Hrvatski Helsinški odbor oštro je kritizirao platformu Možemo i SDP koje su predložile da ulice u Zagrebu dobiju Milka Planinc i Anka Beus.
“Prijedlog stranke Možemo (Zelena akcija) i Socijaldemokratske partije (SDP) Vijeća mjesne zajednice Medveščak i Gornji grad u Zagrebu, temeljem kojeg bi se trebalo nekim ulicama dati imena komunističkih „perjanica“, izazvalo je ogorčenje i prosvjed velikog dijela javnosti. Ujedno je pokazalo da su stranke koje se najviše pozivaju na ljudska prava (lijeve,„liberalne“ i zelene), u srži neokomunističke i neoboljševičke te da ih se kao takve treba demaskirati. Predložiti imena ulicama po Anki Berus i Milki Planinc, komunističkih revolucionarki, bezumno je, opasno i protuustavno. U preambuli hrvatskoga Ustava, između ostaloga piše:“Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.“
Davanjem imena ulicama po osobama koje su dale snažan pečat zločinačkom komunističkom režimu u Hrvatskoj i Jugoslaviji u predstavlja povijesni revizionizam najgore vrste. Istovremeno, on otkriva prirodu političkog pokreta koji sebe naziva Možemo zajedno sa pridruženim SDP-om, strankom bivših komunista. Znakovito je da se ovaj prijedlog pojavio godinu dana nakon što je Hrvatska obilježila pedesetu obljetnicu Hrvatskog proljeća u čijem su gašenju aktivno sudjelovale komunističke tvrdolinijašice Anka Berus te posebno Milka Planinc. Ista je dovedena na čelo hrvatskih komunista 1971. nakon rušenja reformskog nacionalno svjesnog partijskog rukovodstva. Čeličnom rukom, novi partijski vrh, predvođen Milkom Planinc, gasio je kulturne institucije kao što je Matica hrvatska, i druge, ukidao časopise i novine, hapsio i zatvarao intelektualce, studente, sveučilišne profesore, novinare i druge. Na udaru su posebno bili članovi Matice hrvatske, njih oko 50 tisuća.
Kao šefica Partije, Milka Planinc, po položaju bila je članica Savjeta za zaštitu ustavnoga poretka u SR Hrvatskoj koji je određivao i davao političke direktive za likvidacije političkih protivnika u inozemstvu. Dapače, kao predsjednica savezne vlade SFRJ bila je na čelu tog Savjeta koji je davao zeleno svjetlo za likvidacije u inozemstvu. Njenu biografiju resi i činjenica da je po okončanju Drugog svjetskog rata kao političkas komesarka odredila 90 partizanskih vojnika koji su likvidirali između 30 i 40 tisuća zarobljenih vojnika, žene i djece. Pritom su sve žene bile silovane prije likvidacije. Za njom se vuče i rep likvidacije hrcegovačkih redovnika na Širokom brijegu.
Što se Anke Berus tiče, ova je „revolucionarka“ svog rođenog brata dr. Lava Znidarčića, poznatog katoličkog intelektualca, spremila u zatvor 1950. g. U zatvoru je proveo 3 godine, od čega polovicu u samici. Nikad nije osuđen, a s njim su tijekom boravka u zatvoru obavljena samo 3 „informativna razgovora“. Njena nećakinja Zvjezdana Znidarčić Begović, kćerka Lava Znidarčića, danas odvjetnica i majka šestero djece, 1971. g. provela je u zatvoru 2 i pol mjeseca kao studentica. Doživjela je sudbinu svoga oca – protiv nje nikad nije vođen sudski postupak već je državno tužiteljstvo iz nepoznatih razloga, bez obrazloženja, odustalo od optužnice.
Hrvatski helsinški odbor naglašava da je ovaj postupak Zelene akcije i SDP-a u suprotnosti s temeljima moderne Europe koja je bezbrojnim rezolucijama odredila ljudska prava kao pravac kretanja prema budućnosti. Svu bezumnost ovog prijedloga najbolje se išćitava iz brojnih rezolucija Europskog parlamenta koje izjednačavaju totalitarne sustave komunizma i fašizma, nacizma i boljševizma, zahtjevajući uklanjanje svih simbola imena i spomenika koji na bilo koji način podsjećaju na ove zločinačke režime. No u Hrvatskoj, ne samo da se ne uklanjaju imena ulica i trgova, nego se sada nastoji vratiti i veličati imena osoba koje su bitno odredile zločinački karakter komunističkog sustava u Hrvatskoj. Ovaj postupak stranke Možemo-Zelene akcije i SDP-a u direktnoj je suprotnosti sa rezolucijom Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. u kojem stoji: „ Poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim; napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava; Napominjemo da su u nekim državama članicama Vijeća Europe i Europske Unije komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene”, istiće se u priopćenju kojeg je u ime HHO-a potpisao Ivan Zvonimir Čičak.
