Slika naše škole danas je jedan mozaik, masa stvari koje smo odradili u dvadeset godina. Cilj je da klinci budu zadovoljni, a djeca vole kada se za njih brine. Svima je dobro, roditelji su zadovoljni time. Mirno je, sve je čisto, na okupu su, uče i pišu zadaće zajedno. Sami drže do škole i paze na sve što imamo
Šesti mandat „odrađuje” ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimir Prelog. Uspješan i na glasu među najboljima, omiljen među učenicima i suradnicima, ali kako to često biva, još iznimniji, jer sustav u kome se stvara je sve samo ne dobar. Zlatko Stić, inženjer kemije, silno je posvećen poslu, kod njega su otvorena vrata svima, djeci, roditeljima, suradnicima. Škola broji 1150 učenika i 120 zaposlenih na devet tisuća kvadrata unutarnjeg prostora i dvanaest tisuća vanjskog prostora. „Prirodoslovna” je najbolji primjer, da se može zalaganjem, voljom, upornošću, idejama znanjem kolektiva, uspjeti u sustavu bez sustava.
Šesti mandat ravnatelj ste ove škole. Što se promijenilo u 21 godinu Vašega rada?
Došao sam na radno mjesto moje razrednice 1990. godine kao profesor kemije u ondašnju Kemijsku školu. Bili smo loši i vidio sam ubrzo da škola ‘ide k vragu’. Dvije godine kasnije natjecao sam se za ravnatelja i prošao. Mnogo se toga promijenilo, od trenutka kada je nekadašnja Kemijska škola bila na prilično zlu glasu, iz strukovne se počela pretvarati u polivalentnu, kakva je danas. Teško je napraviti u četiri godine mandata sve što treba učiniti. Bilo je otpora, dugo sam ravnatelj, pa nastane „bura”, pa se onda smiri. No, vodeći čovjek mora imati plan program i viziju, krenuti u realizaciju, ali da nešto mora iza čovjeka ostati – mora. Prvo smo sredili sigurnost u školi, očistili pristup i osigurali je sa svih strana. Okolina škole bila je zapuštena, a sada je sva u zelenilu. Promijenili smo program, pridodali kozmetičarski, ekološki, geološki. Formirali smo sportski razred iz kojeg izlazi prva generacija, promijenili omjer učenica i učenika. Dobro smo opremili učionice, osobito informatičke. U školi imamo funkcionalne laboratorije, kozmetičke salone, veliku knjižnicu, izvrsno opremljenu sportsku dvoranu, botanički i zoološki vrt. Sami proizvodimo tekući sapun, demineraliziranu vodu, mrežice i kredu za svoje potrebe, a imamo i svoj sustav za navodnjavanje. Kantina je otvoreni prostor svima za druženje i učenje, pisanje zadaća, ne mora se ništa kupiti, pa se tako učenici zadržavaju u školi i nisu na ulici. Svim promjenama mora proći tri-četiri godine, da se prihvate i održe. Po pitanju okoliša sam 1999. znao da idemo u dobrom smjeru, kada su bake iz okolnih kuća počele dovoditi djecu k nama.
Novca kronično nema u školstvu, kako ste uspjeli u tome?
Prvo i najviše donacijama i vlastitim radom, pomoću naših prijatelja. Drugačije se ne bi moglo ostvariti. Da sam čekao bilo što i bilo koga, ništa ne bismo postigli.
Prosvjetna inspekcija Ministarstva bila je u PŠVP-u i kako je završio nadzor?
Inspekcija je ustvrdila da je sve u redu, nema manjkavosti u radu, nadzor je pozitivno završio. To što je istražila inspekcija, potvrda je isto tako, da smo dobri. Prijava MZOS-u došla je, naravno, iz škole, ali to se dogodilo i prije tri godine.
Svojedobno se u medijima eksponiralo da odbijate učenike s posebnim potrebama…
Da, zato jer u školi imamo tridesetoro djece s posebnim potrebama!
Prirodoslovna škola je, iako se vodi među strukovnima, jedna od najboljih i najuglednijih, a nema mnogo primjera izvan gimnazija da je tako.
Nismo mi jedini naravno. U odnosu na gimnazije nema neke velike razlike, naši se učenici upisuju na PMF (kemija, biologija, fizika i matematika), FER, PBF, Medicinski i Agronomski fakultet. Jedino nam dvije najjače gimnazije, MIOC i 5. gimnazija, uzimaju najbolje učenike, no mi smo jedina polivalentna škola u Zagrebu.
Poznati ste po individualnom pristupu učenju prema potrebama učenika.
Individualni pristup je jako važan, ne da bismo izdvajali ikoga, već naprotiv, da bi svatko mogao učiti prema potrebama. Maturantima organiziramo svaki vikend pripreme za državnu maturu i probna testiranja. Predmeti nisu unaprijed određeni, nego se pripreme prilagođavaju interesu učenika, a nastavnici volontiraju. Ne samo razrednici, već svaki predmetni nastavnik jednom tjedno ima informacije. Slika naše škole danas je jedan mozaik, puno stvari koje smo odradili u 20 godina. Cilj je da klinci budu zadovoljni, a djeca vole kada se za njih brine.
U školi su zapravo kao doma…
Sigurno, svima je dobro, roditelji su zadovoljni time. Mirno je, sve je čisto, na okupu su, uče i pišu zadaće zajedno. Sami drže do škole i paze na sve što imamo.
Sudjelujete u mnogim natjecanjima?
Redovito naši učenici sudjeluju na natjecanjima, iz kemije, fizike, biologije, matematike, astronomije, ekologije, engleskog i hrvatskog jezika i vrlo su uspješni, kao i na sportskim natjecanjima.
Je li točno da ne možete nagraditi profesore za njihov dobar rad?
I ne mogu! Takav je pravilnik! Nema stimulacije, ne mogu dati honorar za sudjelovanje na seminaru, ne mogu nagraditi nikoga od zaposlenih za dobar rad. Sustav je krivo posložen i to ne prepoznaje. U Hrvatskoj uporno ne želimo preuzeti dobre stvari iz drugih zemalja. U uređenim zemljama, pazi se tko što može raditi u prosvjeti. Trenutno, samo ravnatelji odlučuju tko će raditi u školama. Ne smatram da sam samo ja sposoban i kompetentan, nakon 15-minutnog razgovora, odlučiti o tome tko će raditi u školi. Teško je to, nimalo ugodna situacija, makar provjeravam ljude koji se prijave.
Poznato je da pazite na socijalni status djece.
To nam je jako važno, da djeci izjednačimo socijalni status koliko god možemo. Zato se u kantini može boraviti bez da se išta kupi, mogu od kuće donijeti što žele. Kada idemo na putovanja, uvijek se djeci slabijeg imovnog stanja pomogne, a da se to ne ističe nigdje, kako se ne bi radile ikakve razlike među učenicima. Organiziramo humanitarne akcije, da pomognemo onima kojima je potrebno.
Uspješni ste u svom radu i po cijele ste dane u školi…
Drukčije se ne može raditi, a baš ništa ne bih mogao bez svojih suradnika.
