Šokantna istina o načinu na koji su posvajana djeca iz Afrike.
Jutarnji list je donio ekskluzivno istraživanje o svim nelogičnostima koja su pratila usvajanja djece iz Konga. AKo je istina ono što pišu, radi se o organiziranoj kriminalnoj hobotnisi koja se proteže od te afričke države pa sve do suda u Zlataru.
U nastavku prenosimo dijelove teksta Jutarnjeg lista koji otkriva šokantnu lakoću kojom se na hrvatskim sudovima odlučivalo o sudbini kongoanske djece, što jasno piše sada i Jutarnji pitajući se pritom jesu li ta djeca manje vrijedna od bijele djece iz zapadnih zemalja prilikom čijeg se posvajanja provodi s pravom provode ekstenzivne provjere. Jutarnji zaključuje da je kod nas teže uvesti kućnog ljubimca, nego dijete iz DR Konga.
Jasmina Božić, sutkinja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, apsolutna rekorderka po broju odobrenih priznanja strane sudske odluke u Hrvatskoj kojima su se de facto legalizirala posvojenja djece iz DR Konga, 10. lipnja 2020. godine sazvala je ročište u 10 sati. Posvojiteljica, koju je Jutarnji nazvao A. B., sama, bez supruga ili partnera, osam dana prije toga tražila je da joj se prizna presuda o posvojenju dvogodišnje djevojčice iz Konga, premda prema članku 655. Obiteljskog zakona Konga posvojenje mogu zatražiti samo bračni partneri, i to nakon pet godina braka.
Posvojiteljica dobila dijete u deset minuta
“Predmet” sutkinja Božić nije dobila nasumičnim algoritmom, nego je odabrana ciljano. Ročište je trajalo samo deset minuta. Potencijalna posvojiteljica odrekla se prava na žalbu…Deset minuta poslije, u 10.10 sati, lupila je pečat i donijela rješenje o priznanju sudske odluke koja će A. B. omogućiti da pribavi državljanstvo i djevojčicu dovede u Hrvatsku.
Sutkinja svoju odluku ni s čim nije obrazložila, “rješenje nije obrazloženo jer su se stranke odrekle prava na žalbu” – premda u postupku nisu sudjelovale, a trebale su, dvije stranke, nego samo jedna – posvojiteljica.
Gdje su imena bioloških roditelja?
Sutkinja je samo ustanovila da je “original presude koju je stranka predala sudu na uvid istovjetan preslici u spisu”. Nije navela imena bioloških roditelja djevojčice, ni podatak jesu li živi. Nije niti pokušala provjeriti autentičnost dokumenata, niti je li posvojiteljica u Registru posvojitelja.
Nije uložila nikakav trud da provjeri ono što pravnici u međudržavnom postupku posvojenja djeteta zovu kumulativno ispunjene pretpostavke, što znači da posvojenje mora biti sukladno zakonodavstvu i države podrijetla djeteta i države potencijalnih posvojitelja.
A pet minuta poslije, u 10.15, kao da se dokumenti o posvojenju mogu štancati kao na tvorničkoj traci, ista je sutkinja počela novo ročište. Za Zagrepčanku C. D. koja je također sama, bez supruga, odlučila posvojiti dvoipolgodišnju djevojčicu, sutkinji Božić nije dodijelio nikakav algoritam, nego je pripao baš njoj.
Ročište za Zagrepčanku trajalo je pet minuta dulje, a ishod je potpuno isti: C. D. odrekla se prava na žalbu pa sutkinja tvrdi da ne mora ni s čim obrazložiti svoju odluku. I u tom rješenju zaboravlja imena bioloških roditelja, ne zna se je li i kako je utvrdila da se radi o originalnoj, a ne možda krivotvorenoj presudi o posvojenju.
Ročište završava u 10.30 sati, C. D. postaje zakonita majka kongoanske djevojčice.
Posvojitelji lokalna i politička elita, novinari, diplomat…
Ta dva rješenja samo su dva primjera teškog nemara i kršenja zakona u srcu institucije koja bi zakone trebala štititi i provodi ti, ali ni s čim se ne razlikuju od ostala 52 koja je Jutarnji list pribavio.
Donesena su na raznim sudovima u Hrvatskoj, od sjevera do juga, za posvojitelje, među kojima su i javno poznata imena uvaženih članova društvene i lokalne političke elite, odvjetnici, novinari, ekonomski stručnjaci, pa i jedan diplomat.
Hrvatska dio ilegalne mreže posvojenja djece iz Konga – jedne od najsiromašnijih i najkorumpiranijih država svijeta
Ta su rješenja samo vrh ledenog brijega afere Zambija koja je mjesecima potresala Hrvatsku i probudila sumnju da je Hrvatska dio ilegalne mreže posvojenja djece iz jedne od najsiromašnijih i najkorumpiranijih država svijeta.
U samo nekoliko dana nakon pola mučne godine afera Zambija dobila je naizgled sretan epilog. Hrvatski su parovi s djecom došli kući, a dopune Zakona o međunarodnom privatnom pravu, koje bi trebale unijeti “više pravne sigurnosti” u međunarodna posvojenja, nedavno su u Saboru pred stavljene s porukom – da se slučaj Kongo više ne ponovi.
O svemu se oglasio i svjedok optužbe u suđenju osmero Hrvata, među kojima je bila i transrodna viječnica/viječnik stranke Možemo. Pernara su zbog istih navoda koje sada potvrđuje Jutarnji list hrvatski mainstream madiji doslovno razapinjali.
– Da sam ja rekao ili napisao ovakvo što nazvali bi me ‘nečovjekom koji želi naštetiti malom čovjeku’, ‘rasistom’, ‘mrziteljem svega hrvatskog’, ‘moralnom ponornicom’ i kakve sve epitete mi nisu davali. A sad Jutarnji list sve to objavi i ništa se ne događa. To je ‘objektivno novinarstvo’. A ti isti novinari bi mene izvrijeđali da sam ja to objavio. To je vrhunsko licemjerje! Nadam se da će hrvatska javnost otvoriti oči i vidjeti kakvu pravnu proceduru podržavaju ljudi iz stranke Možemo!, HDZ-a i SDP-a. Najsmješnije mi je da je isti sudac u isto vrijeme vodio dva različita postupka o posvojenju. Drago mi je da ljudi počinju postavljati pitanja koja su jedino ja i još nekolicina ljudi postavljala, a mainstream mediji branili taj ‘KOngo model’ posvajanja djece’, poručio je Pernar.
