Zašto ste odlučili odustati od kandidature za gradonačelnika Zagreba? Što zamjerate Agramerima?
Moram naglasiti da se sve činjenice koje ću izreći mogu potkrijepiti materijalnim dokazima i pod punom krivičnom odgovornosti. S kolegom iz svijeta politike, koji je kao i ja bivši član HSLS-a imam apsolutno autorsko pravo na ime ”Agrameri” kao politički pokret. Prije nekoliko godina smo kao aktivisti organizirali akciju kada je bila nestašica toalet papira u vrtićima. Pod okriljem noći smo na stepeništu Gradskog poglavarstva ostavili 20-30 roli WC papira sa pismom ispisanim agramerskim riječnikom upućenim tadašnjem gradonačelniku Bandiću. Ja sam Agramerima dao sve – od imena, ideju i prijedlog da političku stranku nazovu ”Agrameri – nezavisna lista” im je dao sin Josipa Radeljaka, Leo. Nemala sredstva su inicijalno dobili od mojih kontakata i donatora koji su to i bili poglavito zbog mene. Jednom prilikom sam se pored predsjednka Jelića susreo sa dvojicom čelnika Agramera i tom sam prilikom predložio novo formalno ili neformalno okupljanje. Međutim predsjednik Jelić bi se opirao te rekao da za to nema vremena. Pošto sam rekonvalescent od Covida-19 i nemam puno energije za aktivnosti na terenu, sva moja energija čuvala se za zadnja dva tjedna prije prvog kruga. Rekao sam im da ću se posvetiti digitalnom marketingu gdje smo 1000% izvršili ono što smo obećali i planirali.
Što ste htjeli postići svojom kandidaturom?
Na pripremi ove kampanje radilo se nekoliko mjeseci, cilj je bio ostvariti impakt i podići razinu svjesnosti o Agramerima kao brendu, preko mene koji sam ipak duže vremena kao brend nazočan u javnom prostoru. Napravili smo spot, razne klipove i objave koje su sveukupno imali preko pola milijuna pregleda i to bez ikakvih značajnih sredstva uloženih u boostanje. Onoliko koliko neke stranke u to ulažu na dnevnoj razini, mi smo tek petinu u mjesec i pol dana. S time smo postigili rast od preko 80.000 pratitelja i cilj nam je bio ostvariti taj rast baš među mlađom populacijom. Strateški cilj i interes nam je također bio i potaknuti mlađu populaciju da izađu na ove izbore, pošto će izlaznost vjerojatno biti mala. Još puno važnije od toga je to što smo mladima htjeli dati do znanja da mogu odlučivati o svojoj sudbini i biti aktivni sudionici.
Od Agramera niste imali bezuvjetnu potporu?
Ja sam im sve to omogućio, a jedino što sam od Agramera očekivao je da mi prikupe potpise, što su cijelo vrijeme i tvrdili da su u stanju napraviti. Ja sam sam skupio 1.700 potpisa, a kada mi je prošlu subotu s njihove strane bilo predstavljeno da su skupili svega dvjestotinjak potpisa – podvukao sam crtu i rekao da tako dalje više ne može. Kasnije sam dobio informaciju da su oni skupljali potpise i za druge kandidate s kojima su već prije šurovali te su cijelo vrijeme u kontaktu s Ottom Barićem što je meni u krajnju ruku deplasirano jer način na koji je Barić izašao iz cijele priče s Agramerima prije nekoliko mjeseci je degutantan, posebno u svjetlu priča oko natječaja za izgradnju stadiona. Objašnjenja i floskule koje se pokušavaju prodati da je natječaj slučajno baš sada raspisan je vrijeđanje inteligencije svake građanke i građanina Zagreba. I sada kad Goran Jelić u priopćenju kaže da mi se Agrameri zahvaljuju na svemu što sam za njih učinio, poručujem mu: ”Dragi moj Gorane, bivši prijatelju, ja sam baš sve napravio za vas: dao sam vam ime stranke, sredstva, javni prostor i besplatnu promidžbu.” I u životu uvijek gledam da je čaša napola puna, a ne napola prazna. Neizmjerno mi je drago da se to dogodilo baš u ovom trenutku.
Žalite li za ičime te koji su Vaši daljnji planovi?
Žao mi je samo uložene energije i entuzijazma ovih mladih ljudi, ali mi ćemo svakako nastavit utjecati na mlade kroz društvene mreže te kroz politički i nevladin sektor. O tome će se još čuti, čak i za vrijeme ove kampanje.
Ideja o markici zdravlja naišla je na mnoge pozitivne komentare. Namjeravate li i dalje inzistirati na njenoj implementaciji?
U suradnji sa dr. Goranom Lazićem, čija je to ideja, i tvrtkom MCS s kojom surađuje sam predložio da zdravstvena markica uđe u program Agramera, koju je jučer usvojio Europski parlament kao obvezu za sve države članice! Kao gradonačelničkom kandidatu cilj mi je bio implementirati ju odmah u Zagrebu, s time da zdravstvena markica pokriva malo šire područje od covid statusa imunosti gdje crveno i zeleno označava da li je netko pozitivan ili negativan. Zdravstvena markica u okviru svog QR koda sadrži podatak o kroničnim bolestima, implatatima, transplatatima, o statusu donora, alergijama i potrebnim antikoagulacijskim lijekovima. Cijeli set bitnih medicinskih informacija se očitavaju u sekundi. Da bi se te informacije skupile u okviru bilo kojeg OHBP-a (Objedinjeni hitni bolnički prijem) vam treba bez obzira na stanje pacijenta od 40-55 minuta. Markica zdravlja je korak ispred covid pasoša. Bili smo u situaciji da imamo originalnu ideju koja ne košta ništa, implementacija toga bi se provela kroz sustave Cezih i Cijepih. Cijepih sadrži u cloudu bazu podataka onih koji su se cijepili u RH, a Cezih je Centralni zdravstveni informacijski sustav u kojem se u stvarnom vremenu slijevaju razni podaci za sve pacijente. Stoga naša markica zdravlja ne predstavlja nikakav tracker ili ”žig zvijeri”, već je ulaznica u sustav gdje već postoje svi podaci o svakom pacijentu i u tom trenutku je vidljivo da li je netko cijepljen, da li je prebolio koronu, da li je imun na nju ili ne. Kad vidim reakciju i ponašanje mojih bivših kolega iz Agramera, ne i stranačkih pošto nikad nisam potpisao pristupnicu, prema mojim suradnicima, meni i svim idejama koje smo stavili u program – stvarno smo kako se kaže: bacali bisere pred svinje.
Planirate li javno podržati preostale kandidate za gradonačelnika?
Temeljem digitalne kampanje moji suradnici i ja imamo jako veliki birački kapital među mlađom populacijom, koji tek namjeravamo graditi. Kampanja još nije gotova, a do drugog krug koji je značajniji ćemo svakako nekoga podržati. Najgore je sada izaći iz svega, ne treba nikada odustati, ali isto tako nismo zauzeli stav da čekamo najbolju ponudu. Onog kojeg sigurno nećemo podržati je Tomislav Tomašević. Osobno smatram da se tu radi o velikom blefu i u kampanji smo namjeravali razotkriti elemente tog blefa – od novaca koji dolazi od stranih izvora koji se vežu za političke procese i projekte, a kao što znamo u Hrvatskoj je zakonom zabranjeno stranim novcem financirati političke kampanje. Govorili bi i o mreži fantomskih nevladinih udruga u kojima se u upravnim odborima izmijenjuju gotovo isti ljudi, dok oni s druge strane ukazuju na problem nepotizma. Također bi se osvrnuli i na njegove navodne spone s hrvatskom crkvom u BiH preko strica koji ga podržava na sva zvona, a za koju je izjavio da ju nebi financijski pomagao. Progovorili bi o njegovom radnom iskustvu, o tzv. Institutu za političku ekologiju. Također zamjeram mu i ”aktivizam” u obliku bacanja i klečanja na cesti što nije nikakav građanski aktivizam s čime sam osobno dobro upoznat jer sam se kao građanski aktivist vezao lancima s braniteljima, uzimao im zolje iz ruku te su po meni u gradu bacali bombe dok sam u akciji s policijom spašavao ljudske živote. Aktivizmom sam se bavio na korjeniti način i naša namjera je bila da razoružamo Tomaševićev tzv. aktivizam. Taj ”dečec” je drugi Bandić, odnosno jedan mali ”politiko” – što je izraz za ambicioznog mladog političara, koji kroz salonski aktizivam i lijevu agendu koja danas nažalost preuzima zapadnu demokraciju je frontmen te cijele političke lijeve elite. Ta elita bi sedamdesetih godina mogla biti okarakterizirana i kao crveni fašisti, a njihovi ciljevi su isti onima koje su nekada propagirali Baader–Meinhof ili Brigate Rosse, samo što zasad ne pribjegavaju nasilju.
