Za inpirativnu priču rođenog Beograđanina koji je u Hrvatskoj poznat kao prvi Srbin koji je s Hrvatom sklopio životno partnerstvo, inače i prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj uopće, Ivana Zidarevića tokom nekoliko proteklih godinama imali ste nebrojeno puta priliku čuti. Ovaj mladi aktivist za ljudska prava svoju nevjerojatnu volju, hrabrost i životnu energiju usmjeruje kako bi sebi, a posebice drugima, nastojao život učiniti boljim, pravednijim i kvalitetnijim. Time iskazuje i ljubav prema Hrvatskoj koju nerijetko naziva Domovinom, stalnom potrebom da ju unapređuje borbom za izmjenu hrvatskih pravilnika i zakona. U nastavku doznajte Zidarevićevo viđenje trenutnih aktualnih tema i značaja njemu važne skorašnje obljetnice.
Kao aktualna tema nametnulo se novo pravilo je izdano u deklaraciji Vatikanskog doktriniranog ureda koju je potpisao i odobrio papa Franjo, a riječ je o proširenju obima blagoslova za istospolne parove. Koliko je to bitan korak u uključivanju istospolnih vjernika od strane Crkve i šta to znači za vas?
Gostujući na jednoj od televizija prije nekoliko godina na sličan sam Papin istup kazao: „Papa, Srbine!“. Katolička crkva višestoljetna je konzervativna institucija, ne mislim time nužno da je to uvijek nešto loše, koja svoje promjene iznjedruje i prihvaća kroz deliberaciju i u stalnom dosluhu sa svojim vjernicima. Za svog života možda neću doživjeti potpuno uključivanje istospolnih zajednica u ovu instituciju, iako su gej pojedinci odavno u svim strukturama Katoličke crkve, ali da će to tako i biti nemam nikakvih sumnji. Stvari se mijenjaju nabolje, ali je sve u percepciji. Recimo, planet Zemlja se svakog dana rotira i čini nam se kao da se radi o nekakvom usporenom gigantu koji svoje okretanje prođe u 24 sata. Potpuno drugačije je gledište ako bih iznio podatak da je Zemljina rotacija, njena prosječna brzina, oko 465 m/s! Budimo strpljivi i vrednujmo tuđe napore!
U jednom od prethodnih intervjua pohvalili ste izbor zagrebačkog mitropolita Porfirija na mjestu srpskog patrijarha. Nažalost bili smo svjedoci kako je promijenio retoriku koju je imao u Zagrebu otkako je u Beogradu. Javno ste protestirali protiv njegovih recentnijih istupa, što Vam je tačno zasmetalo u njegovom obraćanju?
Ja bih bio najsretniji da se nama vrati naš mitropolit Porfirije, a ne da imamo ovakvog patrijarha! Dok je bio u službi u Zagrebu više puta sam sa mojim partnerom bio u mitropolitovom društvu gdje sam se osjećao jednako tretirano i prihvaćeno kao i svi prisutni. Bio sam ponosan da jedna tako visokorangirana osoba Srpske pravoslavne crkve ima širinu i da su njegova vrata bila otvorena za sve, te i druge i drugačije u našem društvu. Nažalost sve se promijenilo, i to na gore, njegovim ustoličenjem za patrijarha i potonjim izjavama koje su me kao osobu, ali i kao prijatelja, povrijedile. Oko održavanja Parade ponosa izgovarao je nesumnjivo ono što bi se moglo nazvati govorom mržnje i čime je gej osobe dodatno stigmatizirao. Isto tako je u svojim izjavama nasrnuo i na jednu ženu, time i na čitav korpus ženskih prava, što govori da je u pogledu retorike bolje da se vrati nama u Zagreb i bude tolerantan mitropolit, a Beogradu ostavi nekog drugog da biva netrpeljiv patrijarh.
Često ste u svojim medijskim nastupima afirmativni u odnosu vlasti prema ljudskim pravima istospolnih osoba, odnosno i samih istospolnih zajednica. Po nekim podacima krovnih organizacija za LGBTIQ prava situacija je nešto drugačija. Na čemu temeljite Vaše istupe i kojim konkretno iskustvima?
Odavno sam pročitao da svakog čovjeka, pa tako i mene, njegovo iskustvo čini vjerodostojnim. Može se reći da se trudim aktivno iznositi pozitivne promjene i okolnosti koje nisu pale s neba već se netko za njih morao potruditi, a možda se i s nekime bilo potrebno verbalno i sukobiti, kako bi se nešto promijenilo ili jednako tako nešto blokiralo. To ljudi često ne vide već su skloni suditi i na prvu osude kako mnogo toga ne valja, kako je puno toga loše i kako je sve jednako defetizam. Svjestan sam da mnogi gej pojedinci nisu u istom položaju kao ja, da su neki od njih u stalnom tzv. „manjinskom stresu“, te se ja kroz svoje javne istupe i pisanjem jednotjednih kolumni na Autografu trudim pomoći u osobnom osnaživanju kao i da znaju da nisu sami (iako se ne poznajemo).
Državljanin ste Republike Hrvatske, često ističete Vaše domovine, ali ste i državljanin Republike Srbije gdje ste rođeni, živjeli i obrazovali se. U kojem su statusu ljudska prava gej osoba u Srbiji te kakva imate očekivanja od nove/stare vlasti u Beogradu?
Meni je jako žao da se Srbija, poput one opisane rotacije Zemlje, vrti oko svoje osi i nikako ne ide naprijed. Neki su u srpskom društvu, oni koji su na poziciji moći, privilegiraniji u odnosu na druge i kao prst u oko tu se ističe srpska premijerka koja uživa sve blagodati participiranja u ovakvoj vlasti kao ”outana” lezbijka. Jednostavno, u obliku normativnog okvira Srbija nema nikakav odnos prema istospolnim zajednicama, za razliku od nas gdje su to jednako obiteljske zajednice, što je u direktnoj suprotnosti i sa ustavnim vrijednostima, ali i međunarodnim aktima koje je Srbija implementirala u svoj pravni poredak. Gledajući na nedavno nanovo održane prijevremene izbore, srpska opozicija ima još poraznije mišljenje o temi ljudskih prava homoseksualaca te je ovo čemu sada svjedočimo vjerojatno najbolje što se nudi.
Sljedeće godine je Vašem partneru i Vama, ali i Hrvatskoj, deseta godišnjica prvog životnog partnerstva. Hoćete li na neki način to obilježiti i šta biste poručili mladim osobama koje se još uvijek boje u potpunosti se nositi sa svojim identitetom?
Desetljeće je ipak razlog za neko slavlje! Svakako ćemo se naći s obitelji i prijateljima kako bi proslavili našu sreću, jer da nije bilo njih i njihove podrške ne bismo bili tako snažni u društvu koje ipak nije blagonaklono na bilo koji vid istupanja van konformizma. Mladima bih savjetovao, bili oni homoseksualci ili heteroseksualci, da stalno nešto novo uče, istražuju, trude se, volontiraju i putuju. Da budu otvoreni i za tuđe, suprotno, mišljenje kako bi se sami pozicionirali oko svog svjetonazora koji nije konstanta. Sve što sam pobrojao smatram da su odlike samostalnih ljudi koji su onda i u stanju uspješnije se i sigurnije boriti protiv nepravde, te se i na taj način, stalnim propitivanjem, gradi dobar i snažan karakter koji je u cilju svakog društva.
I za kraj svim vašim čitateljima želim Sretan Božić i uspješnu Novu 2024!
