Može li se činjenica što je agencija Fitch Hrvatskoj podignula kreditni rejting pripisati isključivo radu Vlade, s čime se i vole pohvaliti, ili je isto i posljedica nečeg drugog?
Treba najprije reći nešto o rejting agencijama i njihova mišljenja se nikada ne smiju uzimati „zdravo za gotovo“. Tri agencije za izradu kreditnih rejtinga kontroliraju 95% svjetskog tržišta izrade rejtinga od čega se na Moodys i S&P odnosi po 40%, a na Fitch 15%, pa je prema tome on najmanji. Daleko najvažnije za reći je o tim agencijama to da su one bile najvažnije karike u lancu Velike financijske krize 2008.g. Povjerenstvo za istraživanje financijske krize (SAD) u svom izvještaju navodi: „Tri agencije za kreditni rejting bile su ključni pokretači financijskog kraha. Vrijednosni papiri povezani s hipotekom u središtu krize ne bi se mogli plasirati i prodati bez njihovog odobrenja. Investitori su se oslanjali na njih, često slijepo. Ova kriza se ne bi mogla dogoditi bez rejting agencija.“ Dakle, mi ne možemo imati nikakvo povjerenje u ove rejting agencije koje su kriminalno djelovale i dovele mnoga gospodarstva svijeta na rub ponora. Vlada očito misli da smo svi mi kratkoga pamćenja i da ne znamo o čemu se tu radi. Još kada vidimo da Vlada oko toga stvara euforiju putem medija – onda je to kraj pameti. Prosječan građanin taj optimizam i stvarnost u gospodarstvu i društvu ne vidi kako to vide ljudi iz Vlade kroz svoje posebne naočale. Rejting agencije su se pokazale u vrijeme Velike financijske krize izuzetno korumpiranim i destruktivnim. Bilo bi zanimljivo vidjeti radi li neka od njih za Vladu kakve druge dobro plaćene konzultantske poslove. Dakle, dodijeljeni rejting od strane Fitch-a nema puno veze s našim pravim stanjem, već je prije svega instrument političkog marketinga.
Agencija je ovom prilikom istaknula i da će Hrvatska biti u poziciji postati članicom eurozone ranije od predviđenog roka, u siječnju 2023. godine, zahvaljujući ispunjenju kriterija konvergentnosti i strukturnih reformi te političkoj podršci. Smatrate li to izglednim i uopće pozitivnim razvojem događaja za Hrvatsku?
Sve je tu jasno. Vladi je trebala neka dobra ocjena za ono što radi bez obzira što je situacija bitno drugačija, odnosno loša. Hrvatska ne ispunjava niti kriterije o javnom dugu u deficitu proračuna, a posebno ne ispunjava kriterije realne konvergencije. Što je realna konvergencija? Ona pokazuje u kojoj mjeri smo mi ujednačeni po razini životnog standarda, po produktivnosti, upotrebi novih tehnologija itd. s najrazvijenijim zemljama EU. Analize pokazuju da stojimo po tome lošije negoli prije ulaska u EU i to je prava, odnosno gorka istina.
To što Vlada koristeći HNB sumanuto gura projekt što bržeg uvođenja eura je nešto što se ne može objasniti racionalno, već je očito pokretano nekim drugim interesima koji ugrožavaju one nacionalne. Treba se pitati zašto zemlje s puno boljim stanjem u svojim gospodarstvima ne uvode euro poput: Mađarske, Češke, Poljske, Švedske ili Danske. Vlada očito čini sve da nas stavi u brzi vlak prema Grčkoj jer su i tamo prije njihova ulaska u eurozonu petljali i čak lažirali statističke podatke o pravom stanju njihove ekonomije. Danas vidimo da Grčkoj nema spasa. Njihov javni dug prije ulaska u eurozonu je bio oko 130%, a danas oko 210%! Plenkovićeva vlada gura projekt političkog, a ekonomskog eura i igra se našim sudbinama.
Premijer Plenković i ovu je prigodu iskoristio za poziv građanima na cijepljenje te upozorio kako je važan element koji prate agencije i dinamika cijepljenja protiv COVID-19. Ima li to doista veze jedno s drugim ili premijer iskorištava priliku kako bi time povećao postotak procijepljenosti?
Dinamika cijepljenja protiv Covid 19 virusa ima itekako puno veze s EU fondovima, a posebno novim Fondom za oporavak i otpornost iz kojega Hrvatska treba dobiti 6,4 milijarde eura. U jednom dokumentu, odnosno analizi, stoji da do kraja godine sve zemlje koje misle dobiti obećana sredstva moraju maksimalno procijepiti svoje stanovništvo. Napisali su da će to teže ići u zemljama jugoistočne Europe. Sada je sasvim jasno zašto Vlada koristeći parapolitičko tijelo Stožer putem neviđene propagandne kampanje sijanja straha i pritiscima poput Covid potvrda želi do kraja prosinca postići procijepljenost od 75% jer inače neće dobiti obećani novac. Iz svega ovoga se vidi da se EU fondovi koriste za discipliniranje pojedinih naroda i provođenje interesa krupnog kapitala koji ima svoje ciljeve i ne zanimaju ga nacionalna pitanja.
Ministri financija eurozone na sastanku Eurogrupe u Bruxellesu konstatirali su da posvuda vide snažan gospodarski oporavak nakon koronakrize, ali su i iskazali zabrinutost zbog visoke stope inflacije uzrokovane rastom cijena energenata.
Ako je neko gospodarstvo imalo snažan pad u 2020.g. zbog korona krize, zatvaranja i svega ostaloga onda oporavak ne može biti impresivan jer skoro nijedna zemlja, uključujući Hrvatsku nije dostigla BDP iz predpandemijske godine. Hrvatska je upravo imala najveći pad BDP-a u EU, ali takve se usporedbe ne iznose već je stalno riječ o jednostranom informiranju. Svaki oporavak nas raduje, ali istinu se mora reći – a to znači koristiti se metodama koje su znanstveno prihvatljive i objektivne.
Dijelite li njihovo mišljenje da je rastuća inflacija privremeni fenomen koji će se vjerojatno smanjiti već u prvoj polovici iduće godine?
Privremenost inflacije ovisi dominantno o upravljanju pandemijom jer je to ključni segment poremećaja u odnosima ponude i potražnje koji je uzrokovao porast inflacije. Naime, kidanje karika u lancu proizvodnje, transporta, potrošnje, tržišta radne snage itd. doveo je do poremećaja na tržištima. Vidjeli smo kako to izgleda u pomorkim lukama gdje nebrojeni brodovi čekaju. U kineskoj luci, trećoj najvećoj, sve je bilo zatvoreno određeno vrijeme jer je jedan radnik bio pozitivan na koronu. Nevjerojatno. Monetarni učinci emisije novca od strane središnjih banaka nisu bili u prvom planu kada je riječ o uzrocima inflacije, iako se tu radilo o ogromnoj količini novoga novca. Međutim, emisija novca za vrijeme Covid 19 krize i ona za vrijeme Velike financijske krize nemaju iste kanale kretanja i utjecaja. Sadašnja kriza više propušta taj novac u kanale koji utječu na rast inflacije. Moram naglasiti da ta ogromna količina novca prijeti jer nitko ne zna kako to riješiti. Središnje banke postale su zarobljenice mega banaka i investicijskih fondova što nikada prije nije bio slučaj. Za sada, ključni utjecaj na kretanje inflacije imaju oni koji upravljaju i Covid 19 krizom.
Postoji li opasnost da eurozona ikada propadne?
Ništa nije vječno pa niti monetarne unije. Bila su velika carstva pa ih nema, odnosno zamijenila su ih nova. Postojale su na prostoru Europe dvije monetarne unije: Latinska i Skandinavska od 1865.g. pa do Prvoga svjetskog rata pa su propale zbog dugova i promjene monetarnog sustava. Najveća opasnost za eurozonu kao monetarnu uniju unutar EU leži u činjenici da EU nije država. To je jedinstven slučaj u svijetu da nešto što se zove unija i nije država ima svoj novac- euro. Euro je, dakle, novac bez države. Eurzona ima jedinstvenu monetarnu politiku i valutu, ali ima i 19 različitih fiskalnih politika i to je ogroman problem, što i vidimo. Pored toga, jačanje Kine i odmak SAD-a od EU zbog drugih prioriteta kao i dezintegracijski procesi unutar EU nažalost vode projekt euro u slijepu ulicu. Zato je za Hrvatsku izuzetno važno da zadrži vlastitu valutu – kunu jer u ovo doba radikalne neizvjesnosti to je presudno važno, a posebno onda kada se pojavi financijska kriza. A ona je pred vratima. To što Vlada i HNB govore da je upravo zbog toga važno biti u eurozoni jer ona nudi sigurnost je neozbiljno u toj mjeri da vrijeđa znanost i ozbiljne znanstvenike.
Gdje bi prema Vašem mišljenju Hrvatska u ekonomskom smislu danas bila da nije bilo koronakrize?
Hrvatska je godinama ustvari u beskoncepcijskom stanju glede gospodarskog razvoja. Svjedoci smo nestajanja industrije, iseljavanja ljudi, a posebno mlađih i kvalificiranih, a dugovi svih vrsta rastu. Da nije bilo korona krize ne bismo kao niti drugi imali takav pad i sve drugo što smo preživjeli. Želim naglasiti da je zabluda misliti da će se gospodarski rast odvijati prema očekivanjima Vlade jer će projekt koronakrize trajati, a troškovi prije svega oni u zdravstvu, ali i zbog subvencioniranja radnika i poslodavaca se stalno povećavaju. Čuli smo da je do sada na Covid krizu potrošeno oko 40 milijardi kuna. Tko će to platiti? Zato će dugovi i dalje rasti brže od gospodarskog rasta i dobiti. Hrvatska, ali i svijet pliva na oceanu dugova i to je najveća prijetnja. Treba jasno reći da je najveći dio tih dugova neotplativ. Zato se sada javljaju te „velike“ ideje o resetiranju globalnog sustava koje je ustvari započelo.
Smatrate li način poslovanja HNB-a transparentnim te postoji li trenutno adekvatan nadzor nad radom spomenute institucije?
HNB nažalost ne posluje transparentno. Evo činjenica: odredili su svojim ključnim ciljem stabilnost cijena, ali za razliku od Europske središnje banke kojoj teže, nikada nisu u svom statutu napisali koja je to stopa inflacije koja se smatra stabilnom i čiju razinu bi branili. Kod ESB-a ona iznosi 2%. HNB, prema tome, nije želio jasno definirati točku svoje odgovornosti. Pored toga, u HNB-u se izbor rukovodećih ljudi ne odvija na temelju javnog natječaja: čak niti internog natječaja već se oko 100 ljudi na funkcije imenuje od strane guvernera. Toga nema nigdje i to neodoljivo vuče na stvaranje klijentelističke mreže. O drugim aspektima poslovanja da i ne govorim, a o čemu mi malo znamo jer je Državnoj reviziji tamo zabranjeno istraživati najvažnije stvari, već samo one, da slikovito kažem, koje se vide s ulaznih vrata. Zato stalno govorim da je HNB uz loše pravosuđe ključni problem Hrvatske.
HNB kao središnja banka koja ima ogromnu autonomiju, a skoro nikakvu odgovornost – nužno treba potpuni demokratski nadzor jer je do sada funkcionirala kao država u državi.
