50 godina iako je dignut kredit od 400 miliona eura za njihovu sanaciju, djeca nam u školi dobivaju jednu šnitu salame za doručak za obrok i dolaze gladna kuci, imamo ogromnu bespotrebnu administraciju u Holdingu i skupštini koja ne služi ničemu osim sama sebi, a zaposlena je po zavičajno-kumskim vezama,na čiju masu plaća odlazi najveci dio gradskog proračuna.
To je ostavština lika i djela Milana Bandica nakon 6 mandata. Ne treba mu suditi povijest kako se nemušto izražavaju eufemizmima politička govna koja su uživala u blagodati izvršne vlasti ovoga grada.
Po dobrom ga jedino mogu pamtiti crkvene župe, zavičajni klubovi Hercegovine i njegovi pročelnici koji su obilato uživali u novcu iz gradskog proračuna.”
Ipak – nije on bio gdje je bio svojom voljom, vratimo se na početak ovog teksta, vojska koju je doveo, motivirao i hranio uredno je izvršavala svoje obaveze, uredno je izvršavala sve što se od njih tražilo, i to ne za dobro Zagreba, nego za svoje vlastito dobro – na štetu svih ostalih i na štetu grada Zagreba.
Milan Bandić u svemu ni slučajno nije bio sam – red bi bio i da se sve one najvažnije karike koje su u tome sudjelovale primoraju da daju odgovore na stotine otvorenih pitanja. Red bi bio i da netko konačno odgovara, ili da se svi zajedno ispričaju pokojniku za sve što su ga krivo optužili!?
