Jednu od najaktivnijih i najpopularnijih oporbenih političarki u Hrvatskom saboru, 47–godišnju Karolinu Vidović Krišto zamolili smo za komentar dosad najveće korupcionaške afere koju novija hrvatska povijest pamti. Tijekom intervjua osvrnula se i na rad ministra Olega Butkovića kojeg nerijetko oštro kritizira, a s ništa manjim intenzitetom redovno se osvrće i na rad svojih nekadašnjih kolega iz medija.
Kako komentirate slučaj afere INA težak milijardu kuna?
Nažalost, to je potvrda onoga što govorim već duže vremena – korupcija je sustavno ukorijenjena, a glavni generator jesu ključni politički činitelji. Kod ovakve korupcije već je trebao biti razriješen ravnatelj Porezne uprave, kao i drugi odgovorni untar Porezne uprave. To bi bio odgovoran pristup. Kada se u Njemačkoj dogodio čuveni slučaj Wire-Card, promptno su razriješeni vodeći ljudi tamošnje “HANFE“ (BaFin).
Korumpirani mediji, zajedničkim pothvatom s ključnim političarima, lažno prikazuju ovu aferu kao pojedinačan slučaj.
Zanimljivo je da nitko ni na političkoj sceni, ni u medijima, ne problematizira činjenicu kako je, primjerice, muž Martine Dalić, Niko Dalić, jedanaestu godinu član Uprave INE – imenovan od vlade Jadranke Kosor, mandat mu je produžen za vrijeme Milanovića, i za vrijeme Plenkovića.
Ovaj primjer svjedoči da nema nikakve razlike između HDZ-a, SDP-a, SDSS-a, HNS-a, ali, nažalost, i različitih oporbenih stranaka, koje u naravi to nisu.
U svojim javnim nastupima tvrdite da je razlog lošeg životnog standarda bezakonje i korupcija. Možete li to pojasniti?
Europski je parlament 2018. u jednoj svojoj studiji procijenio da u korupcijske kanale u Hrvatskoj ode 60 milijardi kuna godišnje. Uz taj dramatičan iznos moramo biti svjesni da korupcija, osim izravne materijalne štete, stvara i štetu za gospodarstvo i društvo u cjelini, jer korupcija je moguća ukoliko redovni sustav ne funkcionira.
Korupcija guši razvoj, što znači, proizvodnju novih vrijednosti, sprječava sposobne, a potiče podobne i nesposobne. Korupcija je uzročnik iseljavanja našeg stanovništva, a možemo reći da korupcija smanjuje i potrošnju, jer pojedinac koji je super-bogat ne može nositi dva sakoa niti pojesti dva ručka. Znači korupcija sprječava formiranje onog čuvenog srednjeg sloja.
Korupciju nikada i nigdje u svijetu nećemo iskorijeniti, ali u Hrvatskoj je razina korupcije uništavajuća, te da nije tako raširena i ogromna, standard hrvatskih ljudi bi bio znatno veći – a ljudi nam se ne bi iseljavali, dapače, vraćali bi se.
Iako ste aktualnog ministra Olega Butkovića pri ispitivanju pred saborskim odborom povodom njegovog imenovanja za novog podpredsjednika Vlade oštro napali – isti je rekao da vas neće tužiti. No primjerice, odlučio se za klevetu tužiti člana mjesnog odbora Ilovika Ladislav Rodoslovića. Leži li razlogu u tome što za sve izrečeno imate konkretne argumente i dokaze?
Osnovna karakteristika današnjih dužnosnika, a Butković jest originalni izdanak današnjeg političkog sustava, jest ne-empatičnost prema svojim sugrađanima i vrlo često nasilje prema bespomoćnima.
Kad bi me Butković tužio, moralo bi se na sudu sve rasvijetliti što sam na Odboru iznijela, a tada bi bio u potpunosti razotkriven.
Čin da se član vlade obračunava s članom mjesnog odbora u jednoj općini, prije svega je neprimjeren i neprihvatljiv.
Što sve zamjerate ministru Butkoviću?
Kada bi u Hrvatskoj bila funkcionalna vladavina prava, Butković nikada ne bi ni postao ministar. Samo njegova afera prodaje zemljišta Lidlu, dok je bio gradonačelnik Novog Vinodolskog, razlog je da ne obavlja nijednu javnu dužnost. I to je upravo metoda rada današnje vladajuće garniture – bilo HDZ-a ili SDP-a, ili njihovih trabanata. Imovinu građana davati u bescijenje, a za državu ili za javni interes skupo kupovati. Potpuno je jasno da se pri takvim transakcijama pune privatni džepovi.
Butković je više od šest godina ministar prometa, a njegovi rezultati su ispod svake razine. Iz Zagreba do Splita vlakom se vozi kao da smo u 60-tim godinama prošlog stoljeća, a ne u 2022. godini.
Plenkovićeva vlada, osim što je duboko u korupciju, u potpunosti je nesposobna.
Poput predsjednika Republike Zorana Milanovića javno ste se osvrnuli na pisanje Jutarnjeg lista te ste nerijetko općenito kritični prema radu i ostalih medija. Kako bi prema vašem mišljenju isti trebali ispravno i profesionalno obavljati svoj posao?
Mediji, kao i pravosuđe, moraju biti slijepi na političko usmjerenje, te djelovati profesionalno.
Pravosuđe je dužno slijepo se držati zakona, a mediji su dužni slijepo se držati medijskih i etičnih, profesionalnih standarda.
Ljude koji su dokazano dio korupcionaških struktura ne mogu prikazivati kao borce za pravdu. Imamo slučaj da mediji daju prostora Slavku Liniću, Radimiru Čačiću ili odvjetniku Nobilu da moraliziraju – što je u potpunosti neprihvatljivo.
Čačić i Linić su mjerna jedinica za korupciju, a Nobilo prikazuje prihod svog odvjetničkog ureda po kojemu je on socijalni slučaj, dok se istodobno u svojim knjigama hvali kako putuje privatnim zrakoplovima – kako je to moguće? Općenito, čovjek koji glorificira političke likvidacije, ne smije i ne može imati prostor za javno djelovanje, jer je to protucivilizacijski i anti-demokratski.
Mediji imaju svoju društvenu ulogu, a upravo njihovo ne-etično i neprofesionalno djelovanje omogućilo je ovu razinu korupcije i protuzakonja koje vlada u Hrvatskoj.
Ovomu treba pridodati da postoje i ideološki ekstremistički mediji, kao što je Index, kojemu smeta samo ideološka korupcija ako nije u skladu s njihovom ideologijom, a sami su bili financirani iz korumpiranih struktura vlade i Grada Zagreba. Njihova mržnja prema katoličkoj crkvi ih je zaslijepila, a dive se srpskom nacionalizmu, Vučiću, Pupovcu i ostalim slaviteljima genocida u Srebrenici i ljubiteljima Ratka Mladića.
Mrziti okolinu u kojoj živiš je doista protuprirodno, a pojedinci u hrvatskim medijima, to nije samo Index, nažalost, to je dobar dio novinara i u drugim redakcijama bilo u televizijskim, tiskanim ili bilo kojim drugim medijima.
Prikrivati ili prešućivati korupciju i demonstrirati takvu odbojnost prema svemu hrvatskom, ali i europskom, jest problem većine današnjih medija.
