Idejni začetnik Vera Tour 2022. g. Stojkov, osmislio ju je i pokrenuo u sjećanje na svoju majku Veru, a dionice će voziti u pratnji profesionalnog tima te uz svesrdnu podršku prijatelja, entuzijasta, biciklista i svih ostalih dobronamjernika koji im se mogu priključiti na svakoj pojedinoj etapi ture.
Što vas je ponukalo da organizirate Vera Tour rutu te koliko se ista održava?
Tura se održava prvu godinu. Došao sam na tu ideju iz razloga što na ovim prostorima, kroz šest država kojima prolazimo ne postoji slična tura. Riječ je o revijalnoj, amaterskoj maratonskoj biciklističkoj turi koja nije natjecateljskog karaktera, a nastala je s ciljem da povezuje ljude. Radimo na tome da sljedeće godine postane tradicionalna, što mi je uostalom izvorno i bio plan. Biciklizmom se inače amaterski bavim 5-6 godina i osoba sam koja voli izazove, naročito sportske kakav je upravo ovaj. S druge strane Vera Tour je i zahtjevan logistički i organizacijski poduhvat. Pored okupljanja i formiranja tima, bile su mi potrebne ozbiljne fizičke i psihičke pripreme, ali sve je bilo lakše organizirati kada sam uvidio koliko su ljudi pozitivno na sve reagirali neovisno iz koje države dolaze. Na kraju krajeva svi smo ljudi od krvi i mesa i ovakvi događaji su nam potrebni s obzirom da primjećujem da smo se u zadnje vrijeme pomalo otuđili jedni od drugih.
Ovime želimo i poslati poruku u smislu da ponekad treba malo usporiti, pošto je tempo života postao predinamičan i brz. Ponekad nemamo dovoljno vremena pogledati sebe i ljude u svojoj okolini. Simbolično sam stoga odredio da to bude vožnja biciklom jer je vožnja energična kao i svaki drugi segment u životu i vodimo se mišlju ”da se moramo kretati da bi ostali stabilni”. Pritom se sve održava u prirodi te kroz vožnju možemo osjetiti puls svake sredine kroz koju po etapama prolazimo i družiti se sa svima onima od kojih sam u kratkom vremenu dobio veliku podršku.
Koliko sudionika participira u vožnji?
Koncipirano je na način da u prvoj godini turu sam odvozim. Za mene ona ima i jednu sasvim drugu, višu dimenziju iz razloga što sam ju posvetio svojoj majci Veri koja je preminula prošle godine od posljedica komplikacija prouzrokovanih koronavirusom, a posvetio sam ju i svima onima koji su nas u zadnje vrijeme također napustili. Posvećujem ju jednako i svima onima koji su i dalje s nama sa željom da se više poštujemo kao obitelj, prijatelji i kolege. Da pošaljemo poruku ljubavi u kojoj god formi i da ju svatko primi na način na koji mu odgovara – bez razlike tko kakvu vrstu sporta i aktivnosti preferira – da li je to biciklizam, bilo koji drugi oblik vođenja zdravog života, boravak u prirodi i brojni drugi slični izazovi. Neki će nas možda prozvati jugonostalgičarima, no mi smo samo ljudi koji poštuju prirodne ljepote ovih prostora na koje nam ostali mogu samo pozavidjeti, a koje ćemo sve putem dokumentirati i približiti ljudima.
U relativno kratkom vremenu se poduhvat popularizirao i puno se ljudi već javilo sa željom da učestvuju – što od aktivnih i bivših biciklista, što svih ostalih entuzijasta te sam iz tog razloga imao obvezu pronaći način kako da ih već u ovoj fazi uključim. U tom smislu sam dozvolio da nas prate po etapama. Sljedeće godine će više njih učestvovati u svih 15 etapa i kada spojimo mozaik od svih tih različitih ljudi i različitih država, biti će veliki benefit svima nama.
Uz pratnju trenera koji je profesionalni makedonski biciklist i dva druga biciklista su također dio tima, odradit ću svih 15 spomenutih etapa uz pratnju auta s medicinskim osobljem pošto je put jako zahtjevan, a trebate imati u vidu da ja to radim kao 48-godišnjak. Imamo i servisera za bicikl sa svom potrebnom opremom, a prati nas i novinar i snimatelj s makedonske televizije koji će sve to dokumentirati. Na određenim etapama uključiti će se i naši prijatelji i fanovi.
Vlasnik ste tvrtke Horticentar Adria d.o.o. koja posluje u Gospodarskoj zoni Antunovac u Osijeku. Iako se mnogi žale na otežane uvjete poslovanja u Hrvatskoj, kako vi gledate na taj proces iz perspektive ulagača?
I mi u Makedoniji imamo taj problem da za sebe uvijek sve najgore pričamo. Kad sam odlučio poslovati u Hrvatskoj, a slično je i u Srbiji – naišao sam na more pesimizma od strane onih s kojima sam na tu temu pričao. Upravo me to ponukalo da ipak investiram i da u tom moru pesimizma postoji mjesto za nekoga tko je optimist kao ja, jer ako su svi optimisti onda se ja ne bih po tome izdvojio.
U Hrvatskoj poslujem i iz privatnih razloga jer sam se ljetujući u Splitu i Omišu kao dječak itekako povezao s vašom zemljom. Teško mi je bilo partnere iz Nizozemske uvjeriti da se odluče investirati kada su sastrane slušali sve te negativne komentare, ali smo prelomili i donijeli odluku. Moja tvrtka posluje u Osijeku gdje imamo veliku podršku općine Antunovac i svih povezanih institucija. Ljudski faktor smatram najbitnijim i sretan sam što imam perfektan tim ljudi koji radi za mene i što smo u vrijeme pandemije izgradili ovaj predivan objekt. Također poslujemo i u Zagrebu, prije dva tjedna smo kupili građevinsku parcelu u Zadru gdje krećemo u izgradnju objekta kao u Osijeku, a otvorili smo i unajmljeno skladište u Metkoviću. Hrvatska se nalazi na takvom položaju koje je i više nego poželjno za širenje našeg poslovanja. U potpunosti sam zadovoljan uvjetima te se radi dobrodošlice od strane Hrvata osjećam kao doma i svaki put mi je ugodno doći.
Članove svog poslovnog tima doživljavam kao obitelj te me nekolicina njih prati i u ovom poduhvatu.
Ruta se širi dalje ili ćete ju nastaviti održavati na ovim prostorima?
Mislim da će tradicionalno ostati na ovim prostorima pošto je originalna ideja bila da na neki način krajeve koje sam u djetinstvu posjećivao s majkom povežem s mjestima u kojima poslujem. Radi ubrzanog način života moja majka Vera nije imala toliko dodirnih točaka s mojim biznisom, međutim pružala mi je pravu prijateljsku podršku u svemu tome. Kad je preminula, shvatio sam da je s njom otišao i određeni izvor moje energije. Bilo mi je žao što joj nisam stigao pokazati sva ta mjesta u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori gdje stvaram, no preko mene je ispratila svaki segment izgradnje bilo kojeg objekta i znala je za sve moje djelatnike ikao ih nikad nije upoznala. Ruta je stoga i formirana od spomenutih mjesta i glavnih gradova pripadajućih država. Kada sam sa desatak najbližih ljudi podjelio tu ideju, sljedećeg dana mi se vratila sva ta energija koja me sada vodi i radi koje ću, na radost svih koji me podržavaju, i uspjeti odraditi tu zahtjevnu rutu.
